22 sata su – pokazuje sat na glavnom kolodvoru u Bonnu. Temperature su pale ispod nule, prolaznici su zagrnuti debelim jaknama, a pri izdahu im izlazi para iz usta. U jednom malom kutku je Stefan, muškarac svijetloplavih očiju i tužnog pogleda.
On leži u svojoj vreći za spavanje koja ne grije dovoljno da zaustavi drhtanje uslijed niskih temperatura. Pokušava zaspati dok ga povremeno neki alkoholičar ili narkoman gađa bocama. Neke noći bi ga čak pogodili i ciglom.
Razmišlja o tome kako je završio ovdje... Želio je u skoroj budućnosti zasnovati obitelj, no to je palo u vodu – saznao je da ga je djevojka s kojom je živio prevarila. Žustro su se posvađali. Već idućeg dana je vidio svoje kofere ispred vrata, morao je otići. Nije imao kamo – ulica mu je postala novi dom, piše Deutsche Welle.
Kakvo je stanje na ulicama Njemačke?
S više od pola milijuna beskućnika, Njemačka prednjači među članicama EU-a. Bonn, grad u kojem je Stefan završio na ulici, spada u pokrajinu Sjeverna Rajna-Vestfalija koja vodi po stopi beskućništva u zemlji. Uz nju su tu još Baden-Württemberg i Berlin, pokazuje istraživanje DESTATIS-a (Njemačkog ureda za statistiku).
„U Bonnu na ulici bez ikakvog skloništa trenutačno živi 85 osoba, a u skloništima ili na nečijem kauču živi oko 3.000", otkriva zamjenik upravitelja Caritasa u Bonnu, Niklas Pohlmann.
Nadalje, objašnjava kako u Njemačkoj postoje dvije kategorije beskućnika. Prva je Wohnungslosigkeit. Ona uključuje osobe bez ugovora o najmu, ali koje privremeno žive kod nekog prijatelja, poznanika ili imaju sklonište. Druga kategorija, Obdachlosigkeit, uključuje osobe koje prolaznici vide na ulicama gradova, posebice u Berlinu i Hamburgu, koje nemaju nikakvo sklonište.
„Svaki dan sam gledao kako doći do novca, hodao sam okolo i prosio. Kada bih skupio dovoljno, kupio bih nešto za jesti i piti, za oprati zube. Večerima bih pio pivo s prijateljima, to nije bilo lijepo… Nekad bi me ljudi pitali kako sam završio ovdje, čak dali kavu ili doručak, ali većina je samo prošla bez obaziranja na mene", kaže Stefan prisjećajući se života na ulici.
Do kraja siječnja 2025., u Njemačkoj je bilo 474.700 osoba s privremenim smještajem, dakle iz kategorije Wohnungslosigkeit, a na ulici bez skloništa ih je bilo oko 47.300, pokazuju podaci DESTATIS-a. Na njihovim internetskim stranicama stoji da je to porast od 8% u odnosu na 2024., ali da razlog tom povećanom broju može biti i preciznije mjerenje.
Pomoć? – „Ne, hvala“
Organizacije poput Caritasa u Bonnu rade na pokušaju reintegracije beskućnika u društvo i normalan život. Tako je jedna socijalna radnica iz Caritasa jednog dana na ulici prišla Stefanu i objasnila mu da postoje razne mogućnosti pomoći. Stefan je pristao.
Neki ipak odluče odbiti krov nad glavom.
„U Njemačkoj socijalna pomoć iznosi 563 EUR. Ako netko dođe ovdje, dobiva dom, hranu, struju, internet, odjeću, pa će od države dobiti samo 152 EUR. Neki odluče da nije vrijedno toga, pogotovo oni koji imaju problema s ovisnošću", rekao je zamjenik voditelja Caritasa, Niklas Pohlmann.
