Medijsko pokrivanje prosvjeda u Srbiji nije se previše razlikovalo od uobičajene matrice medija, ali kako je vrijeme odmicalo pojedini mediji su svoje aktivnosti ipak pojačali na maksimum. I dok su neovisni mediji posvetili veliku pozornost studentskim prosvjedima, što je podrazumijevalo i znatno više uključenja uživo s lica mjesta, dotle su tabloidi dospjeli u stanje nervnog sloma.
Tabloidni tiskani i elektronski mediji krenuli su u skoro pa histeričnu obranu režima i pritom se nisu birale riječi: teroristi, ustaše, huligani, sljedbenici Kurtija, izdajnici, Majdanovci, plaćenici, nasilnici, i još gomila epiteta koje nije zgodno ponavljati.
Obojena revolucija Hrvatske i Kurtija
Navodne zloćudne namjere Hrvatske i Albina Kurtija su sve vrijeme opsesija režimskih medija, baš kao i vlasti koja čak i neutralno praćenje događaja u Srbiji hrvatskih medija i kosovskih na albanskom vidi kao podršku studentskim prosvjedima i pokušaj rušenja Srbije. Pored toga u tom sistemu ima i previše kontradiktornosti. Studenti i oporba se tako optužuju da su „plaćenici kriminalne organizacije USAID“, dok se potpuno previđa novac koji je USAID uložio u državne projekte i ustanove, kada USAID na volšeban način više nije kriminalna organizacija.
Kako za Deutsche Welle primjećuje Rade Veljanovski, umirovljeni profesor beogradskog Fakulteta političkih nauka, „tijekom protekla četiri mjeseca postala je sve vidljivija podjela društva i medija na dvije antagonizirane strane. Režimski mediji pojačali su svoju propagandu, a svoju aktivnost su pojačali i mediji koji njeguju kritično mišljenje. Imamo, dakle, jednu medijsku destrukciju i jedan konstruktivan pristup. Režimski mediji imaju, naravno, veći domet, ali ono što se događa diljem Srbije toliko je jako i upečatljivo, da ta medijska blokada ipak ne može omesti priljev informacija“, ističe Veljanovski.
Vučić nije prva tema
Prema statistikama koje imamo, studenti su preuzeli primat od Aleksandra Vučića u medijskoj sferi, kaže za DW Zoran Gavrilović iz Biroa za društvena istraživanja (BIRODI):
- Aleksandar Vučić, dakle, nema više medijski primat. To je u najvećoj mjeri posljedica izvještavanja televizija Nova i N1. Matrica je ostala ista, ali je njihovo izvještavanje utjecalo na to da ono što rade studenti bude vidljivije, primjećuje Gavrilović.
Na drugoj strani spektra su tabloidni tiskani i elektronski mediji. Rade Veljanovski smatra da je te medije teško više i zvati tabloidnim:
- Imate tabloide i u svijetu, ali i oni imaju neki nivo ispod kojeg ne mogu ići. Tabloidi u Srbiji su otišli toliko nisko, da ne znam više gdje mogu dalje da idu po tome što ne biraju riječi, ne biraju sredstva, što vrijeđaju, otvoreno lažu i neskriveno pokazuju da su dio režimske propagande, napominje Veljanovski.
PROČITAJTE VIŠE: Vučić novinarki RTS-a rekao da je imbecilna, javnost je u šoku, a reakcija javnog servisa je otužna...
Riječ je o pretorijanskoj medijskoj gardi, ocjenjuje Zoran Gavrilović iz BIRODI-ja i primjećuje da „oni proizvode neprijatelje, studente pretvaraju u ustaše, strane plaćenike, trasiraju priču o obojenoj revoluciji. Taj narativ se prima kod građana, a s druge strane je podržan od najviših državnih dužnosnika. Ta agresivna retorika medija i vlasti je pokušaj da se sačuva onih nekadašnjih dva milijuna glasova za Srpsku radikalnu stranku (SNS), ali ne znam hoće li se za njih glasati i u budućnosti“, ocjenjuje izvršni direktor BIRODI-ja.
RTS - poruka moći, a ne istine
Radio-televizija Srbije (RTS) i njezino izvještavanje je vječna tema srpske politike. Javni servis nije bio na visini zadatka, ali se i tu stvari stidljivo pomjeraju, naročito u posljednjim tjednima. Izvještaji RTS-a posvećeni studentskim prosvjedima i masovnim okupljanjima građana i dalje su skromni, ali i kao takvi histerično su dočekani u vrhu vlasti. Svega nekoliko minuta priloga o studentima izbacilo je Aleksandra Vučića iz kolosijeka, a koji je autore nazvao „imbecilima" i što je ponovno pokazalo da je kontrola RTS-a možda ključna poluga režima.
„Režim je upravo zbog toga rastresen i nervozan", naglašava Veljanovski i dodaje da „javni servis u tom smislu jeste ključan“: „Mislim da možemo pozdraviti to što se pomalja taj znak objektivnosti. To je još uvijek nedovoljno, ali kada vidimo reakciju vlasti, vidimo da je taj utjecaj jako veliki. Odgovor kolegija RTS-a na uvrede predsjednika Srbije je u svakom slučaju dobar znak."
Zoran Gavrilović prije svega skreće pozornost na činjenicu da „u Srbiji više od 60 posto ljudi vijesti dobiva preko televizije i da je to činjenica koja se ne smije zanemariti: „RTS je najgledanija i televizija kojoj se najviše vjeruje. To pogotovo važi za onaj dio biračkog tijela koje izlazi na izbore, a pripadaju starijoj i manje obrazovanoj populaciji, na koju Vučić ozbiljno računa. RTS se vidi kao državna televizija i ono što se pojavi na RTS-u doživljava se kao nešto što je provjereno i da je to glas države. To je zapravo informacija moći, a ne informacija istine“, navodi Gavrilović za DW.
Građani se samoinformiraju
Mutna medijska situacija, ali prije svega i brzina događaja koji su se odvijali tijekom protekla četiri mjeseca, dovela je do nevjerojatne popularnosti društvenih mreža. Ne samo da se tamo odvijaju žestoki politički obračuni, već su one postale skoro jedini način da se sazna za sve studentske i građanske akcije diljem Srbije.
To su trenuci povijesnosti, kaže Rade Veljanovski, „i u takvoj situaciji su važne nove tehnologije koje omogućavaju brzu komunikaciju. Ne znači to da će tradicionalni mediji biti izbačeni iz igre, ali pošto su u ovom trenutku mladi u prvom planu, razumljivo je veće oslanjanje na društvene mreže. Neće to biti zauvijek, ali je u ovom trenutku logično i razumljivo“, smatra Veljanovski.
U situaciji kada imate nefunkcionalne institucionalne medije, imate fenomen samoinformiranja, ističe Zoran Gavrilović. „Socijalne mreže upravo to pružaju građanima, ali i to ima svoje dobre i loše strane. Plus je što ljudi dolaze do alternativnih informacija, a minus je što su to kanali komunikacije koji nemaju uređivačku komponentu. Tamo je puno neprovjerenih i lažnih informacija, i to je sada veliki znak pitanja, jer koliko su socijalne mreže rješenje, toliko mogu biti i problem“, zaključuje Gavrilović za DW.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....