RADIKALNI ZAKON U ALABAMI

Prvi konzervativni napad u dugoj bitki za legalnost abortusa

Ako se kugla zakotrlja kako desnica priželjkuje, presedan “Roe protiv Wade”, kojim su žene u SAD-u izborile pravo na abortus, mogao bi biti odbačen, sudovi bi odbacili tvrdnju da je pravo na abortus međunarodno ljudsko pravo, a oni koji ga izvode bili bi kazneno gonjeni
 REUTERS

Prije nekoliko dana američka savezna država Alabama donijela je do sada najstroži zakon o abortusu, prema kojem je pobačaj i u slučaju silovanja i incesta kažnjiv do 99 godina zatvora. Samo dan nakon što su ga odobrili senatori s razlikom od 19 glasova (25 za i 6 protiv), potpisala ga je i guvernerka Alabame Kay Ivey i time je pobačaj zakonski učinila ilegalnim. Organizacije za zaštitu žena i prava na pobačaj digle su se na noge, pripremaju se tužbe, žene diljem svijeta ispovijedaju svoje priče o abortusu, a u cijelu stvar uključile su se i javne osobe koje pozivaju na bojkot rada u Alabami, pa čak i na štrajk uskraćivanjem seksa.

Osim što se radi o kontroverznoj odluci koja je mobilizirala američke liberale, slučaj u Alabami pokazao je da je na kocki mnogo više od sudbine jedne države na jugoistoku SAD-a. Ako se kugla zakotrlja na pravi način, presedan “Roe protiv Wade”, kojim su žene u SAD-u izborile pravo na abortus, mogao bi biti odbačen, sudovi u Americi mogli bi odbaciti tvrdnju da je pravo na abortus međunarodno ljudsko pravo, a isto bi se moglo dogoditi diljem svijeta te bi oni koji obavljaju pobačaj mogli biti kazneno gonjeni.

Legalno do 24. tjedna

No, krenimo redom. Roe protiv Wade je sudski presedan iz 1973. godine kojim je uspostavljeno ženino pravo na pobačaj. “Jane Roe”, pravim imenom Norma McCorvey, bila je Teksašanka koja je odrastala sredinom prošlog stoljeća kao dijete samohrane majke alkoholičarke te se činilo neizbježnim da slijedi njezine odluke. Sa šesnaest godina McCorvey je rodila prvo dijete koje je naknadno prepustila svojoj majci. Sa 20 godina je rodila drugo dijete i odmah ga je dala na posvajanje, a kad je 1969. zatrudnjela treći put, htjela je pobaciti.

Međutim, u Teksasu je u to vrijeme pobačaj bio moguć samo u slučaju da je ženino zdravlje ozbiljno ugroženo, a s obzirom na to da je i sama bila nezaposlena i samohrana majka, nije si mogla priuštiti odlazak u neku drugu državu gdje je pobačaj legalan. Zato je pronašla dvije feminističke odvjetnice, Lindu Coffee i Sarah Weddington, koje su bile odlučne osporiti zakone kojima se ograničava pristup pobačaju. Nisu uspjele “na vrijeme” te je McCorvey rodila, ali je naposljetku, 22. siječnja 1973. godine, Vrhovni sud donio odluku da je abortus legalan iz bilo kojeg razloga, do vremena u trudnoći kad fetus može preživjeti bez majke, što je obično do 24. tjedna.

McCorvey je neko vrijeme uživala u slavi, a potom se 1990-ih preobratila na katoličanstvo. Istodobno je preobratila i svoja uvjerenja pa je postala glasna aktivistica protiv pobačaja i sudjelovala u raznim pro-life prosvjedima. Navodno je čak prije nego što je umrla rekla da joj je najveća želja u životu vidjeti da se slučaj Roe protiv Wade preokrene. A kako stvari stoje, trenutno postoji velika šansa da joj se ta želja, post-mortem, i ostvari.

Testiranje doktrine

Naime, američki predsjednik Donald Trump vodi žestoku borbu za jačanje pro-life pokreta, a nedavnim imenovanjem dva konzervativna suca u Vrhovni sud SAD-a, Neila Gorsucha i Bretta Kavanaugha, republikanci su zacementirali većinu te se nadaju da će uspjeti preokrenuti Roe, što im je njihov predsjednik bio i obećao u predizbornoj kampanji.

