- Čak i najgori ratovi, s vremenom, završe. Ponekad, kao 1945. godine, jedini izlaz je borba do smrti. Ipak, ratovi najčešće završe nekim dogovorom koji nikoga ne zadovolje u potpunosti, no barem okončaju krvoproliće, piše za BBC John Simpson, vanjskopolitički urednik na britanskom javnom servisu i legendarni reporter koji je desetljećima izvještavao iz gotovo svih ključnih ratnih zona.
- A često, čak i nakon najgorih i najgorčih konflikata, dvije strane postupno obnove svoje stare, manje neprijateljske veze. Uz malo sreće, počinjemo primjećivati početak tog procesa između Rusije i Ukrajine, ocjenjuje Simpson u svojoj velikoj analizi.
- Ogorčenost, pogotovo s ukrajinske strane, trajat će desetljećima. No obje strane žele i trebaju mir: Ukrajina, jer su njezina sela i gradovi pretrpjeli užasna granatiranja, a Rusija, jer je već sada, prema riječima ukrajinskog predsjednika, žrtvovala više ljudstva i opreme nego je izgubila u svoja dva, šokantno nasilna rata u Čečeniji - iako to nije moguće potvrditi.
No nitko neće dobrovoljno potpisati mirovni sporazum koji će dovesti do njegova vlastitog pada.
Za ruskog predsjednika Vladimira Putina počelo je traženje načina kako da spasi obraz. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski već je pokazao zavidne diplomatske vještine i očito je spreman reći i napraviti sve što je prihvatljivo njemu i njegovom narodu kako bi Rusiju skinuo s grbače svoje zemlje.
Za njega postoji jedan, najvažniji cilj - osigurati da Ukrajina iz ovog strašnog iskustva izađe kao jedinstvena, nezavisna zemlja, a ne kao neka ruska provincija, što je, čini se, bio originalan Putinov plan, piše Simpson.
- Za predsjednika Putina, sve što je sada važno je da može proglasiti pobjedu. Nije važno što će svi u njegovoj čitavoj administraciji razumjeti da je Rusiji u ovoj nepotrebnoj invaziji razbijen nos. Nije važno što će onih 20 posto Rusa koji razumiju što se doista događa u svijetu, znati da se Putin kladio na nešto što je njegova vlastita izmišljotina - i izgubio.
Prava bitka će se voditi za podršku preostale većine stanovništva, koji vjeruju ono što im se govori na televiziji - pa čak i uz one rijetke trenutke kao što je onaj nedavni, nevjerojatno hrabar potez TV urednice Marine Ovsjanjikove koja se pojavila na ekranu držeći plakat na kojem je pisalo da je sve što se ljudima govori, zapravo propaganda.
Što će, dakle, nagnati Putina da iz ovog strašnog rata izađe izgledajući dobro u očima ruske većine?, pita Simpson.
- Kao prvo, osiguranje, možda uneseno i u ukrajinski ustav, da ta zemlja nema namjeru pridružiti ne NATO-u u nekoj doglednoj budućnosti. Predsjednik Zelenski već je pripremio teren za takav razvoj događaja tako što je od NATO-a tražio nešto na što Savez ne može pristati (uspostavljanje zone zabrane leta iznad Ukrajine), potom kritizirajući Savez što ga je na ovaj način ostavio na cjedilu i naposljetku glasno propitujući isplati li se uopće pridružiti Savezu koji se ovako ponaša.
U pogledu političke mudrosti i pozicioniranja, bolje od ovoga ne može. Za sve će biti kriv NATO, koji se s time može lako nositi, a Ukrajina dobiva svoju slobodu i radi što želi, pojašnjava Simpson.
- No, to je lakši dio. Bit će puno teže progurati ambiciju Zelenskog i Ukrajine da se ta zemlja pridruži EU, što je nešto na što Rusija gleda s jednakim negodovanjem, iako postoje načini da se i to provede u djelo. Ukrajini će najteže od svega biti progutati izravnu krađu njezina teritorija od strane Rusije, što je posve suprotno međunarodnim ugovorima potpisanima kako bi se zaštitile ukrajinske granice.
Ukrajina će možda, na neki način, morati formalno pristati na gubitak Krima koji je anektiran 2014.godine. A Rusija se, izgledno je, čvrsto drži i onih istočnih krajeva Ukrajine koji su već sada pod njezinom kontrolom - možda i više od toga, navodi Simpson.
- 1939. godine Josif Staljin izvršio je invaziju na Finsku koja je nekoć bila dijelom Ruskog carstva. Bio je siguran da će njegove trupe brzo ostvariti svoj cilj - baš kao što je i Putin mislio o Ukrajini 2022. godine. Staljinovi generali, razumljivo uplašeni za vlastite živote, kazali su mu da je u pravu. No, naravno, nije bio.
U Zimskom ratu koji se protegao na 1940. godinu, ruska je vojska osramoćena, a Finska je iz njega izašla s opravdanim nacionalnim ponosom jer se uspjela othrvati takvoj super-sili. Izgubila je nešto teritorija jer autokrati poput Staljina i Putina moraju iz takvih stvari izaći kao da su pobijedili. No, Finska je zadržala ono najvažnije i neprolazno: svoju potpunu nezavisnost, slobodu i pravo na samoodređenje, podsjeća Simpson.
- Kako sada stvari stoje, Ukrajina - koja je dosad odbila toliko ruskih napada da Putinove snage izgledaju posve slabašno i neučinkovito - mogla bi napraviti upravo to. Ako Putinova vojska ne uspije zauzeti Kijev i većinu teritorija, tada će Ukrajina preživjeti kao nacionalni entitet, baš kao što je i Finska 1940.
Ako izgube Krim i dijelove istočne Ukrajine bit će to gorak, nelegalan i posve nepravedan gubitak. No, Vladimir Putin bi morao početi koristiti puno ozbiljnije oružje od onoga koje je koristio do sada, ako želi steći prednost. Kako sada stvari stoje, u trećem tjednu borbi, nitko ne sumnja tko će na kraju iz svega izaći kao pravi pobjednik, zaključuje svoju analizu John Simpson.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....