‘ČEČENIZACIJA‘ RUSIJE

Rusima je odsjecanje glave posve normalna stvar: ‘Ja sam padala u nesvijest, drugi nisu ni trepnuli‘

Društvo u kojem građani brutaliziraju jedni druge i u kojem ih vlastita vlada brutalizira, počinit će još veće nasilje prema protivniku

Snimka odsjecanja glave ukrajinskog vojnika šokirala je svijet

 Screenshot/Twitter

Tijekom ruskih ratova protiv Čečenije, video snimke odrubljivanja glava ruskih vojnika šokirali su i užasnuli rusko društvo, no samo na neko vrijeme. Danas je takva vrsta brutalnosti postala zabava za mainstream rusko društvo - sve dok to čine Rusi. Natalija Antonova u analizi za Foreign Policy navodi kako bi, na neki način, voljela da je šokirana užasnom snimkom ukrajinskog ratnog zarobljenika koji vrišti dok mu ruski vojnik odsjeca glavu. Istovremeno se, pak, pita kako bi mogla biti šokirana jer Rusi su isto činili i u Siriji. Brutalnost ruskog rata u Ukrajini je, navodi, hotimična, a rusko je društvo uhvaćeno u paradoksalnu spiralu poricanja i aplaudiranja tome.

Tzv. čečenizacija - što je izraz koji često koriste ruski disidenti i akademici, a izvorno se odnosi na strategiju oslanjanja ruskog predsjednika Vladimira Putina na lokalne gospodare rata - ruskog društva dugo je bila na putu. Ipak, taj izraz treba koristiti s oprezom jer nema ničeg inherentno brutalnog u samom čečenskom društvu, onako užasnog kao što su bili tamošnji ratovi. Čečenski diktator Ramzan Kadirov, kojeg podupire ruski predsjednik Vladimir Putin, nanio je najveće patnje svojim sugrađanima Čečenima, bilo kroz svakodnevnu represiju i korupciju ili kroz nasilne čistke.

No, ratovi u Čečeniji od 1994. do 1996. i 1999. do 2000. godine, odigrali su ključnu ulogu u brutalizaciji ruskog društva. Širenje tehnologije omogućilo je snimanje ratnih zločina, a u isto vrijeme ubojstva čečenskih civila rutinski su umanjivana ili opravdavana u ruskom tisku. Nasilje nad Rusima korišteno je da bi se opravdalo nasilje koje su počinili Rusi. Činovi terorizma protiv civilnih ciljeva u Rusiji koji su uslijedili dodatno produbili su taj proces brutalizacije - tragična opsada škole u Beslanu jedan je od primjera koji najviše pogađa čovjeka.

Snimke užasnog nasilja posve normalna stvar

I tada, kao i sada, ono što završi u vijestima o Čečeniji obično je vrh ledenog brijega, kao što primjećuje svaki iskusni promatrač, no čak i prije ruske invazije punog opsega na Ukrajinu, nasilje posijano na Sjevernom Kavkazu pronašalo načine da se izbije negdje drugdje.

Nakon što je oporbeni političar Boris Nemcov ubijen nedaleko od Kremlja 2015. godine, muškarci koji su osuđeni za ubojstvo dokazali su da su povezani s Kadirovim, iako je ostalo neotkriveno tko ih je angažirao. U to vrijeme, najpametniji ljudi u Moskvi koje je autorica poznavala, uključujući akademike, službenike za provođenje zakona i poslovne ljude koji su već pokušavali izvući se iz svega, mrmljali su da je to ubojstvo znak - ‘marginalna‘ politika vezana uz Čečeniju sada je normalizirana i u srcu ruske prijestolnice. "Stvari će se pogoršati", govorili su isti, a stvari i jesu postale gore.

Snimke užasnog nasilja također su postale normalne. Kad je redatelj Kantemir Balagov uključio autentične videozapise mučenja i ubojstava ruskih vojnika u svoj film "Blizina" iz 2017., zapadni kritičari su bili uzrujani, dok Rusi nisu ni okom trepnuli. Autorica je brojala svoje posljednje mjesece u Moskvi kada je film izašao te se - kako nije bila upozorena što će vidjeti - u kinu onesvijestila, dok ostatak publike nije mislio da je to neka velika stvar.

