Kad je riječ o Rockefellerima, možda je najbolje početi onim vicem koji se godinama pričao kad se krene u rasprave o tome kako se obogatiti - treba samo slijediti model Rockefellerova unuka.
Ode on na plac i kupi jabuku za dolar, ode kući pa je ulašti da sva sja i idući je dan proda za dva dolara. I tako sedam dana. A onda mu umre baka. I ova priča pokazuje kako je obitelj Rockefeller ušla u opću memoriju kao primjer bogatih ljudi koji, navodno, više ništa ne trebaju raditi da bi bili bogati.
Palača u New Yorku
Dovoljno se samo roditi. I kad se o njima snatri, onda ih se vidi u njihovoj njujorškoj palači, u uredu u kojem su masivne kožne fotelje u koje su utone kad se sjedne, s impozantnim pisaćim stolom, zidovima prekrivenim hrastovinom i bibliotekom (interesantno, kad se razmišlja o hrvatskim ili regionalnim tajkunima, nikad nam ne padne na pamet biblioteka kao važan dio raskošnih kuća i stanova) koja prekriva zidove.
Upravo je stoga teško zamisliti da bi neki od pripadnika te obitelji provodio svoje dane u džunglama i skupljao podatke o životu tamošnjeg autohtonog stanovništva i njihovoj umjetnosti. A baš je to radio Michael Rockefeller, rođen 1938. godine, peto dijete guvernera New Yorka i kasnijeg američkog potpredsjednika Nelsona Rockefellera.
Četvrta generacija
Michael, pripadnik četvrte generacije obitelji osnivača Standard Oila, u jednom trenutku najveće svjetske nafne kompanije - tvrtka je utemeljena u Ohiju 1870. godine, a u njoj su bila dva Rockefellera, John D. i njegov brat William - nije se upustio u poslovne izazove. Na poznatom sveučilištu Harvard diplomirao je s najvećim pohvalama povijest i ekonomiju, zatim je 1960. proveo pola godine u američkoj vojsci, da bi se potom priključio istraživanjima autohtonih naroda u tadašnjoj Nizozemskoj Novoj Gvineji.
Za oko su mu zapeli pripadnici plemena Asmat pa je odlučio otići u novu ekspediciju kako bi ih dodatno proučio. “Riječ je o želji da se napravi nešto avanturističko u doba kada granice, u pravom smislu te riječi, nestaju”, tako je objašnjavao svoju želju za istraživanjem.
I onda je uslijedio dan koji je godinama ostao misterij. Naime, 17. studenoga 1961. kanu dug 12 metara, u kojemu je bio Michael Rockefeller, prevrnuo se. Dva su lokalna vodiča otplivala po pomoć, ali ona nije dolazila pa je ujutro 19. studenoga Michael rekao svom nizozemskom pratitelju da će pokušati otplivati do obale. I otad ga više nitko nije vidio - Nizozemca su dan kasnije pronašli spasioci.
Doplivao do obale
Dugo se smatralo da je umro vjerojatno se utopivši, ali tijelo nikad nije pronađeno, što je poticalo misterij.
Prije godinu dana je u Magazinu Smithsonian objavljena teza da je mladi Rockefeller uspio doplivati do obale, ali su ga ondje dočekali Asmati, kanibali, koji su ga - pojeli.
Ljutiti Asmati su ga zarobili, jako mučili, odrezali glavu i pojeli
U veljači će se, pak, pojaviti dokumentarni film “Potraga za Michaelom Rockefellerom” u kojem se ta teza dodatno potvrđuje zahvaljujući nizu podataka koje su autori, koji su krenuli njegovim putem, uspjeli pronaći, uključujući i filmske zapise nekih ranijih istraživača, koji su bili izgubljeni. Osim toga, sadrži i izjavu svjedoka koji tvrdi da je vidio Rockefellera živog i u zarobljeništvu. Interesantno je da je film producirao i režirao Fraser Heston, sin poznatog filmskog junaka Charltona Hestona.
Prema dostupnim informacijama, zaključak je nedvojben: mladi je istraživač uspio doplivati do obale, ali ondje su ga dočekali neprijateljski Asmati koji su bili ljuti na vlasti jer su im ubile nekoliko plemenskih vođa. Za to je platio Rockefeller kojega su još u vodi ranili kopljem među rebra, a zatim su ga mučili, odrezali mu glavu i potom ga pojeli. I zato njegovo tijelo nikad nije pronađeno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....