U Americi je režim promijenjen poštovanjem višestoljetne inauguracijske tranzicije, zaključak je kolumne Edwarda Lucea objavljene u poslovno orijentiranom Financial Timesu ovaj utorak. I zaista, teško se oteti dojmu da svjedočimo povijesti. Unatoč tome što smo iste scene gledali prije točno osam godina, te da su naslovnice te zime 2017. također bile prepune bombastičnih najava o "hitlerizaciji Amerike", washingtonska močvara preživjela je četiri godine, blago rečeno, atipičnog predsjednika, baš kao i svjetski poredak.
Zašto bi, onda, ovaj put išta bilo drugačije?
Za razliku od 2017., kada je Trump bio eksperiment, ovaj je put on potvrda generalnog duha vremena - očaja, bijesa i općeg straha koje (ako ćemo si iskreno priznati) posljednjih godina osjećamo svi kolektivno.
Od pandemije covida-19, svijet i naša svakodnevica su se previše i prebrzo promijenili, zbog čega nezamjetan postotak birača, prvo u Americi pa posljedično i u Europi (jer "trumpizam" kao takav sve više cvate i na ovim prostorima), reset cijelog sustava vidi kao jedini odgovor na status quo kojim ne samo da nisu zadovoljni nego ih i duboko frustrira.
Brojni ljudi, ne samo diljem Amerike nego i cijelog svijeta, Trumpov povratak vide kao simbol upravo toga, pretpandemijskih vremena u kojima je njihova realnost bila predvidljivija, sporija i sigurnija. U njegovu surovom i grubom stilu ophođenja, kako s domaćim tako i stranim političarima, vide odlučnost i snagu koje su kronično nedostajale dosadašnjim liderima, suviše opterećenima "procedurama", "kompromisima" i "tradiciji" a da bi polučili ikakve (po građane) opipljive promjene nabolje.
PROČITAJTE VIŠE Piše Gojko Drljača: Nova era plutokracije
U prva 24 sata novi je stari predsjednik sjeo za stol i bez imalo razmišljanja i dvojbe počeo potpisivati iste one uredbe koje je tijekom kampanje najavljivao. Koliko je političara to dosad učinilo? Upravo tako. Biračima su dozlogrdili čekanje, otezanje, traženje kompromisa i zaziranje od povlačenja (pre)brutalnih poteza.
Međutim, iza rasprave o opravdanosti Trumpovih prvih, nekonvencionalnih, ali najavljenih i ispunjenih poteza, krije se nešto drugo, što se uvelike razlikuje od prošloga puta - svojevrsna normalizacija jednog po stabilnost demokracije i njezinih institucija prilično toksičnog diskursa.
U ovome je trenutku toliko diskretna da je teško u nju uperiti prstom. No, već površnim skrolanjem po društvenim mrežama postaje očito da su algoritmi, koji oblikuju javno mnijenje, ovaj put osjetno drugačiji
Pred nama je era u kojoj nam, suptilno i na mala vrata, a pod okriljem apsolutne slobode govora koju su obećali, ulazi jedan vrlo neugodni trend - normalizacija ponašanja koje je (i više nego opravdano) dosad desetljećima bilo neprihvatljivo.
Salutiranje Elona Muska, koje neodoljivo podsjeća na "Sieg Heil", možda je i najbolji primjer tome. Budimo na oprezu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....