Rat u Ukrajini će potrajati pa se nad Europom nadvilo novo pitanje: ‘Misija se mora nastaviti na domaćem terenu‘

Šest mjeseci nakon početka ruske invazije na susjednu Ukrajinu, demokratski svijet ujedinio se kako bi podržao samoobranu Ukrajine i nametnuo kazne zbog toga ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i njegovim jatacima. Ipak, to nije zaustavilo krvoproliće i Putin se kladi na to da će se zapadno jedinstvo raspasti kako će zima uzimati maha, a Europljani budu pritisnuti visokim cijenama hrane i energije.

Dokazivanje da je ruski predsjednik u krivu zahtijevat će od europskih čelnika da pripreme svoju javnost za dugotrajni rat i povećaju potporu onima koji su najmanje sposobni snositi njegove troškove.

I u SAD-u i u Europi javno mnijenje velikom je većinom poduprlo napore za pomoć Ukrajini da se odupre Putinovoj agresiji, ali ta će odlučnost vjerojatno slabjeti kako rat bude dalje odmicao. U anketi u 10 europskih zemalja provedenoj u svibnju, 42 posto ispitanika izjasnilo se da njihove vlade pridaju previše pažnje Ukrajini u odnosu na njihove probleme. A u Rumunjskoj i Poljskoj, zemljama ‘na prvoj liniji‘ prema Rusiji, ta brojka iznosi više od 50 posto.

Prevladati zamor

Europljani postavljaju povećane troškove života i cijene energije na vrh svojih briga u vezi rata, uz zabrinutost oko upotrebe nuklearnog oružja. U Njemačkoj je istraživanje Forse u srpnju pokazalo da se podrška bojkotu ruskog plina, ključnom sredstvu pritiska Moskve, smanjila na nešto ispod jedne trećine ispitanika, što je pad sa 44 posto šest tjedana ranije.

Kako bi prevladali zamor od ratnih napora, europski čelnici moraju razjasniti svoje ciljeve u Ukrajini. Iako će se prioriteti pojedinih vlada neizbježno razlikovati, trebao bi postojati široki dogovor oko nekoliko ključnih ciljeva - obrana demokratski izabranog vodstva Ukrajine i njezino samoodređenje, pozivanje ruskih snaga na odgovornost za ratne zločine i izbjegavanje bilo kakvog prekida vatre koji bi Ukrajinu ostavio ranjivom na ponovnu rusku agresiju.

U najmanju ruku, Europa će morati zadržati trenutačne sankcije protiv Kremlja i nastaviti pružati ekonomsku pomoć Ukrajini u nadolazećim mjesecima.

Svaka čast, ocjenjuje Bloomberg, što su europski čelnici do sada isključivali mogućnost bilo kakvog ublažavanja sankcija Rusiji, no trebalo bi učiniti više kako bi se odgovorilo na uznemirenost u javnosti. Kreatori politike trebali bi naglasiti da je pomoć Ukrajini u vlastitom europskom interesu jer bi dopuštanje Putinu da provodi svoju volju i jača svoju moć ohrabriti ne samo Kremlj, već i druge autokrate s revanšističkim ambicijama.

Također, trebali bi se suprotstaviti ruskim dezinformacijama o navodnim nedostacima zapadne politike, čineći više na isticanju njezinih uspjeha, uključujući slabljenje ruskog gospodarstva, osujećivanje Putinovih nastojanja da ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog zamijeni nekim marionetskim vođom te povećanjem veličine i snage NATO-a.

Strpljenje iznad svega

Jednako je važno da zapadne vlade iskreno komuniciraju o potencijalnoj bolnim posljedicama koje bi mogle uslijediti. Međunarodni monetarni fond (MMF) procjenjuje da će prosječni troškovi života za europska kućanstva porasti blizu 7 posto potrošnje u 2022. godini.

Budući da Rusija smanjuje opskrbu plinom i prijeti da će potpuno prekinuti isporuke, situacija ne ide na bolje, a europski potrošači suočavaju se sa sumornom nadolazećom zimom. Velika Britanija se tako priprema za organizirana isključenja električne energije.

Iako će svi patiti, vlade bi svoju pomoć trebale usmjeriti na one koji su u najvećem riziku. Ciljana potpora dohotku za siromašne je troškovno učinkovitiji pristup od smanjenja poreza i kontrole cijena, što ne bi potaknulo obitelji da smanje potrošnju ili ulažu u veću učinkovitost.

No, iznad svega, europski čelnici moraju poticati na strpljenje. Moralni bijes i solidarnost zapadne javnosti ojačali su moral Ukrajine i pomogli njezinim snagama da izdrže ruski napad, ali borba za očuvanje slobode zemlje neće uskoro završiti, zaključuje se u analizi Bloomberga.