KONTROVERZA U DANSKOJ

Socijalni eksperiment stoljeća u ‘državi blagostanja‘: ‘Humano‘ će preseliti 11.000 ljudi!

Kritičari danskog socijalnog eksperimenta tvrde da se radi o orwellovskom konceptu socijalne politike vođene buldožerom

Migranti na putu prema Copenhagenu

 Carsten Rehder/Afp

Danska provodi socijalni eksperiment stoljeća. Takva ocjena može se pročitati u danskim novinama, ali i veliki drugim zapadnim medijima koji su se zaintrigirali kako Danska, poznata kao država blagostanja s naprednim socijalnim programima, namjerava riješiti problem imigranta, za koje su danski političari procijenili da se previše getoiziraju te tako tvore ‘paralelna društva‘. U osnovi se radi o modernijem konceptu „humanog“ preseljenja jer se dijelu danskih građana i političara ne sviđa kako im izgledaju kvartovi s pretežito imigrantskom populacijom.

- Društvo blagostanja fundamentalno je zajednica bazirana na međusobnom povjerenju kojem svi doprinosimo. I sve je to ozbiljno izazvano paralelnim društvima - izjavio je na skupu općina danski premijeri Mette Frederiksen. U osnovi Danska počinje od imigranata istodobno očekivati punu vrijednosno-kulturološku integraciju, a istodobno im uskraćuju neka do temeljnih prava zajamčena svim ostalim građanima. Danska namjerava provesti kontroverzni zakon koji nalaže smanjivanje stambenog prostora u lokalnoj socijalnoj stanogradnji za 40 posto do 2030. godine, ali se ne to odnosi na sve lokacije koje se mogu nazvati getom nego na susjedstva u kojima je više od pola žitelja ne-zapadnog porijekla (!) te imaju niske prosječne prihode, nisku razinu obrazovanja, visok broj nezaposlenih i natprosječnu stopu kriminala. Kad bi se radilo o plavokosim siromašnim Dancima, ostali kriteriji definiranja „paralelnog društva“ tj. neprihvatljivog geta u provedbi novog eksperimentalnog zakona bili bi zanemareni. Danska, dakle, realizira zakon koji se bazira na etničko-rasnoj selekciji.

Strah kritičara

Što podrazumijeva ‘geto paket‘?

- Tisuće ljudi morat će napustiti svoje domove u nadolazećim godinama kao rezultat takozvanog geto paketa. Plan je ulaganje milijardi kruna u rušenje javnih stambenih objekata, pripremu stambenih objekata za prodaju privatnim pojedincima i pretvaranje obiteljskih socijalnih stambenih objekata u atraktivnije objekte za mlade ili starije. Cilj je takozvana geta pretvoriti u obična stambena područja bez previše ljudi sa socijalnim problemima poput nezaposlenosti i kriminala. Sada je po prvi put na kartama određeno koliko će ljudi u 15 ‘tvrdih geta‘ biti pogođeno opsežnim planom. Mandag Morgen, u suradnji s 15 stambenih područja i nizom općina, izračunao je da je ukupan broj pogođenih ljudi 11.000 ljudi. Obitelji su to, parovi i samci koji će u nadolazećim godinama morati pronaći drugo mjesto za stalni život. Osim toga, za više od 5500 ljudi treba se naći privremeni smještaj dok se njihovi domovi ne renoviraju - tumači Kommunal.

- Jasno je da postoje neki koji će morati iseliti iz blokova koji se ruše. I razumijem da to može djelovati nametljivo. Ali postoji prirodna zamjena od 8-12 posto godišnje stanovnika koji se isele. Mnogi također žive na kratkoročnom ugovoru. Ni s njima nema izazova. Tako da je broj onih koji će biti prisilno iseljeni nešto manji - kaže Kaare Dybvad Bek za poslovni tjednik Mandag Morgen.

image
Linda Kastrup/Afp

Najveći strah kritičara velikog danskog socijalnog eksperimenta s imigrantima jest pitanje hoće li ovakvo rješenje možda povećati problem upravo u dijelu populacije imigranata koja je najosjetljivija; među najsiromašnijima i najlošije obrazovanima. S obzirom na to da bi plan danske vlade trebale provoditi specifične danske zadruge za upravljanje naseljima i zgradama, neke od njih žestoko se bore da se njihova imovina ne pridruži već utvrđenoj listi od 15 notornih geta ili, kako umiveno govore danski političari, ‘paralelnih društava‘. Na njima je odgovornost da isplaćuju naknade, stvaraju posebne centre za poslove u okružju te da doslovno vrata od vrata pozivaju članove imigrantskih obitelji na edukaciju kakva je odobrena u zemlji njihovog porijekla. Ideja je radikalno promijeniti sastav stanovnika, njihovu obrazovnu razinu i socijalni status kako geto više ne bi bio geto. Dio političara objašnjava kako se radi o pokušaju pune, istinske integracije imigranata u dansko društvo.

U svakoj demokraciji, pa tako i u Danskoj, teško je moguće da se cijelo društvo složi oko javnih politika, pa je i de-getoizacija pitanje koje izaziva žestoke polemike. Očekuje se i žestoka pravosudna bitka, kako bi se dokazalo što je (ne)etično.

