VELIKA PRIJETNJA

Stručnjaci došli od alarmantnog zaključka: ‘Znate li što će se dogoditi sa snijegom? Imamo ogroman problem!‘

Iako se neki trendovi još ne vide, zakoni termodinamike jasno kažu što čeka naš planet...

Izletište Platak; ilustracija
 

 Damir Skomrlj/Cropix

Količine snježnih padalina u opadanju su diljem svijeta zbog globalnog zatopljenja koje je prouzročio čovjek, pokazala je nova analiza znanstvenika iz američke Nacionalne administracije za oceane i atmosferu (NOAA), piše CNN.

No, manjak snijega nije tako bezazlen i ne znači samo da ćemo tijekom zime imati manje posla s čišćenjem. Taj manjak snijega može pojačati zatopljenje i poremetiti dostupnost hrane i pitke vode za milijarde ljudi.

Klimatski znanstvenici kažu kako je budućnost snijega prilično jasna: svijet koji je topliji zbog ljudskog zagađenja, znači da će nagomilana voda u atmosferi na Zemlju prije pasti u obliku kiše nego snijega.

Moguće je da će kratkoročno klimatske promjene uzrokovati ekstremnije zimske oluje s ponekad više snijega - kao što pokazuju podaci za sjeveroistok SAD-a - no kako se globalne temperature povećavaju, takvih će snježnih godina biti sve manje i snijeg će postati vrlo rijedak.

‘Zakoni termodinamike kažu da će uslijed zatopljavanja sve više snijega prijeći u kišu‘, kaže Brian Brettschneider, klimatski znanstvenik u Nacionalnom meteorološkom servisu na Aljasci i glavni čovjek za analizu podataka. ‘Neko vrijeme se možete izvući s takvim stvarima i neki trendovi mogu biti prikriveni, no na kraju će termodinamika pobijediti.‘

Snijeg se također neće povlačiti linearno, kaže Justin Mankin, klimatski znanstvenik i profesor geografije na Koledžu Dartmouth. Umjesto toga, postoji određena prekretnica koja bi mogla značiti da kad se jednom prijeđe određeni temperaturni prag, ‘možemo očekivati da se gubitak snijega ubrza‘.

‘To znači da bi se na mnogim mjestima na kojima nije došlo do značajnog smanjenja snijega, moglo početi primjećivati da ga ima manje čim temperature još malo porastu‘, kaže Mankin.

Već sada je globalno zabilježeno 2,7 posto manje godišnjih snježnih padalina u odnosu na 1973., pokazala je Brettschneiderova analiza podataka službe EU za klimatske promjene Copernicus. Trend smanjenja naročito se primijeti na srednjim geografskim širinama sjeverne hemisfere - područje sjeverno od tropa i južno od Arktika, gdje živi velik dio svjetske populacije.

Sunce je ondje izravnije nego na višim geografskim širinama, posebno tijekom proljeća i jeseni kad još ima snijega. Bjelina snijega djeluje kao štit odbijajući sunčevu svjetlost i toplinu natrag u svemir. Kad toga ne bi bilo, tlo bi upijalo više sunčeve svjetlosti i dodatno zagrijavalo atmosferu.

Manje snježnih padalina također znači i manje gomilanje snijega tijekom zimskih mjeseci, što je ključno za zalihe vode jer taj snijeg djeluje kao prirodni rezervoar koji tijekom vlažnijih dijelova godine skladišti vodu i onda je, kako se na proljeće snijeg topi, otpušta te ona dolazi i do sušnijih mjesta, kazala je profesorica inženjerstva za zaštitu okoliša na Sveučilištu Washington, Jessica Lundquist.

Prijetnja zalihama vode zbog sve manje snijega najizraženija je u klimama koje su podložne ekstremnijim ciklusima porasta i pada padalina, poput mediteranske klime kakva je i u Kaliforniji te u drugim dijelovima američkog zapada, rekla je Lundquist.

‘Kalifornija je pravi primjer - ondje ljeti ne pada mnogo kiše, pa je voda koja nastaje topljenjem snijega apsolutno nužna za sve ekosisteme, poljoprivredu, za gradove i zapravo sve kojima voda treba tijekom sušne sezone‘, kazala je Lundquist.

Sušni zapad SAD-a više od 50 posto vode dobiva od snježnog pokrivača, pokazala je studija iz 2017. Ista je studija predvidjela da će se razine snježnog pokrivača na zapadu SAD-a kontinuirano smanjivati i do 2100. biti za trećinu manje što će dodatno pogoršati globalno zatopljenje.