Na ruku im ide i to što je, prema podacima neprofitne organizacije Planned Parenthood, u 41 državi SAD-a podignuto više od 250 nacrta prijedloga zakona koji ograničavaju pobačaj. Gotovo polovica tih prijedloga je usmjerena na zabranu pobačaja u svim ili u nekim slučajevima. Primjerice, u prva tri mjeseca ove godine 12 država je iznijelo prijedlog zakona o zabrani pobačaja u slučaju da se mogu čuti otkucaji srca fetusa, što je obično oko šestog tjedna. Tzv. “zakon otkucaja srca” već su donijele Mississippi, Kentucky, Ohio i Georgia.

Posljednji slučaj restrikcije pobačaja je već spomenuti, onaj u Alabami, koji ima najveće šanse protiv “Roea”. On je osmišljen da ga izravno izazove te je namjerno izbacio amandmane kojima bi izuzeće od zabrane pobačaja bilo moguće u slučaju silovanja i incesta, a sve samo kako bi mogao doći do Vrhovnog suda. Njegov cilj nije samo kriminalizirati pobačaj u Alabami, već učiniti mogućim da i druge zemlje urade isto i stvoriti tzv. “pro-birth pravilo”.

“Fetus je ‘in utero’ osoba, što je potpuno suprotna tvrdnja onoj iz presedana Roe protiv Wade. Dozvoliti abortus u slučaju silovanja ili incesta značilo bi da fetus nije osoba. Mi to ne želimo”, rekla je republikanka Terri Collins, koja se usprotivila predloženim amandmanima.

Postalo je sve jasnije da restrikcije pobačaja, a pogotovo posljednji slučaj strogog zakona u Alabami, nisu toliko stvar pojedinačnih konzervativnih struja, već pokušaj da se preokrene spomenuti slučaj Roe protiv Wade. Republikanci se tome nadaju još od 1992., kad su prvi put imali šansu poništiti presedan. Do toga ipak nije došlo, a razlog je poštivanje presedana, točnije sudske doktrine poznate kao stare decisis ili “neka odluka stoji”. Umjesto odbacivanja Roea, 1992. godine on je pročišćen u odluci Planned Parenthood protiv Casey. Prema toj odluci, država može ograničiti abortus sve dok to ne stvara “nepotrebno opterećenje” na ženino pravo na abortus.

Postoji, ustvari, vrlo jednostavan step-by-step način kako bi Roe protiv Wade mogao biti poništen, a može biti objašnjen na primjeru nedavnog slučaja čovjeka imena Gilbert Hyatt, koji je odlučio tužiti državu na sudu druge države pritom se pozivajući na sudski proces Vrhovnog suda iz 1979. godine koji mu to dozvoljava. Prošli je tjedan sud ipak odbacio njegovu tužbu, a sudac Vrhovnog suda Clarence Thomas potanko je objasnio zašto je i kako to napravio.

Za početak, ovakvi se slučajevi temelje na već spomenutoj doktrini stare decisis, koja se u većini slučajeva poštuje, a postoje četiri razloga koja “testiraju” tu doktrinu. Sudac tako procjenjuje kvalitetu zaključka odluke, njezinu dosljednost s povezanim odlukama, pravni razvoj nakon donošenja odluke i oslanjanje na tu odluku.

Sudac Thomas pokazao je da odluka iz 1979. vrlo lako može biti odbačena i to “samo” zato što je sudac, koji je procjenjuje, ne smatra kvalitetno obrazloženom ili smatra da oslanjanje na nju nije važno.

Primjerice, u slučaju Roe tvrdnja koju bi protivnici pobačaja mogli zauzeti jest da oslanjanje na odluku nije toliko bitno jer ako je ženi zabranjen abortus u jednoj državi, ona uvijek ima mogućnost otići u neku drugu obaviti ga. Naravno, ako za to ima financijsku mogućnost.

