ZAROBILI GA UKRAJINCI

Ruski vojnik: ‘Prvo se treseš na svaki zvuk... A znate što vam onda postane najveći problem?‘

Anton je ispričao i kako nije imao pojma da ide u rat, a Ukrajinci su ga pustili u jednoj razmjeni

Zarobljeni ruski vojnici, Ilustracija

 Afp/

Dok se još uvijek navikavao na svoju pušku i vojnički umor, Anton se iznenada našao okružen ukrajinskim snagama, meci su fijukali uokolo, a jedan ga je pogodio u ruku.

'Bio je to naš prvi okršaj s neprijateljem, nismo još ni zapucali. Ulovili su nas u zasjedu i nismo se mogli oduprijeti. Morali smo se predati', rekao je Anton, 21-godišnji ruski vojnik u razgovoru za Guardian.

Antona su 2. ožujka zarobile ukrajinske snage kod Mikolajiva, baš kao i još petoricu iz njegove jedinice, dok su ruske snage napadale taj strateški važan brodogradilišni grad pokraj Crnog mora.

Anton, koji je tražio da njegovo pravo ime ne bude objavljeno, proveo je 45 dana u ukrajinskom zarobljeništvu. Naposljetku je pušten sredinom travnja nakon što je Moskva s Ukrajinom dogovorila razmjenu zarobljenika, a za Guardian je govorio s ruskog teritorija.

Antonova je priča rijetka prilika da se čuje glas razmijenjenih ruskih ratnih zarobljenika, s obzirom na to da i Rusija i Ukrajina objavljuju vrlo malo informacija o sudbini stotina zarobljenih Rusa.

Moskva ne objavljuje imena svojih vojnika zarobljenih u Ukrajini. Međutim, tijekom svojeg zarobljeništva, Antona je intervjuirao poznati ukrajinski vloger. Njegovo je ime na web stranici bliskoj ukrajinskim vlastima također navedeno na popisu zarobljenih ruskih vojnika.

Jedan od članova Antonove obitelji potvrdio je da je on zarobljen u Ukrajini i potom razmijenjen. Guardian nije mogao potvrditi detalje njegove priče.

Anton, koji dolazi iz malog, zabačenog mjesta u Sibiru, kaže kako je otišao u vojsku prošlog prosinca, nedugo nakon što je završio srednju školu.

Sada, nakon svega, kaže kako je trebao učiniti sve da izbjegne vojsku.

Antonova jedinica je u posljednjim danima prosinca prvo prebačena na Krim, poluotok koji je anektirala Rusija, gdje mu je rečeno da će sudjelovati u vojnoj vježbi koja će trajati tjedan dana.

Do tog trenutka, kaže, nije prošao gotovo nikakvu vojnu obuku koja bi ga adekvatno pripremila na totalni rat.

Kako su na Krimu prolazili tjedni, neki njegovi kolege iz jedinice počeli su se brinuti da će biti poslani u rat, što je Anton tada još uvijek smatrao posve apsurdnim.

'Mnogi od mladih vojnika nisu mogli niti zamisliti da će ići u rat. O tome su nam rekli u posljednji čas, noć prije invazije', kazao je. 'Na sličan su način ruske vlasti tretirale i mene. Poslali su me u Ukrajinu posve nespremnog.'

Antonova ispovijest, koja opisuje kako su vojne jedinice držane u neznanju o invaziji, slična je onima koje su se mogle čuti od drugih ruskih vojnika koji su također rekli kako nisu znali da idu u rat sve dok nisu prešli ukrajinsku granicu. Vojni stručnjaci kažu kako je odluka da se tako velikom broju vojnika ne kaže ništa o invaziji jedno od objašnjenja zašto se ruska vojska u Ukrajini našla u problemima.

Na dan kad su ruske trupe ušle u Ukrajinu, 25. veljače, Antonova je jedinica dobila naredbu da uđe u zemlju s Krima.

Kaže kako su ih vozili u oklopnim vozilima do predgrađa Mikolajiva, koji je u ranim danima rata bio pod žestokim napadima ruskih snaga.

Kako su nastavili pješice, jedan se dio jedinice odvojio od glavne grupe i upao u ukrajinsku zasjedu 2. ožujka, nešto manje od tjedan dana nakon što su ušli u zemlju. Anton kaže kako ga je, dok su ga zarobljavali, pogodio ukrajinski metak i slomio mu kost u ruci.

