MIGRANTSKA KRIZA

Stotine djece vapi za spas na brodovima u Sredozemnom moru: Zahvatio ih i orkan, a niti jedna zemlja ih ne želi primiti

Italija sada zahtijeva da migrante preuzme država na čijem su teritoriju migranti, te da je teritorij broda određen zastavom

Migranti u Sredozemnom moru, ilustracija

 Aa/abaca/Abaca Press/Profimedia

Dok ovo javljamo, 985 osoba, od kojih više od stotine maloljetnih bez pratnje, a i ponešto male djece s majkama, borave na palubama triju spasilačkih brodova u Sredozemnom moru, na domak obale Sicilije, jer ih nijedna zemlja ne želi primiti. Čekaju danima, ali prije ikakve odluke dočekali su u petak prvi jesenski orkan koji je zahvatio i središnji Mediteran: svu talijansku „čizmu“, Siciliju i Sicilijanski kanal do obale Tunisa. Lako je zamisliti učinak na spasilačkim brodovima, gdje migranti leže na goloj palubi, i dalje ljetno odjeveni.

Posrijedi su brodovi Ocean Viking (već 12 dana na pučini sa 234 migranta, vlasnik SOS Mediteranée, zastava: francuska), Humanity One (179 migranata, vlasnik: Humanity SOS, zastava: njemačka), te Geo Barents (572 migranta, vlasnik: Liječnici bez granica, zastava: norveška).

Neizvjesna sudbina

Njihova sudbina bila je tema razgovora u četvrtak i u Bruxellesu, i u Berlinu. U Bruxellesu se nova talijanska premijerka Giorgia Meloni sastala pojedinačno s predsjednicima Evropskog vijeća, Evropskog parlamenta, odnosno Evropskog povjerenstva. Predsjednica Povjerenstva Ursula von der Leyen joj je rekla da je spašavanje brodolomnika „moralna dužnost i pravna obaveza“ (što je obznanjeno i na mrežnim stranicama Povjerenstva). Meloni je ponovila da je to obaveza države čiju zastavu nosi spasilački brod, da Italija neće dopustiti da se svi migranti istovare na njezin teritorij, da migranti iz Afrike i Azije moraju biti problem svih članica, a ne samo Italije, Grčke i Španjolske, da je Italija dosad obilato namagarčena preuzetim a nerealiziranim ionako minimalnim obavezama inih članica o transferu migranata.

Italija sada zahtijeva da migrante preuzme država na čijem su teritoriju migranti, te da je teritorij broda određen zastavom. Norveška kaže da nema nadležnost nad privatnim brodovima, te da brodolomnike mora preuzeti država na čijem su pomorskom području izvučeni brodolomci. Geo Barents obznanjuje da je o spašavanju odmah uredno obavijestio malteške vlasti, na čijem području su brodolomci izvučeni, te talijanske vlasti. Tvrdi da nadležan malteški centar za koordiniranje pomorskog spašavanja nije uzvratio „nikakvu uputu ili komunikaciju“.

Područje ne znači teritorijalne vode – do 12 milja od obalne crte – nego „zonu spašavanja“ (SAR). Malta odbija prihvatiti ikoga izvan svojih teritorijalnih voda, a sada se i Italija ustvrdoglavila.

Spasilački brodovi i migranti na njima našli su se, u oluji, u procjepu između međunarodnoga pomorskog prava, koje zapovijeda da se brodolomci, odnosno na ine načine ugroženi na moru, upute u „sigurnu luku“ koju određuje zemlja s najbližom obalom, i državnog prava koje kaže, manje-više, da ih neće primiti jer su krenuli na put preko mora bez nužnih dokumenata, u prvom redu viziranih putovnica, odnosno jer nisu zahtijevali pravo azila na ovlaštenome graničnom prijelazu.

Gdje su sigurne luke?

Spasilačke nevladine organizacije, čiji su to brodovi, polaze od pretpostavke da sigurne luke nisu ni na afričkoj, ni na azijskoj obali Sredozemnog mora. Nije posrijedi samo Libija, gdje su ti migranti izloženi svakovrsnim torturama s raznih strana. Humanitarci prešutno polaze od pretpostavke da je jalov posao migrante vraćati na obale s kojih bježe put Evrope. Francuska, između Španjolske i Italije, mudro šuti. Bruxelles kaže, izrijekom, da Evropsko povjerenstvo nije nadležno koordinirati akcije spašavanja između članica Unije (Norveška, osim toga, nije u Uniji).

Nisu nadležni, eto, ni Ujedinjeni narodi. Njihovo Visoko povjereništvo za izbjeglice (UNHCR) apelira i napominje da „pomorsko pravo pripisuje jasne odgovornosti u koordiniranju potrage i pomoći“. Zagovara dijalog između svih nadležnih država „da bi se što prije odredila sigurna luka za brodove nevladinih organizacija u Mediteranu u duhu suradnje i solidarnosti“.

Naravno da su sve članice UN za suradnju i solidarnost, ali ne baš „u svom dvorištu“ (NIMBY), pa ističu načelo „zašto baš ja?“. U Evropskoj uniji su ga prve istaknule članice Visegrádske skupine (Poljska, Češka, Slovačka, Madžarska), naglasila ga je i Slovenija žiletnom žicom na granici s Hrvatskom, pa i Hrvatska mlateći i pljačkajući migrante, do ubijanja djeteta pod vlakom, a mlatila je i Španjolska na granici eksklava oko Ceute i Melille, a utapala je i Grčka na Marici i u Egeju…

Italija, navodno, popušta utoliko što neslužbeno najavljuje da bi mogla primiti djecu i žene. Naravno, i bolesnike, za koje njezini liječnici utvrde da im treba bolnička njega, ali ne prihvaća zdravo za gotovo tvrdnje brodskih zapovjednika o dijagnozama. Premda je moguće povjerovati tvrdnji zapovjednika na Humanityju One da su migranti na njegovoj palubi „pod psihološkim stresom“. Nove talijanske državne vlasti smatraju da to nije dovoljan kriterij za useljenje bez dokumenata.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 06:42