Osim s ovisnošću, 79% beskućnika ima mentalne bolesti. Najčešće su depresija i shizofrenija, a kako Pohlmann tvrdi, zdravstveni sustav ne funkcionira kako treba, jer da funkcionira, oni ne bi tu završili.
Nedovoljno kapaciteta
Stefan je bio iznimka jer je mjesto u skloništu dobio odmah. To nije uvijek slučaj. U Caritasu koji ima kapacitete za 84 osobe, uvijek postoji lista čekanja. „Desetak ljudi je trenutačno na listi čekanja, a prva osoba čeka od sredine kolovoza“, otkrio je Pohlmann. Osim što nema dovoljno mjesta u skloništima za beskućnike, nema ni dovoljno priuštivih stanova.
„Tržište nekretnina je vrlo opterećeno, ne samo u Bonnu, već diljem Njemačke, posebice u velikim gradovima. Općenito nema dovoljno stanova, a pogotovo nema dovoljno priuštivih stanova. Pritom se potrebni stanovi ne mogu dovoljno brzo izgraditi", rekla je čelnica Bonner Offensive, Munirae Gharevi-Cox. Bonska ofenziva je građanska inicijativa koja radi s najmodavcima kako bi osigurali priuštive stanove i pomaže osobama koje su u riziku od gubitka doma.
Gharevi-Cox je dodala kako se u Bonnu prije dosta godina 12.000 stanova izgradilo pomoću javnog novca s obvezom od 30 godina na iznajmljivanje po pristupačnijoj cijeni. Godine prolaze i sada je takvih stanova ostalo samo 4.000, a broj ljudi koji se doseljava u Bonn i ostale veće gradove raste iz godine u godinu.
"Izgled gradova" s migrantima
Većina beskućnika u Njemačkoj su osobe bez njemačkog državljanstva, pokazuju podaci statista.com za 2022. godinu. Dok je tada bilo 196.000 beskućnika njemačkog državljanstva, stranih je bilo 411.000. Od toga najveći udio čine ukrajinske izbjeglice, čak trećinu, pokazuju podaci DESTATIS-a do siječnja 2025.
Njemački kancelar Friedrich Merz nedavno je kritizirao „izgled gradova" (Stadtbild) preplavljenih migrantima i poručio ljudima da „samo pitaju svoje kćeri što je mislio pod time". Nakon reakcije javnosti prosvjedima, objasnio je svoju izjavu rekavši kako je Njemačkoj potrebna kvalificirana radna snaga i da mu smetaju oni migranti koji su bez boravišne dozvole i posla te koji se ne pridržavaju njemačkih pravila. Naglasio je kako to utječe na željezničke stanice, pojedine parkove i gradske četvrti.
Merz je kritiziran da su njegovi komentari rasistički i nekonstruktivni za rješavanje problema, a predsjednik CDU-ovog kluba zastupnika u Bundestagu, Jens Spahn, podupire Merza tvrdeći da je „rekao što većina Nijemaca misli“.
Njemačka bez beskućnika do 2030.
Njemačka vlada je ove godine u travnju donijela Nacionalni akcijski plan za iskorjenjivanje beskućništva do 2030. godine. Plan je kritiziran jer je pun ideja, ali izostaju konkretne procedure. Ujedinjeni narodi zagovaraju ovu misiju i tvrde kako diljem svijeta 1,6 milijardi ljudi nema adekvatne životne uvjete, tako su 2020. donijeli prvu rezoluciju o beskućništvu.
Iz Bonske ofenzive, inspirirane UN-ovom rezolucijom, kojoj je također plan do 2030. iskorijeniti beskućništvo, kažu kako je situacija s tržištem nekretnina nepovoljna i da će ostvarenje tog cilja biti jako teško.
Iako je taj cilj teško ostvariv, barem za Stefana je postao realnost. On trenutačno ima stan i radi kao čistač u Caritasu. „To je sve što mi sada treba – i sretan sam", zaključuje Stefan s osmijehom na licu, kako prenosi Deutsche Welle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....