SNOWDENOVI DOKUMENTI DOKAZALI: I Britanci prate Angelu Merkel i druge lidere iz EU

Do sada se samo sumnjalo, a sada su se pojavili i dokazi: dokumenti Edwarda Snowdena s njemačkim telefonskim brojevima dokazali su da su političare Njemačke, Izraela i EU, uz američku tajnu službu NSA, špijunirali i Britanci.

Iz stotina tisuća dokumenata koje je Snowden uzeo kad je odlazio iz američkog NSA u javnost periodično dospijevaju manje grupe dokumenata, izazivajući nove skandale i proširujući razdor među zapadnim saveznicima. Njemački Der Spiegel, britanski Guardian i američki New York Times objavili su da su na popisu špijunskih meta britanske tajne službe GCHQ iz 2009. godine brojevi njemačke vlade, e-mail adrese izraelskog premijera i ministra obrane te niza tvrtki. Nakon ranijih otkrića o masovnom američkom nadzoru nad komunikacijama zapadnih saveznika, pokazalo se da se Britanci ne ponašaju bitno različito od svog američkog velikog brata. Masovno špijuniranje obavlja se u GCHQ bazi u Cornwallu sa 29 velikih satelitskih antena. Špijunska baza dio je globalne špijunske mreže Echelon i ranije se zvala Morwenstow, a danas ima naziv GCHQ Bude.

Baza je smještena na idealnom mjestu, iznad Atlantskog oceana: u blizini je zaljev Widemouth pokraj kojeg prolaze bitni podmorski informacijski kablovi. Jedan od njih, TAT-14, ima početak u podvodnom kabelskom terminalu Deutsche Telekoma u sjevernoj Njemačkoj. Ovo bi otkriće moglo imati ozbiljnije političke posljedice od ranijih: ako je ovim potvrđeno da su Britanci prisluškivali njemačke ministre i europskog povjerenika Joaquina Almuniu, Cameron će doista biti u problemu, upozorava njemački Spiegel.

Iz otkrivenih dokumenata nije jasno koliko dugo su navedeni ciljevi prisluškivani i koliko je komunikacija snimljeno. Iz dokumenta koji su novinari dobili na uvid vidi se da je britanska tajna služba nadzirala komunikacije u više od 60 zemalja.

Posebno su nadzirali komunikaciju satelitskim telefonima, na primjer između Belgije i niza afričkih zemalja. Na popisu prisluškivanih je niz afričkih lidera, članova njihovih obitelji, ambasadora i poslovnih ljudi. Zanimljivo je da su britanski špijuni prisluškivali niz tvrtki, posebno telekomunikacijske kompanije i banke.

Među prisluškivanima su francuski energetski div Total i tvrtka Thales iz obrambenog sektora, djelomično u vlasništvu francuske države. No, GCHQ strogo demantira da je bio uključen u industrijsku špijunažu masovnih razmjera: u odgovoru novinarima naveli su da imaju ovlasti presretati tuđe komunikacije “u slučaju kad je to nužno radi zaštite ekonomskog blagostanja Velike Britanije”. NSA je također negirao da prisluškivanjem svojim tvrtkama osigurava nelojalnu konkurenciju na tržištima EU i svijeta.