- Ovakva praksa vođenja socijalne politike buldožerom, koja udara na nedužne i nedužne, sada se dovodi u pitanje. Zakon o getu – orwellovski preimenovan u Zakon o paralelnom društvu – sada mora biti testiran na Europskom sudu pravde. To je odlučio Istočni visoki sud u presudi od 7. studenog, budući da bi kategorizacija ‘ne-zapadnjak‘ u zakonodavstvu mogla biti u sukobu s direktivom o etničkom jednakom tretmanu, koja se u osnovi temelji na osnovnom načelu vladavine prava da svi moraju biti tretirani jednako bez obzira na rasu ili etničko podrijetlo - upozorava novinar Arhus Stifstidende uz pojašnjenje kako bi ‘...takozvana prejudicirana odluka Europskog suda pravde mogla bi imati odlučujući utjecaj na sudske postupke koji su u tijeku, a time i na planove za rušenje u pogođenim stambenim područjima, uključujući Bispehaven i Gellerup. Međutim, šteta je velika i obitelji su bile prisiljene napustiti svoje domove.‘

Prirodno iseljavanje

Kritičari danskog socijalnog eksperimenta poručuju, nadalje, danskoj javnosti kako u slučaju da imaju dilema o tome ‘…kako je biti izložen rasističkoj diskriminaciji 2022. godine, jednostavno pročitajte službene planove razvoja koji su temelj za prenamjenu stambenih četvrti. Ovdje možete pročitati, između ostalog, o izazovima prisiljavanja sadašnjih stanovnika da se presele, nazvanim ‘izazov ponovnog stanovanja‘, koji se može ublažiti takozvanim ‘prirodnim iseljavanjem‘, za koje se ‘mora očekivati ​​da će se povećati tijekom razdoblja koji će uvijek sadržavati veću nesigurnost i neizvjesnost među stanovnicima kao rezultat nužnih promjena‘. Neosobna i naizgled neutralna upotreba jezika prikriva napad“, navodi Arhus Stifstidende, koja zastupa tezu da će ovako nasilna politika dvostrukih aršina (građani s punim pravima i imigranti) pokazati nezakonitom, ali i kontraproduktivnom jer će doći do kontrareakcije.

Eksperimentiranje Danaca s dizajniranjem idealnog društva blagostanja privuklo je pažnju i u Sjedinjenim Državama. Više velikih medija pisalo je o pokušaju Danske da riješi pitanje getoizacije imigrantske populacije, a ugledni ekonomist Tyler Cowen i spiritus movens najutjecajnijeg ekonomskog bloga na planetu – Marginal Revolution – postavlja tri pitanja/teze:

- 1. Ostavljajući po strani normative, analiza učinaka takvih politika bit će sve važnija. Ekonomisti nisu posebno pogodni za to, kao ni bilo tko drugi. Dobro sam svjestan Chettyjevih rezultata ‘Moving to Opportunity‘. To je dobar posao, ali a) vjerojatno se ne odnosi na prisilna danska preseljenja, i b) kulturni je kontekst vjerojatno važan za rezultate. Barem za zemlje u koje se migranti žele preseliti, većina će imati svoje verzije ove dileme.

2. ‘Otvorene granice‘ kao održiva politička ravnoteža izgledaju puno slabije nego prije mjesec dana. Ključno pitanje imigracijske politike nije ‘koliko migranata trebamo primiti?‘ (puno, rekao bih), nego ‘kako možemo nastavak useljavanja učiniti politički održivim prijedlogom?‘ Mnogi zagovornici imigracije su u magli zbog svoje nesposobnosti da ponude bolje odgovore na to pitanje.

3. Hoće li ova danska akcija, nakon što se proradi cijela politička ekonomija, povećati ili smanjiti dopušteni broj migranata u zemlju? Gledajući na stranu potražnje za migracijom, hoće li ova politika završiti privlačenjem veće ili niže kvalitete migranata u Dansku? Je li Danska uopće dovoljno atraktivna kao destinacija da se izvučete s ovim? Ili će poslati bolji signal budućim migrantima i time podići kvalitetu?“

Mega-uspjeh ili epska pogreška?

Cowen je na svom blogu podsjetio kako i Singapur, kao jedna od najrazvijenijih ekonomija svijeta, ima svoju verziju danskog socijalnog eksperimenta, koja je predstavljena prije više od 30 godina. Zove se Politika etničke integracije (Ethnic integration Policy) i određuje postotak rasne i etničke pripadnosti u urbanim stambenim objektima javne stanogradnje. Iako je Singapur vrlo uspješan grad-država, po svojem političkom uređenju on nije puna demokracija u zapadnom smislu riječi. U Singapuru u etnički i rasno reguliranim objektima javne stanogradnje živi 77 posto Kineza i 18 posto Malezijaca, a ostalih 5 posto su miješane nacionalnosti i(ili) rase.

Veliki danski socijalni i eksperiment, oko kojeg u danskim medijima traje rasprava hoće li se pokazati kao mega-uspjeh ili epska politička greška, ima posebnu težinu jer se odvija u trenucima dok zapadne demokracije vode žestoke polemike, pa i međusobne svađe, oko toga kako riješiti problem ekonomskih migracija. S jedne strane ostarjeloj Europi dešperatno treba imigrantska radna snaga, s druge strane politička netolerancija dijela Europljana prema vrijednostima i običajima imigrantske populacije uzrokuje sve veće unutrašnjopolitičke probleme u nizu članica EU, a sada je pak - nakon brutalnog i psihopatološkog napada Hamasovih terorista na Gazu - eksplodiralo antiimigrantsko raspoloženje u nizu velikih članica. Posebno je to očigledno u Njemačkoj, gdje raste popularnost radikalnom AfD-u. Najveća njemačka novina – Bild – objavila je Mainfest u 50 točaka, koji je u suštini poruka imigrantima da Nijemcima više nije prihvatljiva njihova kulturološka različitost. I s druge strane oceana, u Sjedinjenim Državama, suočeni su s novim imigrantskim valovima, a pritisak očajnika toliki je da čak i Joe Biden produžuje zid prema Meksiku, kao da je Donald Trump.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. studeni 2024 17:50