Svojom politikom cijepljenja Europska unija nesvjesno gubi moralni autoritet u svijetu

Rijetko kad dogodi se da netko iz institucija Europske unije prizna neku pogrešku. Postoji, inače, rečenica kojom se opisuje ponašanje Unije koja glasi: "EU nikada ne griješi, nego nauči lekciju". No, evo sada je Europska komisija priznala jednu pogrešku. Priznala je, naime, da je pogreškom došlo do prijedloga odluke da se privremeno uvedu carinske kontrole na granici između Republike Irske i Sjeverne Irske. Cilj je bio da se time spriječi da cjepiva protiv Covida, u slučaju zabrane izvoza iz EU, zaobilaznim putem ipak završe u Ujedinjenoj Kraljevini.

Tko god je pomislio na to, očito je zaboravio na širi kontekst mira na irskom otoku. Sama Europska unija godinama je insistirala da između Republike i Sjeverne Irske ne bude "tvrde granice". Taj čin Europske komisije, ni manje ni više, bio je čak i ugrožavanje mirovnoga sporazuma i uvod u nove tenzije. Srećom, Komisija je uvidjela, priznala i ispravila pogrešku. Priznala ju je i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Ali nakon svake ozbiljne pogreške, slijede napori za umanjenje štete. U tom se procesu traže i krivci. Kako to da je novinarima trebalo nekoliko minuta da primijete pogrešku, a stručnjacima iz Europske komisije koji su na tome radili to je tako promaknulo.

Sada već tri dana traje rasprava tko je kriv za taj propust. A iz Komisije kažu da su "pogreške moguće kada se radi pod vremenskim pritiskom". Spominju da su u prošlih godinu dana, otkada je krenula pandemija, po hitnoj proceduri usvojili čak 900 odluka. I jedna im je pogreška među 900 odluka - promaknula. Nadajmo se da ona neće imati posljedice za mir između katolika i protestanata u Sjevernoj irskoj.

Međutim, ono što se Europskoj uniji vraća kao svojevrsni bumerang, takozvani su "mehanizmi transparentnosti" pri izvozu cjepiva. Na kraju ispada da to neće rezultirati doista zabranom izvoza, da su od odluke izuzete 92 države, da će mjere biti ograničene do kraja ožujka. Dakle, u praksi one neće imati neki konkretan učinak jer nije namjera osigurati više cjepiva za EU, nego samo postići transparentnost oko izvoza cjepiva.

Ako odluka EU nije nehumana, ako je cilj plemenit jer Unija želi pomoći svima da dođu do cjepiva, onda se očito radi o lošem komuniciranju. Jer se u svijetu stvorio dojam i on je negativan za imidž Europske unije. Sada je Europska unija učinila ono što je kod drugih osuđivala. Bivši predsjednik SAD-a Donald Trump prvi je uveo ograničenje izvoza cjepiva koje se proizvodi u Sjedinjenim Državama. Pojavilo se pitanje: ako se mjere EU neće odnositi na siromašne države, hoće li se odnositi na bogate? Japan i Kanada među državama su gdje se za sada ne proizvodu ni jedno od odobrenih cjepiva. Je li cilj onda spriječiti da oni dobiju cjepivo? Nipošto nije, kažu u EU.

To su saveznici i partneri. Upravo je jučer odobrena dozvola za izvoz određene količine cjepiva Kanadi. Dakle, EU je sad prisiljen državama širom svijeta objasniti kako odluka nije usmjerena protiv njih, da zabrane izvoza neće biti. Ipak, ako je brzina u ovom slučaju ključna, čak i dva dana procedure davanja dozvola za izvoz, koje pripremaju države članice a pristanak daje i Europska komisija, određeni je teret.

Cijela nervoza zbog koje se sada, eto, događaju pogreške, koje se i priznaju, rezultat je lošega početka kampanje cijepljenja u državama Europske unije. EU zaostaje za Velikom Britanijom, Izraelom, Sjedinjenim Američkim Državama, čak i za Srbijom. I, naravno, odgovornost se traži od onih koji su na sebe preuzeli zadaću osigurati dovoljne količine cjepiva u rekordnom roku za sve građane Europske unije. A to je u ovom slučaju Europska komisija. Iako su sa svim postupcima stalno bili upoznati te u njih aktivno uključeni i predstavnici država članica, kolektivna odgovornost ipak pada na Komisiju.

Pod kritikama da je dopustila da ih farmaceutske tvrtke izigraju, sumnjama da su velike količine cjepiva proizvedene u EU usmjerene prema onima "koji više plaćaju" (Izrael, UK i SAD), a one koje se proizvode izvan EU ne mogu ići državama članicama, Komisija je predložile mjere ograničenja izvoza, odnosno traženja pune transparentnosti pri izvozu kako bi se točno znalo koliko je cjepiva gdje išlo. EU, kao uostalom i SAD, ima pravo na takve odluke.

Prirodno je i legitimno da glavni prioritet bude zdravlje i sigurnost vlastitih građana. Na kraju krajeva, pomoć ostalima u svijetu je stvar dobre volje, moralne obveze, ali ne i formalna dužnost. No, u tom slučaju treba prestati moralizirati drugima jer takve odluke svakako nisu nešto čime se EU može pohvaliti. Čak i naglašavanje koliko EU daje da bi se cjepiva putem inicijative Covax osigurala za one države koje si to neće brzo moći priuštiti, ne pomažu moralnu argumentaciju Europske unije.

Zato što se stvara dojam da će EU svima pomoći, ali tek nakon što procijepi svoje stanovništvo. Štoviše, neki ovo shvaćaju i kao taktiku: EU naruči 2,3 milijardi doza, iskoristi oko 800 milijuna za sebe, o ostatak poslije proda drugima. Ni jedna jedina država još nije dobila nijednu dozu od količina što ih je Unija naručila, iako je prošlo više od mjesec dana otkako je počelo cijepljenje u EU, a stalno je obećavano da će se i drugima omogućiti da u ranoj fazi dođu do cjepiva.