Svi gledaju na istok Europe, ali prava gužva je na Mediteranu: Ovako uzavreo nije bio 75 godina!

Mediteran je uzavreo više nego ikada u posljednjih 75 godina, u njemu je koncentrirano više ratnih brodova i razornog oružja nego za suvremenih srednjoistočnih ratova - javljaju glasila dovoljno imućna da ubace izvjestitelje gdje se o tome zna više, makar u lobije glavnih NATO-vskih stožera.

Možda bi admirala Hranja, umjesto o razvitku događaja na bojišnici Milanović-Banožić (o čemu ne smije govoriti) trebalo pitati o manevrima na sredozemnoj bojišnici. Ali tu Hrvatska, koja baš i ne mari za svoju mediteransku fasadu pa je tretira kao stražnje dvorište za rekreaciju, malo što ima reći, sa svojom Ratnom mornaricom "klase optimist". Bolje znamo što se zbiva na tihom Donu nego u našem domu, pod uvjetom da Jadransko more, ipak duboki zaljev Sredozemlja, poimamo kao svoj dom, a ne kao vodeni Cmrok za neobvezatan izlet.

A Sredozemno more ovih dana vrvi bojnim brodovima i podmornicama, s ponekom nuklearnom bojnom glavom spremnom da nam, takoreći pod nosom, dokaže da je vulkan Hunga Tonga zapravo bezazlena igračka mame prirode u usporedbi s petardama onih vrhovnih zapovjednika kojima su oružane snage vrijedne spomena.

Poligon za natezanje konopa

Mediteran je opet, jače nego u doba "hladnog rata", postao poligon za natezanje konopa, stol za kršenje ruke. U ona doba flote su nas pohodile ne samo da bi pokazale ždrijela svojih topova i rampe svojih raketa, nego i da bi nas uvjerile u prednost svoje kulture pred suparničkom. Černomorskij flot bi djeci dijelio šarene značke, ali i poneku korisnu knjigu. Kao dječak sam od nekog časnika dobio knjižicu s kolornim reprodukcijama slika u Tret'jakovskoj galeriji i tako ponešto naučio o ruskom slikarstvu. Zbor Černomorskova flota znao je biti po volji Splićanima, osim kad bi – misleći da nam je to drago – pjevali rusku verziju pjesme "Kad san u dalekon svitu". Američka Sixth Fleet bila je mnogo praktičnija: glavni izlog njihove kulture bio je izvrstan brodski sladoled, besplatan za mornare i goste. A njihovi su vojni policajci nadzirali mornare na izlasku u Split noseći o pojasu drven pendrek, izrezbaren da bude bolniji.

Sada, pak, nije doba privlačenja nego zastrašivanja publike. Sjedinjene Države Amerike su znatno ojačale svoju pomorsku nazočnost. Naime, samo jedinice u međunarodnim vodama ne moraju zahtijevati suglasnost evropskih saveznica, budu li se morale umiješati u ukrajinsku krizu. Sve ostale morale bi proći ili kopnom ili zračnim prostorom nekih od evropskih članica, a Njemačka prva ne kani dati suglasnost za ozbiljniju vojnu akciju, kao ni u doba promašene intervencije u Iraku. Rusija nimalo ne zaostaje.

Moskva je objavila da s Baltika šalje u Mediteran šest desantnih brodova, od kojih svaki može iskrcati po 60 tenkova i po 1800 vojnika, štiteći ih s palube topovima i raketama. Ako zaista prođu kroz Dardanele i Bospor, bit će u prigodi pomoći eventualan ruski napad na Ukrajinu i s mora. Ukrajina bi se našla u poluobruču Bjelorusije i Rusije, a i moldavske Transdnjistrije, pomoć bi joj mogla stići kopnom preko granica s Poljskom, Slovačkom, Madžarskom i Rumunjskom, ali teško je zamisliti da bi ijedna od njih riskirala vojni angažman, u strahu od Rusa koji su ih znali podjarmiti kroz stoljeća. Doduše, Moskva zasad javlja samo o slanju tih desantnih brodova u Mediteran.

Rusi već stigli

Tamo za petnaestak dana stižu i dva ruska ratna broda iz posljednje sovjetske faze, raketna krstarica Varjag (svojedobno Červona Ukraina) i raketni razarač Admiral Tribuc. U ruskoj vojnoj bazi u sirijskoj luci Tartus su bitno suvremeniji ruski ratni brodovi: raketna fregata Admiral Grigorovič (nazvana po posljednjem ministru ratne mornarice u carskoj Rusiji) te tri fregate klase Burja, opremljene nadzvučnim krstarećim raketama kalibr. Negdje u istočnom Mediteranu su i tri sofisticirane jurišne podmornice klase Paltus (Kilo u NATO-voj nomenklaturi), tako tihih diesel-električnih motora da ih sonari s NATO-vih brodova ne uspijevaju primijetiti. One su također opremljene kalibrima, te protuzračnim raketama tipa strela ili igla, uz uobičajena torpeda.

Ne pamti se takva koncentracija ruskih ratnih brodova u Mediteranu. Čini se da njihov glavni zadatak nije nasrnuti na Ukrajinu, nego spriječiti ikakvu pomorsku pomoć koja bi Ukrajini krenula kroz Dardanele i Bospor.

U igri zastrašivanja je Washington pokazao na Twitteru ono što obično skriva: ispred Limassola na južnoj obali Cipra snimljena je nuklearna podmornica Georgia, adaptirana 2008 za korištenje krstarećih raketa. Ona ih sama ima 154, znatno više od svih kalibara zajedno na ruskim ratnim brodovima u Sredozemlju.

Gdje je tu Hrvatska?

Na širem području Cipra, između Krete i Libanona, u početku sljedećeg mjeseca najavljeni su manevri obiju strana: Rusi koncentriraju svoju flotu, NATO najavljuje "ratnu igru" Neptune Strike u kojoj glavnu ulogu ima nosač aviona Truman. U Italiji prenose tvrdnju iz Washingtona da su ti manevri planirani još prije dvije godine – ali čini se da o tome nema traga na internetskim stranicama Sjevernoatlantskog pakta, gdje obično objavljuju raspored manevara.

Odmah zatim počinje vježba koju vode Francuzi, nazvana Mission Clemeceau 22, uz sudjelovanje čak tri nosača aviona: to su američki Truman, francuski De Gaulle, te talijanski Cavour. Iz Pariza najavljuju da će vježba biti proširena i na Crno more.

Francuski glasnogovornik ministarstva obrane Hervé Grandjean u četvrtak je, kako prenose agencije, ocijenio da je ta "misija simbol političke i vojne moći. Šaljemo snažnu poruku partnerima i suparnicima. Podsjećam da naš nosač aviona nosi lovce s nuklearnim oružjem." Nakon Brexita Francuska je jedina članica Evropske unije koja raspolaže nuklearnim oružjem. I to rado ističe.

Da podsjetimo: i Hrvatska je u Sjevernoatlantskom paktu i u Evropskoj uniji. Možda je propust moj, ali nisam primijetio da o krizi koja već godinama drma prijateljsku i nemalo nacionalističku Ukrajinu, i koja se sada energično širi na Mediteran, raspravlja Sabor. A rat je u njegovoj nadležnosti.