Rusiji je ostao samo jedan pravi europski saveznik. Sada je poznato koliko ta ljubav Putina košta

Rusiji je jako stalo do Bjelorusije. Nakon što su joj prvo izmakle baltičke republike, pa potom Gruzija i Ukrajina, a tim putem ide i Moldavija, Kremlju ostaje samo Bjelorusija kao posljednji bastion potvrde njezine veličine i utjecaja.

- Jedini saveznik Rusije je Bjelorusija. Stalno govorim Putinu: Ti ne smiješ izgubiti Bjelorusiju - izjavio je nedavno bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko koji time zapravo tjera vodu na svoj mlin jer je jasno da on i njegov režim opstaju samo zahvaljujući ruskoj podršci i neviđenoj financijskoj pomoći.

Moskva podržava Lukašenkov sve autoritarni režim i na sve načine nastoji zadržati Bjelorusiju u svom zagrljaju kako ne bi ostala i bez tog posljednjeg saveznika na europskim postsovjetskim prostorima. Režim Aleksandra Lukašenka, premda je ozbiljno nagrižen stalnim oporbenim demokratskim prosvjedima te sve jačim ekonomskim i političkim sankcijama EU zbog kojih se zemlja nalazi u izolaciji, ipak se uspijeva održati za račun podrške i pomoći Moskve.

Koliko Rusiju košta ta podrška i koliko sredstava, živaca i olakšica Rusija mora izdvojiti da bi Bjelorusija ostala na ruskom vezu i ne bi odletjela iz njihove sve siromašnije orbite? To se pita i ruska javnost. Koliko košta Bjelorusija i vrijedi li to tolikih "para"?

Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, samo u razdoblju od 2005. do 2015. godine Bjelorusija je dobila od Moskve 106 milijardi američkih dolara, nešto manje od deset milijardi dolara godišnje ili, kako kaže ruski portal znaki.com, to je više od 200 posto godišnjeg BDP-a Bjelorusije.

Osim toga, Rusija u svojim rukama drži i nešto manje od 50 posto cjelokupnog vanjskog duga Bjelorusije, koji iznosi oko 20 milijardi dolara. Zemlja se praktički nalazi u dužničkom ropstvu Rusije, iako zbog toga pati i ruski proračun. Bjelorusija je sve više ruska vreća bez dna, ali da bi je mogla kontrolirati, Moskva više niti ne pita za cijenu, ni za moralnost Lukašenkove održivosti na vlasti. Samo ove godine Moskva je Bjelorusiji odobrila milijardu dolara kredita koji su većinom otišli na to da se vrate dugovi koje Minsk ima prema ruskim tvrtkama te za financijsko podmazivanje i zadovoljavanje pohlepe i odanosti stupovima tamošnjeg režima koji nisu tako jeftini.

Osim izravnih uplata u proračun Bjelorusije, postoji još nekoliko smjerova financiranja Lukašenka, i to na štetu ruskih poreznih obveznika. Uz izravne kreditne tranše, Rusija po povlaštenim i povoljnim subvencioniranim cijenama Bjelorusiji već godinama isporučuje naftu i plin. Na tome je Rusija, prema podacima koje navodi ruski Forbes, samo u posljednjih desetak godina izgubila oko 55 milijardi dolara - 35 milijardi na nafti i malo manje od 20 milijardi na plinu - a prema nekim podacima iz ruskih neovisnih medija, vjerojatno i više. Naime, dok tisuću kubnih metara plina na svjetskom tržištu Gazprom prodaje po cijeni od oko 370 dolara, Bjelorusija je imala povlašteni politički tretman - 168, a potom i po 132 dolara za tisuću kubnih metara. Neki ruski izvori tvrde da Bjelorusi ne plaćaju ni tu cijenu, nego su sami sebi odredili onu od oko 75 dolara. Zanimljivo je da Rusija uredno plaća Bjelorusiji za naftu i plin koji tranzitom idu u Europu, i to oko 500 do 800 milijuna dolara, dok Bjelorusija ne plaća nikakvu carinu za uvoz ruskih naftnih proizvoda. Čak kažu da po višim cijenama preprodaju na svjetskom tržištu rusku naftu i naftne proizvode, poput benzina, kerozina i motornih ulja, što donosi godišnje nekoliko milijardi dolara u Lukašenkov budžet, da se režim namiri. A Moskva u ime bjeloruske lojalnosti na to okreće glavu. Osim svega toga, Rusija je odobrila kredit od deset milijardi dolara za gradnju nuklearke u Bjelorusiji, koju izvode ruske tvrtke, a uvjeti kredita su i više nego povoljni: mala kamata i dugi rokovi otplate. Bjelorusija je četvrta po uvozu ruske nafte, nakon Kine, Njemačke i Nizozemske. Pokriva oko sedam posto ruskog izvoza nafte i šesta je uvoznica ruskog plina. Oko 7,5 posto ruskog izvoza plina otpada na Bjelorusiju.

Postoji još jedan način na koji Bjelorusija krpa svoje financijske rupe na račun Rusije, a to je sudjelovanje u državnom švercu cigareta, alkohola i proizvoda, uglavnom voća i povrća iz zemalja EU, na koje je Rusija uvela Bruxellesu svoje protusankcije. Tako je nelegalni uvoz bjeloruskih cigareta oštetio Rusiju za oko tri milijarde dolara, a uvoz "protusankcijske" robe preko Bjelorusije oštetio je ruski proračun za oko pet milijardi dolara.

Doduše, Rusija je najveći investitor u Bjelorusiji. U posljednjih 20-ak godina izravnih je investicija, uglavnom Gazpromovih, oko 20 milijardi dolara, a Rusija pokriva više od 60 posto svih stranih ulaganja u tu zemlju. Dodatni je ustupak Bjelorusiji i uvoz, kako kažu ruski mediji, nepotrebnih bjeloruskih proizvoda na koje Rusi plaćaju carinu.

Tako se prema najpovršnijim izračunima, kada se zbroje krediti, povoljne subvencionirane cijene energenata, uvoz bjeloruske robe i legalni državni šverc, dođe do zaključka da je Rusiju bratski Lukašenko koštao više od 300 milijardi dolara. Podsjetimo da su posljednjih mjeseci, osim toga, na ispomoć brutalnom Lukašenkovu režimu iz Rusije stigle stotine obavještajaca, vojnih i policijskih instruktora i savjetnika, pa čak i novinara koji popunjavaju prolukašenkovsku medijsku prazninu, a svi su oni uglavnom i dalje na ruskim plaćama.

Da, skupo je održavanje jedinog saveznika na životu, ali valjda u Kremlju misle da to vrijedi.