POVIJESNI SASTANAK

Putin je ostvario veliku pobjedu, ali kući se vraća s grčem u želucu

Xi i Trump odlučili su Putina vući za sobom jer im je on u ovom trenutku potreban zbog svoje nuklearne snage, ali i energetskog i mineralnog bogatstva koje posjeduje

Vladimir Putin

 Maxim Shemetov/Afp
Xi i Trump odlučili su Putina vući za sobom jer im je on u ovom trenutku potreban zbog svoje nuklearne snage, ali i energetskog i mineralnog bogatstva koje posjeduje

Prvi trojni sastanak častohlepnih čelnika država s najvećim nuklearnim potencijalom, SAD-a, Kine i Rusije, dakle Donalda Trumpa, Xi Jinpinga i Vladimira Putina, u kineskom gradu Shenzhenu, trajao je oko jedan i pol sat.

Xi Jinping je svoj govor na otvaranju pregovora posvetio nuklearnom oružju. Prema riječima kineskog čelnika, nuklearno oružje mora biti potpuno zabranjeno i uništeno. Bilo je riječi o okončavanju ratnih sukoba, o mirnoj koegzistenciji i, što je Xi Jinping izdvojio, o tome da kada "najjače države surađuju i žive u harmoniji, u svijetu caruje mir".

Ta izjava sugerira da se želi ili barem pokušava međunarodne odnose nanovo preustrojiti prema "zasadama" iz Jalte, mada u Kini taj termin nitko ne spominje, između ostaloga zato što je Kina tada, daleke 1945. godine, na tom sastanku velike trojice bila predmet, a ne akter razgovora.

Omalovažavanje

No unatoč svome više-manje formalnom karakteru - "mir u svijetu", "okanimo se nuklearnog oružja" i slično - sastanak je, ako ništa drugo, pokazao tendenciju ili želju vodećih državnika za povratkom na postavke iz hladnoratovske ere, odnosno da samo moćni odlučuju o svemu i za svakoga.

image

Vladimir Putin

Maxim Shemetov/Afp

Koliko će ovaj sastanak, koji je Putin nazvao Jaltom 2.0 kazavši da "na sastanku na Jalti nije bilo ničeg lošeg, dapače", imati takav učinak, tek ćemo vidjeti, ali svatko je u političko-propagandnom smislu profitirao. Putin podržava "Jaltu" kazavši da je prva uzela u obzira "tadašnje političke realnosti" te da i sada tako treba pristupati ovom sastanku. Zato se i održao.

Kina, iako već dugo jedna od svjetskih velesila, definitivno se sada pozicionirala kao vodeća globalna velesila i u ekonomskom, vojnom i političkom smislu. Donald Trump smatra da je ovo dokaz da je on najveći među najvećima u američkoj povijesti te da će mu ovo koliko-toliko ublažiti razorni poraz na nedavnim izborima za američki Kongres i makar malo vratiti njegov poljuljani ugled i rejting.

Najzadovoljniji može biti Vladimir Putin, ali ipak je zdvojan ili, kako bi rekli, s dvostrukim konotacijama. Uz zadovoljstvo koje je izrazio nosi i značajan grč u želucu. S jedne strane može se govoriti o njegovu uspjehu, ali i o određenom omalovažavanju koja se signaliziralo. Putinu je bilo glavno da se ondje nađe i fotografira, da bi pokazao da nije izoliran na međunarodnoj političkoj sceni, bez obzira na rat koji vodi protiv Ukrajine.

No bilo je i nekoliko simboličnih poteza prema njemu koji su ga sigurno pogodili. Putina je na aerodromu dočekao član Politbiroa KP-a Kine Cai Qi, tek peti u kineskoj državničkoj hijerarhiji i k tome visok čovjek, znatno viši od Putina, koji ionako ima kompleks svog niskog rasta, pa mnogi smatraju da to nije bio slučajan odabir Pekinga.