Iako se doktrina stare decision smatrala izuzetno važnom u zakonodavstvu, ovo je pokazalo da u samo tri koraka presedani poput Roe protiv Wade, o kojem ovise žene diljem svijeta, ili Obergefell protiv Hodges, pomoću kojeg je u godinu dana od kad je donesen sklopljeno 250.450 istospolnih brakova, mogu biti izbrisani u tren oka. Dovoljno je samo da sudac izrazi neslaganje s kvalitetom zaključka odluke, trivijalizira način na koji ljudi ovise o tom zakonu te jednim potezom izbriše ustavna prava.

Da se radi o stvarno zabrinjavajućem slučaju koji bi mogao imati ozbiljne posljedice na brojne druge odluke, objasnio je sudac Vrhovnog suda Stephen Breyer, koji je rekao da odbacivanje presedana znači “izazvati javnost da postane sve nesigurnija u to koju će sljedeću odluku sud odbaciti, a koja će ostati”.

Iako grupe za zaštitu pobačaja sve više strahuju od stvarnih posljedica poništavanja Roe protiv Wadea, dio demokrata to, pak, vidi kao pozitivnu činjenicu. Kao prvo, to će značiti da svi oni koji podržavaju pobačaj, ali su ipak glasali za republikance jer su smatrali pravo na abortus “neprobojnim”, sada će se konačno probuditi te možda dođu na stranu demokrata. S druge strane, tu je i pitanje međunarodne kampanje da pobačaj postane ljudsko pravo.

Organizacije za zaštitu ženskog zdravlja bile su ključne u postizanju toga da abortus postane dio politika UN-a na Međunarodnoj konferenciji stanovništva i razvoja 1994. Kada sljedeći put Vrhovni sud bude radio reviziju Roe protiv Wade, upravo će te grupe ići s tvrdnjom da je pravo na abortus proizašlo iz međunarodnih ljudskih prava. One su se spremale godinama i u rukavu imaju nekoliko stotina odluka UN-ovih ugovornih tijela i ostalih UN-ovih tijela koja mogu potvrditi njihove tvrdnje.

Udar na reproduktivna prava

Točnije, njihova je strategija nagovoriti agencije UN-a da preporuče legalizaciju abortusa na međunarodnoj razini, jer će na taj način omogućiti lobistima pobačaja da u nacionalnim sudovima tvrde da je nastalo običajno međunarodno ljudsko pravo na pobačaj. Države bi onda mogle legalizirati abortus upravo po tvrdnji da su obvezne prema međunarodnom pravu. Sudovi u Kolumbiji, Meksiku, Argentini i diljem Amerike su već odlučili da je abortus legalan slijedeći mišljenje UN-a.

Međutim, u istoj mjeri u kojoj organizacije poput Centra za reproduktivno pravo priželjkuju da Roe protiv Wade bude izazvan, toliko se istovremeno i boje toga. Naime, konzervativci bi mogli tvrditi da se UN-ove odluke o tome da je pobačaj međunarodno ljudsko pravo temelje na interpretacijama UN-a koje u SAD-u nisu pravno obvezujuće.

Konzervativci bi mogli ići još i dalje. Mogli bi tvrditi da je međunarodni zakon o ljudskim pravima još uvijek izrazito polarizirajuća tema unutar sudova u SAD-u te da se prvo Vrhovni sud SAD-a mora razjasniti koje je njegovo mišljenje kad je riječ o međunarodnom zakonu.

Ako Vrhovni sud odluči stati na stranu konzervativaca i njihove interpretacije međunarodnih ljudskih prava, tada će bez ikakve sumnje biti donesena odluka da SAD nije obvezan po međunarodnom zakonu o ljudskim pravima dozvoliti abortus. Osim toga, mogao bi čak dosuditi odluku zaštite života prije porođaja. Takva presuda mogla bi kampanju za međunarodno pravo na abortus baciti nekoliko desetljeća unazad.

“Suočavamo se s najvećim rizikom za budućnost reproduktivnih prava”, zloslutno su upozorili iz Centra za reproduktivna prava.

Američka odluka o promjeni zakona o pobačaju i odbacivanju međunarodnog prava o ljudskim pravima, mogla bi se odraziti na sudove diljem svijeta. To je veće od Alabame i od američkih sudova. Radi se o globalnom fenomenu koji bi u temelje mogao promijeniti pravo na pobačaj, pa čak i ugroziti reproduktivna prava. “Sluškinjina priča” više se ne čini samo kao puka fikcija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 23:07