U Abu Dhabiju bi se sredinom studenoga, kako je objavljeno, trebali ponovno održati trostrani američko-rusko-ukrajinski tzv. mirovni pregovori. No, kao i uvijek dosad, svaka strana tim pregovorima pristupa na svoj način i tako ih i shvaća. Doduše, oni će se održati u vjerojatno novoj političkoj situaciji u SAD-u nakon međuizbora za Kongres i guvernere u čak 39 država.
Prema sadašnjim projekcijama, republikanci odnosno Donald Trump, čija je popularnost na najnižoj razini u povijesti, mogli bi doživjeti fijasko, što će utjecati na daljnju ne samo vanjsku nego i unutarnju politiku koju provodi trenutačna administracija Bijele kuće. Osim toga, nije precizirano hoće li se taj trojni sastanak održati prije, poslije ili u vrijeme jednog drugog najavljenog trojnog sastanka na summitu Azijsko-pacifičke ekonomske suradnje (APEC) u kineskom gradu Shenzhenu od 18. do 19. studenoga 2026. godine.
Tada je predviđen sastanak trojice lidera - Xi Jinpinga, Donalda Trumpa i Vladimira Putina, što neki već nazivaju pokušajem "nove Jalte", dakle pokušajem preraspodjele sfera utjecaja između te tri države, iako je to teško tako zvati zbog potpuno drukčijih političkih okolnosti te velikih razlika u ekonomskoj i političkoj moći triju država, posebno Rusije. Podsjetimo samo na to da ruska ekonomija čini samo 1,8 posto, američka oko 26, a kineska oko 17 posto svjetskog BDP-a.
Retorika navodnog popuštanja svakako je usmjerena na pripreme sastanaka s Trumpom i Xijem, koji su najavili da, ako se sastanak održi, pitanje Ukrajine neće biti ne jedino, nego možda tek usputno. Putinu je taj sastanak važan da se pokaže kako su on i Rusija još uvijek moćna globalna snaga, velesila, te da je ravnopravan s liderima SAD-a i Kine. Ruski je čelnik svjestan da je tu upravo on najslabija karika i svakako želi izigravati "mirotvorca" kako bi njegovi prijedlozi o Ukrajini bili jedna od važnijih tema trojnog summita koji druga dvojica, čini se, više doživljavaju kao ekonomski preustroj i redistribuciju.
Sastanak u Abu Dhabiju, koji bi se trebao održati za 20-ak dana, očito bi mogao početi ili proteći u nekim novim političkim okolnostima. Putin upravo zato želi pokazati da je spreman na pregovore, premda je iz onoga što govori ili što dolazi iz Kremlja jasno da ne želi završiti rat sa sadašnjim stanjem na ratištu, nego mu je cilj oslabiti ili ukinuti ekonomske sankcije i vratiti se na prijeratne pozicije na svjetskom energetskom tržištu jer mu, prema svim pokazateljima, čak ni rat na Bliskom istoku nije puno pomogao.
Predstavnici najjače ruske naftne kompanije Rosnjefta, prema Bloombergovim izvorima, upozoravaju da bi nastavak rata u Ukrajini za još nekoliko mjeseci mogao prouzročiti dugoročnu i nepopravljivu štetu njihovu poslovanju, posebice zbog napada ukrajinskih dronova na ruske rafinerije i nagomilanih financijskih problema koji su posljedica slabog izvoza i proizvodnje.
Putinu je usto vrlo bitno da se i "tvrdoglava" Europa odvrati od Ukrajine. Njegov glasnogovornik Dmitrij Peskov jasno je rekao da EU u tim mirovnim pregovorima nije predviđena niti će u njima sudjelovati. Nije jasno hoće li delegacije Rusije i Ukrajine voditi izravan međusobni dijalog ili će se on odvijati uz posredovanje SAD-a. U intervjuu za rusku televiziju Putin je izjavio da će tema razgovora biti "sigurnost Rusije i Ukrajine", a u konačnici i Europe, ali tek nakon završetka rata, te da Rusija ne pristaje ni na kakvo zamrzavanje rata ili primirje.
Putin je posegnuo za starom taktikom
Predsjednik Rusije nije precizirao o kakvim se sigurnosnim jamstvima radi, tko bi ih pružio i kakva bi bila, pogotovo za Ukrajinu i Europu. Ne otkriva ni što točno znači ovo "nakon završetka rata", odnosno što vidi kao način postizanja mira jer, podsjetimo, stalno govori da će "mirovni sporazum biti prema ruskim uvjetima".
Prema dostupnim izvorima koje navode zapadni mediji poput The Economista i The Wall Street Journala te ukrajinskih medija, na stolu bi se našao prijedlog o demilitarizaciji Donbasa (što Moskva ne želi), a u zamjenu za neulazak u NATO Ukrajini bi se omogućio brži ulazak u EU. Ovo potonje u Kremlju nikako ne žele jer time ne ostvaruju svoj cilj - kontrolu nad cijelom Ukrajinom. U Kijevu bi se s posljednjim i složili ako bi se u sigurnosna jamstva uključilo i to da bi se na njih u slučaju ponovnog ruskog napada, iako nisu u NATO-u, primijenio članak 5., kojim se regulira pružanje vojne pomoći.
Rusija ne samo da to odbija, nego želi brojnost ukrajinske vojske svesti na najviše 600.000 pripadnika uz obvezu (koliku?) da na njezinu teritoriju ne bude nikakvih vojnih snaga NATO-a (pitanje je što pod "ukrajinskim teritorijem" podrazumijeva Moskva).
Iako pristaje na pregovore, Putin Ukrajinu i dalje naziva "povijesnom Rusijom" te ne odustaje od ciljeva zbog kojih je započeo tzv. specijalnu vojnu operaciju. Dakle, i ova runda pregovora samo je formalnost i pokušaj da se ukinu sankcije te da se Europu odmakne od Ukrajine, čemu služe i poruke da Rusija ne namjerava ratovati s Europom premda je optužuje da je upravo ona kriva za, kako licemjerno kaže, "tragediju u Ukrajini".
Osim toga, Putin želi iskoristiti i sadašnje Trumpovo neprijateljstvo prema Volodimiru Zelenskom i Ukrajini, dok američki predsjednik ponovno ne okrene ploču. U Moskvi se toga pribojavaju s obzirom na to da je Trump već nekoliko puta mijenjao pozicije. U Kremlju su zadovoljni što Starlink sa zakašnjenjem šalje Ukrajini podatke o ruskim napadima, pa Ukrajinci ionako sve slabiju protuzračnu obranu ne mogu pripremiti na vrijeme, a usto imaju i poteškoće s upravljanjem dronovima kojima napadaju uglavnom vojne i energetske te ciljeve IT infrastrukture u Rusiji.
Trump od Zelenskog zahtijeva da to obustavi jer, kako tvrdi, samo zbog toga, a ne zbog rata na Bliskom istoku, poskupljuje gorivo. Konačno, Washington je obustavio isporuku proturaketnih sustava Patriot, čime je Rusiji omogućio da praktički neometano pred zimu uništava ukrajinsku energetsku, toplinsku i komunalnu infrastrukturu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....