Nedugo zatim ukrajinski su mu vojnici stavili vreću preko glave i prebacili ga u zatvor na nepoznatoj lokaciji.

U početku se jako bojao. 'Treseš se i na najmanji zvuk. Svaki dan se nadaš da to neće biti tvoj posljednji dan i da te neće ubiti', prisjeća se Anton.

Kaže kako ga tijekom zarobljeništva nisu fizički mučili, no kazao je da su ukrajinski vojnici mentalno mučili njega i ostale ruske zarobljenike.

'Stalno su nam govorili da je Rusija gotova, da smo dno društva. Prijetili su da će nas izgladnjeti.'

Anton je dodao da, iako su neki vojnici izgledali kao da im žele nauditi, većina je ostala mirna i 'nisu dozvolili da ih preuzmu životinjski instinkti'.

Zamjenica ukrajinskog premijera Irina Vereščuk, koja je zadužena za pregovore o razmjeni zarobljenika, zasad nije odgovorila na Guardianov zahtjev za komentarom na ove navode ruskog vojnika. Prema Ženevskoj konvenciji, zadržavanje ratnih zarobljenika ne bi trebao biti oblik kažnjavanja, već samo način da se spriječi njihovo sudjelovanje u sukobu.

No svakodnevna dosada uskoro se pojavila kao najveći problem, kaže Anton.

'Ako smo imali sreće, dali bi nam nešto bez veze za čitanje. Ponekad bi nam dopustili da na TV-u gledamo ukrajinsku propagandu. No najčešće bismo samo gledali u zid ispred sebe', kazao je i dodao kako su ga tijekom zarobljeništva tri puta premještali.

U jednom trenutku pitali su ga bi li dao intervju jednom poznatom vlogeru.

Ukrajinske su vlasti novinarima i vlogerima dale pristup ratnim zarobljenicima. Takve su snimke na YouTubeu pregledane više stotina tisuća puta, no također su naišli na kritike zbog kršenja Ženevske konvencije.

'U takvoj situaciji, kao zarobljenik, razumiješ da zapravo nemaš opciju reći 'ne'. Pristaneš, iako ti kažu da možeš odbiti', kaže Anton.

Na koncu su mu u travnju rekli da će biti razmijenjen za ukrajinskog vojnika.

Iako su Rusija i Ukrajina obavile već nekoliko razmjena zarobljenika, niti jedna od zemalja nije objavila nikakve detalje o mehanizmu tih razmjena. Ukrajina je objavila 4. travnja objavila da drži oko 600 ruskih ratnih zarobljenika. Rusija nije objavila točne brojke, no krajem ožujka njihova pravobraniteljica za ljudska prava rekla je da je u Rusiji oko 500 ukrajinskih ratnih zarobljenika.

Taj je broj značajno narastao nakon što je najmanje 1000 ukrajinskih boraca, uključujući i pripadnike bataljuna Azov, nakon pada čeličane Azovstal u Mariupolju prebačeno na teritorij koji drže Rusi .

Ukrajinske snage su uvjeravale kako će i pripadnici Azova biti uključeni u razmjene zarobljenika, no neki ruski dužnosnici kažu kako će im se suditi, a možda će biti i pogubljeni.

Prema Antonovim riječima, on je bio dio razmjene s još 17 ruskih vojnika, u ukrajinskom gradu Melitopolju.

Čim se vratio u Rusiju, snage sigurnosti su ga detaljno ispitale o vremenu koje je proveo u Ukrajini.

'Željeli su znati mogu li mi vjerovati. To je bila standardna procedura', kaže.

No tek nekoliko dana nakon što je otpušten iz ruske bolnice osjetio je posljedice koje je vrijeme provedeno u zarobljeništvu ostavilo da njegovom tijelu i umu.

'Tijekom zarobljeništva sam blokirao većinu emocija. Pokušavao sam ne misliti o svom životu', kazao je. 'No sada imam užasne noćne more, jedva mogu spavati. Jako sam se udebljao'.

Anton je rekao da su mu vlasti dale oko 2.300 eura kao odštetu za ranjavanje. Prema ruskom vojnom zakonu, vojnici ne primaju nikakvu posebnu naknadu ako su bili zarobljeni, a očekivalo se da će se Anton vratiti u službu nakon što se oporavi od ozljeda.

Ali nakon iskustva u Ukrajini, Anton sada traži način da zauvijek napusti vojsku.

'Samo se želim vratiti kući, čovječe, to je to. Sve što želim je otići kući.'

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 10:28