Smanjenje snježnih padalina u posljednjih 50 godina posebno je izraženo u dijelovima zapadnog SAD-a. Taj trend je u skladu s drugim istraživanjima koja su pokazala smanjenje snježnog pokrivača i do 90 posto u nekim područjima.

No povećanje snježnih padalina na sjeveroistoku ilustrira koliko je komplicirana priroda promjene uzorka padalina uslijed klimatskih promjena, kazali su znanstvenici.

‘Iako je sveukupni trend količine snježnih padalina bio pozitivan, trend broja snježnih dana je negativan‘, kazao je Brettschneider. To znači da će u manje dana pasti više snijega što bi mogao biti znak da slijede ekstremnije snježne padaline kao što i pokazuju klimatska predviđanja.

‘Vjerojatnost za snježne ekstreme se s globalnim zagrijavanjem povećava zato što se sa zagrijavanjem atmosfere pojačava i sposobnost atmosfere da uskladišti više vlage‘, kazao je Mankin. ‘Zbog toga se događa da se ekstremne količine snježnih oborina zapravo mogu povećati s globalnim zagrijavanjem.‘

Povećanje količine snijega na sjeverozapadu SAD-a zamjetno je i zbog vremenskog perioda koje karte pokazuju, rekao je Brettschneider. Podaci o snježnim oborinama su prije 1970-ih bile mnogo manje pouzdane, no kako je pravo mjerenje počelo tek nakon 1970-ih, u analizu je uključeno i nekoliko vrlo snježnih godina. Da je prava analiza započela ranije, također bi bilo vidljivo smanjenje količine snježnih oborina.

Gospodarenje vodom u situacijama manjka snijega

Razumijevanje implikacija koje će smanjenje snježnih padalina imati na zalihe vode, prilično je komplicirano pa se ne može tek tako reći da manje snijega znači i manje vode, kaže Mankin. To uvelike ovisi i o lokaciji te raznolikosti ostalih dinamičnih faktora koji utječu na snijeg.

Važna stvar kod praćenja dostupnosti vode nije količina snijega, već količina vode u tom snijegu, što može prilično varirati, kaže Mankin. Svijetao, lagan snijeg, tzv. pršak ili pršić, sadržavat će manje vode od gustog, teškog snijega.

Osim toga, događaji ekstremnih oborina koji uzrokuju više snijega, uzorkovat će i više kiše što bi potencijalno ‘moglo kompenzirati te gubitke‘, kazao je Mankin.

Ali opseg problema nedostatka snijega još uvijek je ogroman.

Istraživanje koje je proveo Mankin iz 2015. pokazalo je da su dvije milijarde ljudi koji vodu dobivaju od topljenje snijega u velikoj opasnosti od smanjenja količine snijega do 67 posto. To uključuje dijelove južne Azije koji se oslanjaju na otapanje snijega s Himalaje; Mediteran, uključujući Španjolsku, Italiju i Grčku; i dijelove sjeverne Afrike poput Maroka, koji se oslanjaju na topljenje snijega s planina Atlas.

Ali Mankin je rekao da studija nije obuhvatila hiperlokalno upravljanje vodom, uključujući potencijalne strategije koje bi mogle ublažiti ili čak nadomjestiti vodu izgubljenu zbog nedostatka snijega.

‘Gubitak snijega postaje veliki izazov upravljanja‘, rekao je Mankin. ‘Ovo nije nužno svugdje nepremostiv problem, ali je značajan izazov upravljanja, posebno na mjestima poput američkog Zapada koja su uvelike ovisna o otjecanju snijega.‘

I Mankin i Lundquist rekli su da se provodi još istraživanja kako bi se bolje razumio nijansirani odnos između snijega i zaliha vode, posebno na hiperlokalnoj razini, što će pomoći onima koji upravljaju vodom da bolje planiraju kad odnos sa snijegom postane još nestabilniji.

‘Ovdje nema čudesnog jednog rješenja - bit će to kombinacija osmišljenih rješenja i uloženog novca u različitim omjerima koji se mogu zamisliti tek nakon što se shvati i identificira pun opseg problema‘, rekao je Mankin.

‘Ako bilo koje od pogođenih mjesta još uvijek održava status quo, manjak snijega taj će status quo ukloniti‘, rekao je Mankin. ‘Ako su naša infrastruktura i naše prakse upravljanja čvrsto vezane na klimu kakva je bila prije, to neće biti upotrebljivo za klimu koja se rmijenja.‘

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 00:50