Rasprodao je ugled Izraela: Javnost nije mogla ni sanjati kakva će ga poruka dočekati na stolu u ponedjeljak ujutro!

Međunarodni sud pravde (ICC) početkom tjedna je šokirao cijeli svijet obznanivši da optužnicu ne planira podignuti samo protiv čelnika Hamasa Yahye Sinwara nego i protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua te nekolicine prominentnih dužnosnika njegova ratnog kabineta, poput dežurnog jastreba Yoava Gallanta. Riječ je o prvom slučaju da se izraelske dužnosnike, bolje rečeno državnike toliko bliske SAD-u (koji Haaški sud uopće ne priznaju), tereti za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, što samo po sebi govori mnogo o međunarodnom ugledu koji je ta zemlja zaradila zbog brutalnog ophođenja u Gazi tijekom posljednjih sedam mjeseci krvavoga rata.

Glavni tužitelj suda Karim Khan u ekskluzivnom je intervjuu za CNN rekao da se optužnica podiže i protiv hamasovaca i Mohammeda Diaba Ibrahima al-Masrija, vođe Al Quassem brigada, ali i protiv Ismaila Haniyeha, političkog vođe Hamasa.

Bibi se tako našao u nemilom društvu Vladimira Putina, protiv kojeg je isto tijelo optužnicu zbog zločina počinjenih na ukrajinskim bojištima podiglo još u ožujku 2023.

Putin već više od godinu dana uspješno eskivira izručenje. Kako? Tako da promišljeno izbjegava stupanje na tlo neke od država koje priznaju ICC. Upravo zato, naime, i nije osobno sudjelovao na summitu BRICS-a u Južnoafričkoj Republici, nego je poslao svog šefa diplomacije Sergeja Lavrova, nakon što ga je kolega, predsjednik JAR-a Cyril Ramaphosa, diskretno upozorio da će ga biti primoran izručiti Haagu ako se sam pojavi na susretu.

Hoće li i Bibiju to poći za rukom? Vjerojatno hoće, osobito ako drastično skresa plan putovanja u dogledno vrijeme i drži se samo onih zemalja, poput SAD-a, Kine i Indije, koje Međunarodni sud pravde ne priznaju (i time nemaju obvezu izručiti optužene ratne zločince), ili onih koje ga formalno priznaju, ali s njim njeguju, blago rečeno, komplicirane odnose, poput Rusije, te selektivno primjenjuju njegove odredbe.

Međutim, ovu optužnicu vrijedi sagledati i iz prizme aktualnih geopolitičkih previranja.

Izrael ostaje sve usamljeniji na globalnoj pozornici. Sve je manje zemalja koje su mu spremne pružiti ruku pomoći, dok se, istovremeno, sve veći broj izraelskih strateških partnera odlučuje na kozmetičke poteze kojima daju naslutiti da se spremaju na radikalan zaokret po pitanju bilateralnih odnosa. Možda i najbolji primjer toga jest Španjolska koja je, osim što je preteča u naporu međunarodnog priznanja Palestine, prošloga tjedna obavijestila Izrael da zatvara pristup lukama svim brodovima koji prenose oružje za rat na Bliskom istoku.

U trenutku kada mu je očajnički potreban saveznik na globalnoj pozornici, sve je manji broj državnika koji su se spremni zaputiti u Izrael da bi tamošnjem vodstvu pružili podršku u nastavku rata protiv Hamasa u Gazi, kao što su to činili neposredno nakon terorističkog napada 7. listopada i kao što, na kraju krajeva, i pune dvije godine spremno čine u slučaju Ukrajine.