S druge strane, Trumpa je na aerodromu osobno dočekao Xi Jinping. Nadalje, kada je Putin ulazio u svečanu dvoranu, svirala je uvertira iz baleta Pjotra Čajkovskog "Orašar", dok je Trumpu u čast zasvirala američka himna. Putin na svečanoj večeri za uzvanike nije sjedio za stolom s Trumpom i Xijem, nego za susjednim, a i na zajedničkoj fotografiji Xi i Trump stoje jedan pored drugog, uz njih je južnokorejski predsjednik Lee Jae-myung, a Putina su smjestili tek kao trećeg od Xija, do njegove supruge Peng Liyuan.

image

Vladimir Putin

Maxim Shemetov/Afp

Naime, on se može predstaviti kao jedan od trojice "velikih", ali je s druge strane uočen i niz signala koji pokazuju da ga se, barem kada je Kina u pitanju, ipak doživljava kao sporednog, kao "mlađeg brata". Iako je uspio ubaciti temu Ukrajine na dnevni red, ona se ni jednom riječju ne spominje u završnoj izjavi povodom sastanka.

No ruski mediji navode da bi se Ukrajinu moglo upozoriti da više ne napada ruske rafinerije i energetsku infrastrukturu te da se Rusiji mora dopustiti nesmetani izlazak na svjetsko naftno i plinsko tržište. I definitivno želi navesti Trumpa da se o Ukrajini razgovara u okviru normalizacije rusko-američkih odnosa. Ratovati nastavlja. Naveo je da ne vidi razloga da se "obustave vojna djelovanja" u Ukrajini.

Kratkoročna pobjeda

Ovaj sastanak, dakle, jest uspjeh ruske diplomacije, samim njegovim održavanjem, i nakon kojeg je bez obzira na sve dvojbe i grčeve u želucu Putin dobio određeni vjetar u leđa, mada osim najvećeg nuklearnog potencijala praktički nema ništa drugo za ponuditi. Ekonomski je inferioran u odnosu na ostala dva sudionika (podsjetimo, udio Rusije u svjetskom BDP-u iznosi 1,8 posto, Kine oko 18, a SAD-a preko 26 posto), i u segmentu razvoja umjetne inteligencije i drugih tehnološko-razvojnih umotvorina 21. stoljeća Rusija uvelike zaostaje, a praktički je bez saveznika i političkog utjecaja na druge zemlje.

No važna stvar koja je uz nuklearno oružje drži na površini jest ta da i Trump i Kina smatraju da im Rusija može biti energetska, rudna i mineralna baza za njihov ekonomsko-tehnološki razvoj. No u ovom trenutku Putinu to nije bitno.

On je izvojevao (kratkoročnu!?) pobjedu i to je njemu sada najvažnije. Bio je uz velike dečke i može se pohvaliti, bez obzira na razloge druge dvojice, da je Rusija još uvijek u igri. Xi Jinping i Trump odlučili su Putina vući za sobom jer im je on u ovom trenutku potreban zbog svoje nuklearne snage, ali i energetskog i mineralnog bogatstva koje posjeduje i na koje su i jedni i drugi bacili oko.

image

Putin, Xi i Trump

Doug Mills/Afp

Njegovi propagandisti sada predstavljaju Rusiju kao državu koja u suradnji s druge dvije velesile odlučuje o sudbini svijeta te mu je bilo važno da tema razgovora budu njegovi prijedlozi o Ukrajini, mada nje, kako smo rekli, nema u završnom dokumentu. Putin želi predstaviti da bi uz pomoć Washingtona i Pekinga mogao nametnuti tzv. mir prema svojim uvjetima te je pokušao definitivno odstraniti Europu iz bilo kakvih razgovora i pregovora o Ukrajini.

Bez obzira na to koliko će mu to uspjeti, ovo jest Putinov određeni uspjeh (u Rusiji će to pretenciozno nazvati trijumfom), na kojem će sada, u prvom redu, graditi svoje odnose prema Europi.

Iako je Europa odabrala svoje delegate za pregovore, Putin je, pred dolazak u Kinu, kazao da nije dao suglasnost za njezino sudjelovanje te čak da Europa "mora pokazati spremnost da pridonese mirovnom procesu", dok je rat u Ukrajini nazvao "regionalnim sukobom".

Prema Putinu, Kijev i Europa još nisu pristali na "kompromise" da bi okončali rat. Očito je zbog sudjelovanja na ovom trojnom summitu dobio krila da se na ovaj način postavi prema Europi, a ruski analitičari već likuju da je Europa marginalizirana u kontekstu rješavanja globalnih pitanja te ovaj sastanak prokremaljski mediji predstavljaju i kao "poraz Bruxellesa".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. studeni 2026 16:33