DOSTA IM JE

Reportaža iz Kölna nakon uvođenja policijskog sata: ‘Ovo je besmisleno, pa i doktori kažu da vani nije opasno‘

I ta odluka je samo produbila jaz između onih koji je podržavaju - i prije svega mladih kojima je svega dosta
Köln
 Dmitrijus Polesciukas/Panthermedia/Profimedia

Nešto je prije pola devet uvečer i policajci pred katedralom Kölna polako postaju nervozni, piše Deutsche Welle. Jer na trgu pred katedralom skupina mladih i muzikom još uvijek izražava svoje nezadovoljstvo. Iz zvučnika se čuju naslovi kao što je njemačka pjesma Die Gedanken sind frei (Misli su slobodne), tu je i Redemption Song Boba Marleyja, Fight for your right to party Beasty Boys... "Sloboda" je dobila novo značenje u ovo doba mjera protiv korone.

Ben, 36 mu je godina, je izabrao naslove i objašnjava: "Meni nije toliko do proslava i tuluma. A i s mnogo mjera se mogu složiti, ali ne s općom zabranom izlaska." On je uvjeren kako je to nesrazmjerno, a i znanstvenici sumnjaju u djelotvornost takve mjere.

Jedan policajac pristupa Benu i zahtjeva da se raziđu. Muzika se stišava i nevoljko se svi razilaze. Jedino policajci ostaju.

U ovih godinu dana otkako je počela pandemija, uvijek iznova su neki gradovi i općine u Njemačkoj proglašavali policijski sat i zabranu izlaska po noći. I uvijek iznova su sudovi poništavali takvu odluku, smatrajući je nesrazmjernom i upitnom u borbi protiv pandemije s obzirom na ograničavanje osnovnih sloboda građana.

Ovako izgleda budućnost Njemačke?

Makar i tu ima tužbi građana Upravnom sudu protiv ove odluke, presuda još nije donesena. Köln je tako ispao grad u kojem je ta mjera uvedena i prije nego što je o tome odlučila njemačka vlada. Tko se zatekne na ulici između 21 i 5 sati ujutro bez dobrog razloga, mora računati s globom od 250 eura. Ali "dobar razlog" je i odlazak s ili na posao. Na razini Njemačke bi, nakon dugog natezanja vlade i oporbe, policijski sat od 21 sat bi trebao biti uveden u svim općinama gdje stopa novozaraženih prelazi 100 na 100.000 stanovnika. A trenutno je to 85% općina u ovoj zemlji.

U Kölnu se može vidjeti kako će to izgledati: nedugo prije 9 sati još ima mušterija u samoposlugama koji već žure kući. Netko nije prije stigao kupiti niti nešto za večeru, nekome je važnije pakovanje piva u limenkama.

Među ovim posljednjima su i Dimitri, Andreas i Tim. Ne izgleda da im se žuri i smjestili su se na betonski zidić pred samoposlugom. Nazdravljaju si limenkama whiskey-cole i energetskog napitka s votkom već kad odzvanja 21 sat. "No risk, no fun", kažu nam. Potpuno ispravno, to kažu i liječnici, tvrde: bolje da se okupljamo tu vani na otvorenom nego negdje unutra kod nekog od njih u kući. Ali postaje sve više pusto pa im ipak postaje neugodno. Vrijeme je otići.

"Tako treba!"

Ulice sad pripadaju još samo kuririma s hranom na biciklima. Jedan od njih je Leon, 19 mu je godina i upravo vozi dvije kineske večere gostima u hotelu Hilton. "Imam potvrdu mog poslodavca da sam poslovno na ulici i u ovo doba", opravdava se. Ali kaže kako ga još nitko ništa nije pitao. Leon je završio školovanje i htio je na zanat za električara. Ali u ovo doba pandemije to nije lako: "Zato trebam neki posao da premostim to razdoblje. U svakom slučaju, mnogi mi daju napojnicu."