Društvo u kojem građani brutaliziraju jedni druge i u kojem ih vlastita vlada brutalizira, neizbježno će počiniti još veća djela nasilja protiv svakoga koga doživljava zlim i slabijim - treba imati na umu da Rusi u početku nisu računali na otpor Ukrajinaca i stoga su u Rusiji tim više gnjevni zbog toga kako ide njihov rat. To nas, kako se navodi, vraća na brutalnost današnjice. U video snimci odrubljivanja glave u Ukrajini, koja je vjerojatno nastala prošle godine s obzirom na lišće koje se može vidjeti, počinitelj nosi potkapu dok ga prijatelji veselo potiču. To što te osobe skrivaju svoja lica, vjerojatno znači da su to već činili ili poznaju ljude koji jesu. To što se pritom koristi relativno malo sjećivo sugerira namjeru da se produži mučenje žrtve.

Druge snimke obezglavljenih ukrajinskih vojnika počele su kružiti otprilike u isto vrijeme. U okupiranoj Popasni prošle godine odsječena glava ukrajinskog ratnog zarobljenika postavljena je na stup. Ruski teroristi koji se bore u Ukrajini misle da je cijela stvar iznimno smiješna i obećavaju još sličnih snimki. Krvoločni propagandisti poput Antona Krasovskog u međuvremenu pokušavaju to opravdati ističući da Ukrajinci "nisu ljudi, oni su kozmičko smeće" ili na druge načine tvrde da je video namješten.

Zapravo, plan za teroriziranje Ukrajinaca korištenjem tzv. čečenskih metoda i bezobzirnih egzekutora među Čečenima lojalnim Kremlju, priprema se već neko vrijeme, navodi Antonova. Nekim ‘putinovcima‘ to može biti neugodno i skrenuti će pogled, ali se još uvijek slažu s općim ciljem. Kad bi se provela forenzička analiza ove snimke i njoj sličnih, moglo bi se potrošiti mnogo riječi na objašnjavanje kako su vjerojatno odgovorni ljudi poput pripadnika grupe Wagner i drugi plaćenici. No, ponekad je forenzika beskorisna - radi se, navodi autorica, o društvu u kojem je barbarizam trijumfirao i u kojem to određuje cijelu agendu.

Izvoz ruskog bezakonja

Ideja da grupa Wagner ne predstavlja ruske snage kao cjelinu godinama je dobro služila Kremlju jer to rađa neku vrstu vjerodostojnog poricanja. No, to nije točno - šef Wagnera (Jevgenij Prigožin, op.a.) možda i jest u borbi za vlast s regularnim ruskim vojnim dužnosnicima, no to je vrsta borbe koju Putin trenutačno smatra korisnom. Ratovi kremaljskih klanova pomažu njegovom ratnom stroju tako što sprječavaju izazivače da se ohrabre i izravno suoče s njim. Kao takav, ruski ratni stroj radi upravo ono za što je i namijenjen - izravno pomaže Putinu i njegovoj skupini prijatelja, dok sve ostale čini ubogim.

Postupci pripadnika grupe Wagner također ne zahtijevaju odgovornost - neće biti vojnih sudova povezanih s video snimkom odrubljivanja glave i drugim zločinima. Nitko neće biti kažnjen. Nitko nije niti toliko šokiran - Rusija ne vodi ratove na način na koji to rade Sjedinjene Države, a usporedbe s Irakom i ruskim komentarima u stilu ‘a što s time‘ također su uglavnom beskorisne. Ono što je korisno jest razumjeti sa čime se točno ima posla - u Rusiji vlada bezakonje, ne postoji ikakav smisleni nadzor nad regularnim i neregularnim snagama, bezakonje postaje sve veće i Moskva će nastojati izvoziti svoje bezakonje na svakom koraku.

Poput brutalnosti u Čečeniji, ono što se može vidjeti o akcijama Rusa u Ukrajini, vrh je krvave sante leda. Individualne tragedije koje čine kolektivnu tragediju rata na svjetlo dana će iznijeti generacije koje dolaze. No, neki od užasa će izaći na vidjelo, a neki neće. Sve je u konačnici prihvatljivo za Kremlj, kojem treba žestok poraz - u svakom drugom scenariju, njegov krvavi nihilizam nikada neće prestati, zaključuje u svojoj analizi Natalija Antonova.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 12:19