NOVO VODSTVO

SEDMORICA NEDODIRLJIVIH Xi Jinping postao šef Partije i vojske, u ožujku postaje i predsjednik Kine

Uigrana koreografija smjene vlasti je obavljena: partijski delegati glasali su za one za koje su i trebali glasati
New Communist Party General Secretary Xi Jinping waves in Beijing's Great Hall of the People Thursday, Nov. 15, 2012. Xi became China's new leader Thursday, assuming the top posts in the Communist Party and the powerful military in a political transition unbowed by scandals, a slower economy and public demands for reforms. (AP Photo/Vincent Yu)
 AP

Na netom završenome XVIII. kongresu Kineske komunističke partije ustoličeno je novo partijsko vodstvo. Po ustaljenoj, zapravo ritualnoj proceduri Kongres je izabrao Centralni komitet, CK je izabrao Politički biro, a Politbiro je izabrao svoj Stalni komitet, oligarhijski gremij koji ima dva zadatka: kontrolirati da Partija ostane na vlasti protiv onih koji je neće ili je ne bi htjeli, ali i protiv bonapartističkih težnji u svojim redovima, jer im ne treba nov obogotvoren vođa, po Stalinovu ili Maovu obrascu.

Sukobljene struje

U Stalnom komitetu su:

Xi Jinping (59), novi predsjednik Centralnog komiteta i uskoro (od ožujka) predsjednik Narodne Republike Kine. Inženjer kemije, iskusan političar, od 2008. potpredsjednik Republike, ipak je čovjek o kojemu se ne zna baš mnogo, jer partijska propaganda veoma pažljivo dozira podatke o ljudima u prvom planu - što su tajanstveniji, to se doimaju uzvišenijima, po staroj navadi orijentalnih dvorova.

Tako se i moglo dogoditi da njegova supruga Peng Liyuan, pjevačica, u Kini bude popularnija od njega. Iako je njegov otac bio vicepremijer u doba dok je premijer bio još Zhou Enlai, naletio je na minu “kulturne revolucije”, pa je i mladi Xi kroz svoje dječačke i pubertetske godine bio doslovno beskućnik zajedno s majkom, tako da je svojedobno rekao da se “nagutao gorčine za deset normalnih ljudi”.

Ne doima se bahato, niti ograničenih nazora: kad je Kina, u doba Olimpijskih igara, bila pod kišom kritika zbog ljudskih prava, rekao je novinarima u Hong Kongu: “Svijet je poput kaveza gdje sužive različite ptičje vrste. Ako pokušate odstraniti preglasne, izgubit ćete čudesnu šarolikost i obojenost”. Istinabog, i Mao Zedong je zagovarao politiku “tisuće cvjetova”, a onda je pokušao sve stjerati u škripac svoje shematske “crvene knjižice”.

Li Keqiang (57), budući predsjednik Državnog vijeća tj. vlade. Za njega kažu da se jedini od najviših vođa nije žestoko omastio novcem.

Wang Qishan (64), specijalist za krizna stanja (i stoga poznat kao “vatrogasni šef”), poznat po (na)opakom smislu za humor, ekonomist i bankar, protivnik neefikasnih i skupih državnih poduzeća kao i njegov zaštitnik bivši premijer Zhu Rongji, funkcionira ako ne kao otac (jer to je ipak bio Deng Xiaoping) a ono kao tutor kineskoga “privrednog čuda”, pa ga je Bloomberg prošli mjesec uvrstio na popis 50 najutjecajnijih ljudi na svijetu.

Yu Zhengsheng (67), partijski šef u turbulentnome Shanghaiju, sa zanimljivim obiteljskim vezama (ocu je svojedobno žena bila Jiang Qing, Maova zadnja supruga i predvodnica “četveročlane bande” koja je drmala Kinom, brat mu je bio dužnosnik državne sigurnosti koji je utekao u SAD, a djedov brat je bio ministar obrane u vladi Jianga Jieshija, koji je na Zapadu poznatiji po Wadeovoj i Gillesovoj transkripciji kao Chiang Kai-shek, predsjednik utekao pred Maom na Tajvan).

Nepisana pravila

Zhang Dejiang (66), štićenik Jianga Zemina, koji je poslan u Chongqing krpati kad je ondje smijenjen Bo Xilai, od 2008. vicepremijer zadužen za infrastrukturu (telekomunikacije, energiju, prijevoz), s jakim vezama u državnim bankama (supruga mu je bila potpredsjednica u jednoj od “velikih četiriju”), pobornik državnog sektora i stoga optuživan da je kočničar Wangovih napora.

Liu Yunshan (65), zadužen za partijsku propagandu, Googleov neprijatelj, u Tibetu također viđen kao neprijatelj i glavni pobornik uvoza kineskog stanovništva u tu zemlju.

Zhang Gaoli (66), naftaš, guverner Shandonga, pa luke Tianjin, efikasan birokrat menedžer.

S obzirom na nepisano ali dosad poštovano pravilo - da se sa 70 godina odlazi u mirovinu (što nije spriječilo Jianga Zemina da i sa 86 bude i dalje najmoćniji čovjek Kine, ali iza kulisa) - veoma je vjerojatno da će svi oni, osim predsjednika i premijera, ostati u Stalnom komitetu samo pet godina, do XIX. kongresa, te da će tada “šesta generacija” biti kompletirana i posve na vlasti.

Preuzimanje vlasti

Kog su zmije grizle i guštera se boji, pa kinesko partijsko vodstvo, nakon burnih Maovih godina i njegovih revolucionarnih akcija, već evo treće desetljeće, provodi pažljive i pomno programirane postupne kadrovske promjene, slijedeći preciznu koreografiju, po svim konfucijanskim regulama nekadašnjega mandarinskog sustava, koji je mjerodavnu birokraciju smatrao jamcem mira na Zemlji.

Kolikogod Stalni komitet funkcionirao kao kolektivni oligarhijski gremij, pozicija predsjednika i premijera donosi veću vidljivost ne samo u inozemstvu, nego i u golemoj Kini, pa su reflektori ipak upereni u Xija i Lija, koji će za četiri mjeseca (opet u skladu s koreografijom) preuzeti glavne državne uzde, za sljedećih deset godina (ako netko od njih opasno ne “zglajza”), ostavljajući vremena da se iz redova petorice koji će ući za pet godina, isprofiliraju novi državni kormilari.

Kako je krenulo: načekat ćemo se da među njima vidimo ženu.

Presedan u predaji vlasti

Xi Jinping u srijedu je imenovan i predsjednikom Središnjeg vojnog vijeća, izvijestila je kineska novinska agencija Xinhua, čime su riješene dvojbe oko toga hoće li Hu Jintao odmah odstupiti i s tog vodećeg položaja. Takva procedura svojevrsni je presedan u dosadašnjim transferima vlasti u komunističkoj Kini jer su prethodni vođe Deng Xiaoping i Jiang Zemin ostajali na funkciji vrhovnog zapovjednika vojske čak i nakon odstupanja s mjesta šefa KP-a.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 20:43