Olimpijski su Soči gradile tisuće jeftinih stranih radnika iz zemalja središnje Azije, nekadašnjih članica SSSR-a i s Balkana, a mnogima od njih poslodavci su ostali dužni veći dio ugovorene zarade. Veliki broj radnika stizao je i iz Bosne i Hercegovine te Srbije, pišu Reuters i Al Jazeera.
Obećavano im je da će za dva mjeseca zaraditi više no što bi kod kuće za godinu dana.
U siječnju je u Srbiju iz Sočija deportirano više od 100 radnika nakon što su ih ruski policajci na tamošnjim gradilištima uhvatili bez radnih dozvola.
Jedan od bivših srpskih radnika u Sočiju, Saša Matić iz Šapca, ispričao je kako je to bio „nesiguran dogovor, ali plaća je bila dobra, a novac mi je trebao.“ Kad je čuo za deportacije sam je pobjegao, sedam je dana vlakom i auto-stopom putovao kući. U Sočiju je radio kao moler, bez ugovora i radne dozvole. Iako su mu obećali 4000 eura mjesečno, dobio je tek dva predujma od 600 eura koje je tamo potrošio na hranu.
Posao su, kaže, završili i prije roka, no kad su tražili plaće „došao je jedan Rus s pištoljem, izgledao je kao negativac iz gangsterskih filmova. Uzeli smo ono malo novca što smo dobili i otišli.“, kaže Matić. Srbijanske i bosanke radnike u Soči su slale i razne sumnjive agencije za zapošljavanje. Grupica iz Bileće kaže da im je bila obećana plaća od 1500 eura. Smještaj za radnike bio je ispod higijenskog minimuma. Rijetki toaleti (samo četiri na 200 radnika) bili su izvan zgrade, svako tuširanje morali su plaćati oko 25 kuna… Mnogi su imali samo turističku vizu na mjesec dana, pa su se nakon toga svaki dan skrivali od policije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....