“Unatoč neuspjesima i rizicima, cilj Vladimira Putina u Ukrajini nije se promijenio početkom 2023. godine. Zasad još uvijek ima dovoljno goriva za održavanje ratnog stroja - Rusiji neće uskoro ponestati topovskog mesa, naoružanja iz sovjetske ere ili imperijalizma izazvanog propagandom”. Jedan je to u niz zaključaka estonske tajne službe kad je riječ o ruskoj agresiji na Ukrajinu.
Pogled iz Tallinna zaslužuje pozornost jer je riječ o zemlji koja ima iskustva i s ruskim špijunima i s ruskom politikom. Kad je Estonija 2007. godine odlučila srušiti spomenike sovjetskim osloboditeljima, koje ne smatraju takvima jer su ih odvukli protiv volje većine u Sovjetski Savez, zemlja se našla pod jednodnevnim moćnim kibernetičkim napadom iz Rusije. NATO je i zbog toga u tu baltičku zemlju smjestio Centar izvrsnosti kibernetičke obrane.
Na početku izvješća estonski su se obavještajci pohvalili kako su prošle godine točno predvidjeli kad će Putin pokrenuti agresiju.
U Tallinnu smatraju da je malo vjerojatno da bi se kvaliteta ruske ratne sposobnosti mogla popraviti i navode da “Putin igra na vrijeme, vjerujući da će se Ukrajina i Zapad izmoriti i istrošiti prije Rusije. Putin misli da može “bombardiranjem” privesti Ukrajinu za pregovarački stol”. Upravo zbog toga je važan nastavak pomoći svih vrsta Ukrajini jer bi bilo kakvo krzmanje na tom planu bilo snažan poticaj Rusiji.
Zanimljiv i poučan je estonski uvid u unutarnje stanje agresorske zemlje. “Rusija je postala Sovjetski Savez 2.0, crpeći inspiraciju iz staljinističke represije, hruščovskih slogana i brežnjevske stagnacije. Paradoksalno, Putinov je režim u današnjoj Rusiji istovremeno najjači i najslabiji ikad. Ali čini se da novog Gorbačova, da ne spominjemo Jeljcina, nema na obzoru. Demokratski svijet ne bi trebao gajiti iluzije da će postputinovska Rusija uskoro prihvatiti demokratske vrijednosti.” Kremlj će ostati Kremlj, a većina Rusije će podržavati imperijalističke politike i zapadna javnost treba toga biti svjesna.
Estonska služba navodi da Rusija koristi kibernetička sredstva u podršci agresiji na Ukrajinu, direktnim napadima na Ukrajinu i zemlje koje je podržavaju. Procjena je da ruske “aktivnosti u kibernetičkom prostoru nisu dale rezultate kojima se Moskva nadala, ali treba ostati na oprezu”.
Indikativan je i sljedeći zaključak: “Vojni kredibilitet Rusije u bivšim sovjetskim područjima oslabio je jer Moskva nije uspjela pružiti sigurnosna jamstva obećana u okviru CSTO-a (ruski obrambeni savez koji je trebao biti kontrapunkt NATO; članice su Armenija, Kazahstan, Bjelorusija, Kirgistan i Tadžikistan), a njezine su oružane snage bile neuspješne u Ukrajini.”
Tallinn naglašava da je ruska imperijalna politika našla podršku u Africi gdje je ovih dana u drugoj posjeti u nekoliko mjeseci bio ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov s ciljem projiciranja Rusije kao geopolitički aktivne velike sile. Afrička strategija Kremlja:
“Rusija vidi sebe pružateljem sigurnosnih usluga s najvećim potencijalom u Africi i usredotočuje se na politički nestabilne zemlje koje joj pružaju priliku da profitira korištenjem lokalnih prirodnih resursa.” Posebno vole rudnike zlata koje pod kontrolu stavljaju plaćenici skupine Wagner.
Baltičke bi zemlje trebale biti sigurne, tvrde estonski obavještajci. “Vojni napad na Estoniju nije vjerojatan 2023. godine jer su ruski vojni kapaciteti angažirani u Ukrajini. Međutim, srednjoročno i dugoročno, ruska ratobornost i vanjskopolitičke ambicije znatno su povećale sigurnosne rizike za Estoniju.”
Pogled seže prema istoku Eurazije, pa u skladu sa Strateškim konceptom koji je NATO prihvatio u lipnju prošle godine, te na temelju iskustava iz sudjelovanja u platformi “16+1” (zemlje Srednje i Istočne Europe i NR Kina), Tallinn je zaključio da “Rusija i dalje igra značajnu ulogu u globalnim ambicijama Kine, pa je preuranjeno suzdržanu podršku (kineskog predsjednika) Xi Jinpinga Putinovom ratu vidjeti znakom udaljavanja od Rusije."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....