Kako ukrajinska protuofenziva napreduje, unutar Kremlja sve više vrije, a dvorske turbulencije mogle bi se nazvati operacijom "spašavanja vojskovođe Putina". Naime, prema pisanju Institutea for the Study of War (ISW) te nekih neovisnih ruskih medija poput Meduze i Korespondenta, u samom vojno-političkom vrhu dolazi do svađa i napetosti za koje neki upućeni analitičari tvrde da bi mogle rezultirati čak i smjenom ministra obrane Sergeja Šojgua. Primjerice, na jednom je sastanku došlo do međusobnog vrijeđanja i psovanja ministra obrane Sergeja Šojgua i šefa ruske privatne vojske Wagner Jevgenija Prigožina.
Naime, u javnosti se već stvara percepcija da su za posljednje neuspjehe na bojištu - pad Limana i približavanje Hersonu - te za kaotičnu i neorganiziranu mobilizaciju krivi upravo Šojgu i generali, odnosno rusko ministarstvo obrane. Neki analitičari smatraju da će Šojgu opstati, ali više kao Putinov gromobran, kako se sadašnji porazi ne bi vezivali uz njega, iako se zna da je on osobno donio neke vojne operativno-taktičke odluke zanemarujući savjete generala.
Šojgu je na udaru očito zato da to ne bude Putin. Pretpostavlja se da su dani Šojgua odbrojani i da je samo pitanje vremena kada će postati Pedro. Putin je tako, da bi popravio svoj imidž, a povećao teret Šojgua, unio "popravke" u mobilizacijske odluke, pogotovo oko pozivanja studenata, te sada mediji govore da "Putin uvodi red" u mobilizacijski nered, koji više ne mogu sakriti ni prorežimski mediji. Doduše, nije to "sloboda novinarstva", nego je to u svrhu razračunavanja i prebacivanja krivnje za loše stanje na bojišnici. I general Andrej Kartapolov, šef Odbora za obranu Dume, napada Ministarstvo obrane i kaže da "konačno u svojim izvješćima i raportima počnu govoriti o stvarnom stanju na terenu, a ne da friziraju situaciju radi umirivanja javnosti.
Među najvećim kritičarima ministarstva obrane i glavnog stožera, Sergeja Šojgua i Valerija Gerasimova, ističu se pripadnici "ratne partije" - čečenski capo di tutti capi Ramzan Kadirov i osnivač i šef Wagnera (što je nedavno, nakon dugo vremena, priznao) Jevgenij Prigožin. Putin je ovih dana unaprijedio Kadirova u čin general pukovnika, a njegov glasnogovornik Dmitrij Peskov pohvalio je doprinos Prigožina u Ukrajini rekavši da "daje sve od sebe u okviru svojih mogućnosti". Prema pisanju Meduze, Putin je u tom sukobu stao na stranu Kadirova i Prigožina.
No, jedan od razloga jest svakako i to da su oni najveći jastrebovi, ali i "zadnja crta Putinove obrane" ako bi došlo do onoga o čemu se već dugo nagađa - pokušaja Putinova "odstranjivanja" zbog loših ratnih rezultata, ekonomskog pada i međunarodne izolacije. Putin, očito, računa da ga paramilitarne snage čečenskog satrapa i plaćenička vojska njegova "kuhara" mogu zaštititi prije nego njegovi kremaljski "siloviki" - vojska i FSB. Kadirov je čak izjavio da pedeset posto "silovika" treba odmah poslati na front, a Prigožin se potužio da njegov Wagner na svojim plećima nosi ukrajinsku operaciju te da su se armija i generali pokazali nesposobnima i nekompetentnima nakon pada Limana. Ne samo da je ponovio da treba upotrijebiti taktičko nuklearno oružje, za početak slabijeg intenziteta, nego je za pad otvoreno napao generala Aleksandra Lapina. U tome mu se pridružio i Prigožin, a Putin ih je, iako prešutno, podržao.
Ukrajinski vojni analitičar Jurij Butusov napominje kako je indikativno da nijedan general nije stao u obranu ni Šojgua, ni Gerasimova, ni Lapina, niti su kritizirali Kadirova i Prigožina. Meduza i Korespondent navode da su uz Kadirova i Prigožina stali i "mladi kremaljski lavovi", koji su uočili svoju šansu da se popnu po hijerarhijskoj ljestvici. Tako su isplivala dvojica ambicioznih političara iz drugog ešalona koji pikiraju na mjesta u ministarstvu obrane - prvi je bivši Putinov tjelesni čuvar i gubernator Tule Aleksej Djumin, a drugi jedan od Putinovih pomoćnika, Dmitrij Mironov. Osim toga, Putin je pod sve većim pritiskom da konačno proglasi ratno stanje i da se uvede ratni ekonomski režim.
Pojavljuju se i pozivi na to da "specijalna vojna operacija" prijeđe u "fazu" antiterorističke operacije, pogotovo na nedavno anektiranim područjima, te da se Ukrajinu proglasi agresorom na ruski teritorij. Doduše, zanimljivo je da se u kontroliranom medijskom propagandnom prostoru provlače teze o "preuranjenoj i ishitrenoj aneksiji", ali i to je u svrhu međusobnih obračuna, koji očito počinju bujati zbog sve većih neuspjeha ne samo na bojnom polju nego i zbog sve slabijeg ruskog utjecaja u globalnoj politici. Rusija, naime, nije dobila podršku zemalja koje je bezuspješno pokušavala privoljeti na svoju stranu, poput Kine, Turske, Indije i jakih država srednje Azije.
Unutar kremaljskih zidina polako se talasa zbog sve većih neuspjeha u Ukrajini te se najavljuje vruća politička zima u Moskvi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....