SOVJETSKI AVION OD KOJEG JE ZAPAD STRAHOVAO Bio je brži od svega, a onda im je doletio u ruke!

Početkom 1970-ih godina hladni rat je bio u svojem punom zamahu. Amerikanci su odlaskom na Mjesec upravo dobili utrku u svemiru, ali Sovjeti se nisu zbog toga predali na svim ostalim poljima. Tako je 1970. godine američki satelit na sovjetskim aerodromima zapazio nove zrakoplove, naizgled ogromne lovce s velikim krilima, koji se testiraju u tajnosti, piše u podužem tekstu za BBC Stephen Dowling.

Budući da velika kriva bolje raspoređuju težinu zrakoplov postaje agilniji i lakše skreće. U kombinaciji s dva naizgled ogromna mlazna motora to je dovoljno zabrinulo Amerikance da bi se upitali o kakvom se točno zrakoplovu radi i koje su njegove mogućnosti. Je li brži od njihovih? Mogu li se njihovi lovci nositi sa ovim novim sovjetskim avionom?

Godinu dana poslije na Bliskom istoku su Izraelci zapazili čudni novi avion koji je letio brzinom od 3.2 Macha, dakle tri puta brže od brzine zvuka, i uspinjao se na visinu od 20 kilometara. Ni oni nikad prije nisu vidjeli nešto takvo. Kad su drugi put zapazili zrakoplov i pokušali ga presresti svojim lovcima nisu mu prišli ni blizu. Isti efekt postigli su kad su ga gađali projektilima zemlja-zrak - zrakoplov je velikom brzinom odletio izvan njihovog zračnog prostora prije nego su eksplodirali.

Takve brzine postizao je jedino kultni američki špijunski avion Lockheed SR-71, poznat pod nazivom Blackbird (Crna ptica). No, Crna ptica nije bila naoružana projektilima. Ovaj divovski sovjetski zrakoplov je bio. Bilo je to sasvim dovoljno za Pentagon da oglasi uzbunu zbog novog sovjetskog borbenog zrakoplova koji je očito brži i okretniji od bilo čega što oni imaju.

- Bio je to klasični slučaj preuveličavanja na temelju nedostatnih informacija. Na temelju velikih krila i ogromnih usisnika za zrak mislili su da je vrlo brz, što je bio, i da je vrlo okretan, što nije bio - kaže urednik Flightglobala Stephen Trimble. No, bez dobrih špijunskih informacija zapadne sile naprosto nisu imale načina da to znaju.

Štoviše, nisu ni znali kako se zrakoplov zove.

No, to će promijeniti jedan čovjek - Viktor Belenko. Rođen neposredno nakon Drugog svjetskog rata Belenko je bio uzoran građanin, koji je upornim radom postao vojni pilot. No, nakon što je u svojim kasnim dvadesetima prošao kroz osobne probleme (između ostalog i razvod), Belenko je počeo propitkivati ispravnost sovjetskog sistema i "zle Amerikance", kakvim ih je prikazivala propaganda u prvoj komunističkoj sili svijeta.

Srećom po njega, Belenko je letio famoznim lovcem kojeg su se Amerikanci toliko bojali i 1976. godine je shvatio da bi upravo taj avion, nazvan Mig 25, mogao biti njegova karta za bijeg na zapad. Stacioniran u bazi Chuguyevka blizu Vladivostoka, Belenko je bio među pilotima koji su bili zaduženi za presretanje američkih špijunskih zrakoplova koji su znali prelijetati iznad sovjetskog zračnog prostora. Ta je baza bila udaljena tek 644 kilometara od Japana i Belenko se naposljetku odlučio na bijeg.

Šestog rujna 1976. odletio je zajedno s nekoliko svojih kolega na trening-misiju. Svi su bili nenaoružani, a njegov je zrakoplov bio punog tanka. U jednom trenutku se odvojio od formacije i krenuo prema Japanu, a kako bi izbjegao sovjetske i japanske radare letio je na visini od samo 30 metara iznad mora.

