Što piše u arhivi organiziratora ‘štakorskog kanala‘ kroz koji su bježali nacisti, ustaše i slični katolici

Rimski Papinski Teutonski zavod sv. Marije od Duše ugovorio je suradnju s Muzejom holokausta u Washingtonu, u sklopu koje će biti digitalizirana i učinjena dostupnom arhivska građa Teutonskog zavoda. Najzanimljivije će biti uočiti i doznati što piše u arhivu koji je ostavio dugogodišnji rektor biskup Alois Hudal, za koga je utvrđeno da je bio glavni organizator "štakorskog kanala" kroz koji je ratnim zločincima katolicima - nacistima, ustašama i sličnima - omogućen spasonosan bijeg od pravde u Južnu Ameriku. Posrijedi je, pišu u nedjelju u Rimu, proces "denacifikacije" jednog dijela crkvene prošlosti.

Štajerski Austrijanac mons. dr. Alois Karl Hudal bio je od 1923. do 1953. rektor Papinskoga Teutonskog zavoda svete Marije od Duše. U Rimskoj crkvi su teutonskim nazivom - od zavoda do istoimenoga vatikanskoga groblja - objedinjeni vjernici germanskih jezika nekadašnjega Svetoga Rimskog carstva: Austrijanci, Nijemci, Nizozemci i Belgijanci. Mons Hudal je bio antikomunist i antiliberal, protivnik parlamentarne demokracije i pobornik populističkog autoritarnog nacionalizma (u knjizi napisanoj 1917. zapisao je da je "vjernost zastavi - vjernost Bogu"). Njegove su ideje bile slične onima koje su zastupali fašistoidni katolici kao što su bili Austrijanci Dolfuss i Schuschnigg, Nijemac von Papen, odnosno Portugalac Salazar. Napisao je knjigu "Temelji nacionalnog socijalizma", pa ju je poslao Hitleru s posvetom "novom Siegfriedu njemačke veličine". Dijelio je naciste na "zle", "ljevičare" (na primjer Himmler i Rosenberg) i "dobre", "konzervativne" (na primjer Hitler), koji će obraniti Katoličku crkvu od "istočne opasnosti". Nije neuobičajeno što i Vladimir Putin zastupa u biti istu doktrinu, ali u zrcalnom smjeru, po kojoj su oni koji se opiru pravoslavnome ruskom imperijalizmu - "nacisti" (neki naravno jesu, ali su relativno sitna manjina). Ta je knjiga od Hudala udaljila dotadašnje zaštitnike: papu Pija XI i kardinala državnog tajnika Eugenija Pacellija (budućega Pija XII).

Poznato je, također, ali ne baš obilato dokumentirano, da je Hudal bio glavni organizator "štakorskog kanala". Uostalom, Uki Goñi u knjizi o dolasku tih zločinaca u Argentinu navodi kao Hudalova glavnog pomagača u tom pothvatu vlč. Karla (zapravo Dragutina) Petranovića, za koga tvrdi da je bio i ustaški dužnosnik u Ogulinu, gdje je pod ustaškim režimom, po istom izvoru, ubijeno oko 2000 pravoslavnih Srba. Tu se također tvrdi da je baš vlč. Petranović naredio uhidbu i pogubljenje "70 uglednih Srba".

Petranović je, prenosi Wikipedia na njemačkome, našao utočište u Genovi, u arhidijecezi koju je od 1946. vodio monsinjor Giuseppe Siri, kasnije kardinal. Djelovao je kroz katoličku humanitarnu organizaciju Auxilium, te je, u njezino ime, tvrdi Goñi, surađivao u Rimu s humanitarnom Bratovštinom sv. Jeronima koju je u zgradi Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima vodio o. dr. Krunoslav Draganović, s hrvatskim Caritasom (kojemu je pokrovitelj bio bl. nadbiskup Alojzije Stepinac, kasnije kardinal), s madžarskim svećenikom u Italiji Edoardom Dömöterom, sa SS-ovcem Reinhardom Koppsom koji je imao vezu u argentinskoj peronističkoj vlasti, s argentinskim imigracijskim uredom DIAE (koji je provodio politiku generala Juana Peróna) itd. Upravo je Petranović u Genovi osiguravao prijevoz "štakorima" u Južnu Ameriku. Oni su prethodno u Rimu skrivani po samostanima i inim crkvenim zdanjima, dobivali izbjegličke dokumente Crvenoga križa s lažnim imenima, a onda pod tom fasadom emigrirali u Južnu Ameriku (tako je i dr. Ante Pavelić, poglavnik Ustaškog pokreta koga je u nedjelju u Splitu hvalio izaslanik Plenkovićeve vlade, nakon skrivanja u Rimu otputovao iz Genove kao inženjer Pal Aranyos (znao je madžarski još iz Janka Puszte, a inicijali su odgovarali onima na rublju).

Uz pomoć mons. Hudala u Argentinu, u San salvador de bariloche, utekao je i SS-ovac Erich Priebke, organizator pokolja rimskih talaca, pretežno Židovâ, u Ardeatinskim jamama. Odlukom pape Frane Priebkeu je, kad je umro u kućnom zatvoru u Rimu, odbijen privilegij katoličkog sprovoda, jer se nikad nije pokajao za svoje zločine.

Dogovorena suradnja Teutonskog zavoda i Muzeja holokausta omogućit će preciznije utvrđivanje povijesnih činjenica, ali teško da će promijeniti percepcije u nostalgičara fašističkoga "novog poretka".