Deset je sati i grad je prazniji nego što bi inače bio u tri sata ujutro. Na Brüsseler Platz gdje je inače, s mnoštvom kavana i gostionica, gužva i muzika do duboko u noć, vlada grobna tišina. Iz mraka dolazi samo jedan stariji gospodin sa psom na uzici - šetnja psa je dozvoljena. On se slaže s takvom odlukom: "Trebamo tu zabranu. Moramo sve učiniti da se smanji broj zaraženih." Pas je obavio svoje i vraćaju se kući.

I gradonačelnica Kölna Henriette Reker, baš kao i kancelarka Merkel i mnogi političari tvrde: previše je zaraženih, odjeli za intenzivnu skrb su previše puni. Tako je i u Sveučilišnoj bolnici Kölna: tamo trenutno leži 127 pacijenata od korone, 81 od njih je na respiratoru. Još samo 25 kreveta je slobodno.

"Dosta! Razlaz!"

Ali pogledajmo to s druge strane: 152 kreveta - na gotovo milijun stanovnika ovog grada? Pandemija traje već godinu dana i umjesto da političari - a tu su i mediji - kukaju, zašto nema više kreveta, zašto nisu osigurani kreveti nego ih ima kao da se spremamo za epidemiju prehlade? Kakav je to argument za vlastitu nedjelotvornost?

I u ovo doba još zatičemo Chrisa i Aarona. Upravo se opraštaju, ali i to malo traje dok si ne kažu sve što imaju. Obojica su studenti i do sad su bili kod jednog prijatelja - bez obzira na policijski sat. Niti oni ne razumiju ove mjere: "To je veoma naporno, osobito za mlade ljude", kaže Chris. "Sad će već biti skoro godinu i pol da traje pandemija. Ima država koje su to savladale, ali Njemačka..."

U ovoj Njemačkoj pak dolazi automobil gradskih redara. Ne izlaze iz vozila nego samo spuštaju prozor i dovikuju: "Razlaz, morate kući, zabrana izlaska!" No opet, čini im se da su studenti još uvijek previše spori: "Razlaz! Odmah!" čuje se oštrije.

Prilazimo redarima i pokušavamo saznati: koliko ljudi su već morali poslati kući? Koliko globa je naplaćeno? "Nemamo vremena, moramo dalje", neljubazno odgovara suputnik. "Obratite se odjelu za novinare!". Iz gradskog ureda se sutra čuje kako je sve odlično i stječe se gotovo dojam kako su građani oduševljeni ovom mjerom. Svi se ponašaju "primjerno", a do sad su određene samo 43 globe.

Opet starci protiv nas...

To oduševljenje se teško vidi na pustim ulicama Kölna. Na stajalištu taksija stoji jedno vozilo, a vozač gleda crtiće na svom prijenosnom računalu. "To je sve stvarno tužno. Prije ovog policijskog sata je još nekako išlo, ali sad je totalna katastrofa", kaže nam Arta. Kako će dalje - ne zna. Nema vožnji, nema prihoda. "U međuvremenu sam već izgubio svaku nadu", kaže nam vozač taksija prije nego što se vraća japanskim crtićima.

Kod zgrade kantine sveučilišta na obodu centra grada u svoj toj pustoši i tišini čujemo glasni hip-hop. Netko je očito u šumarku iza kantine, na pločniku je i jedan skateboard među praznih limenki s napitcima. Doista, četiri-pet mladića, možda im je tek 17 godina su se okupili u mraku. Pitamo i njih, jesu li čuli da je zabrana izlaska, što misle o njoj? Demonstrativno navlače masku preko lica i nitko ništa ne želi reći.

Ali gestama pokazuju: ma znaš što, dosta mi je i tebe i svega. Tako je to kad odlučuju starci. Tko je nas ikad nešto pitao? Skaču na svoje skateboarde i nestaju u mraku, piše Deutsche Welle.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 00:03