Kada je bio dovoljno duboko u japanskom zračnom prostoru Belenko je podigao svoj Mig na visinu od 6 kilometara kako bi ga spazili japanski radari - iako su ga Japanci pokušali zvati, njegov je radio bio podešen na pogrešnim frekvencijama pa im nije uspio objasniti tko je i kakve su mu namjere. Kad su japanski lovci dignuti u zrak da ga presretnu, Belenko se spustio ispod sloja oblaka i ponovno nestao s radara. U tom je trenutku letio po vlastitom pamćenju, a cilj mu je bila zračna baza Chitose. No, kako se njegov tank brzo praznio, bio je prisiljen sletjeti na najbliži aerodrom koji je bio Hakdodate na sjevernom Hokkaidu.

Malo je reći da su Japanci bili zapanjeni kad su gledali kako se na pistu spušta ogromni, gotovo 20 metara dugi borbeni zrakoplov s dva mlazna motora, ukrašen crvenom zvijezdom Sovjetskog Saveza. Budući da je pista bila prekratka za Mig 25, Belenko se zaustavio tek nakon što je "preorao" stotinjak metara zemlje na samom kraju piste. Kad je izašao iz kokpita, izvukao je pištolj i ispalio dva hica u zrak u znak upozorenja, a službenicima s aerodroma koji su tek stizali je kratko izrecitirao svoje ime, čin i želju da prebjegne na zapad.

Mali aerodrom Hakdodate uskoro je postao prepun službenika iz različitih obavještajnih agencija, među kojima su prednjačili oni iz CIA-e koji se nisu mogli načuditi vlastitoj sreći. Njihov misteriozni avion doslovno im je doletio u ruke.

Najtajniji zrakoplov koji su Sovjeti ikad napravili uskoro je rastavljen dio po dio tijekom sljedećih tjedana, a njegove mogućnosti bile su napokon ogoljene pred znatiželjnim očima zapadnih agenata i inženjera. Mig 25 nije bio super-lovac kojeg se Pentagon bojao. Istina, bio je vrlo brz (i danas je drugi najbrži vojni avion u povijesti), ali je imao vrlo specifičnu ulogu (uglavnom presretanje neprijateljskih špijunskih aviona) izvan koje su njegove mogućnosti bile ograničene.

Mig 25 bio je skup presretač naoružan s četiri ogromna zrak-zrak projektila koji je mogao letjeti tri puta brže od zvuka, ali čiji motori bi se pri tim brzinama nalazili pod ogromnim pritiskom zbog čega je pilotima savjetovano da ne lete brže od Macha 2.83 (3400 km/h). Naime, njegovi ogromni kompresori pri tim su brzinama generirali toliku silu usisavanjem zraka da je postajala prijetnja da doslovno usipu i dijelove zrakoplova. Onaj Mig kojeg su Izraleci snimili kako leti brzinom 3.2 Macha je zapravo uništio svoje motore te se jedva vratio u bazu.

Osim toga, Mig 25 nije bio ni približno okretan kako se mislilo, zbog jakih motora je brzo trošio gorivo te posljedično imao manji domet, a njegov radar je bio zastarjeli u usporedbi s američkim.

Iako je Mig 25 proizveden u više od 1000 primjeraka te je i dalje u ograničenoj službi u ruskim zračnim snagama (a koriste ga i Alžir i Sirija), njegov utjecaj na razvoj vojne avijacije bio je najviše u strahu koji je izazivao kod Amerikanaca i njihovih saveznika prije nego su znali njegove mogućnosti. Zbog sjene sovjetskog "super-lovca" razvijen je brzi (iako ne kao Mig 25) i okretljivi F-15 Eagle, koji je i dan danas jedna od najboljih lovaca na svijetu, nijednom srušen u više od 100 zračnih borbi.

Što se ruske avijacije tiče, Mig 25 služio je kao podloga da se napravi Mig-31, brzi, snažni, sofisticiraniji i dobro naoružani avion s moćnim radarom kojeg ruske zračne snage u velikim brojevima i danas naveliko koriste, a čije su cjelokupne mogućnosti i detalji izrade još uvijek tajna.