Imam šestero djece. Svi žive u inozemstvu. U Miamiju, Danskoj, Španjolskoj, Moskvi... Ali ja, ja ću umrijeti ovdje. S mojom zastavom, objašnjava reporterima europske televizije Arte markantna starija Kubanka pa stavi u usta cigaru dok sjedi i čeka na trgu Plaza de la Catedral.
Živopisno odjevena čitačica sudbine svaki je dan na svojem radnom mjestu, na trgu smještenom u srcu Havane, nezaobilaznoj točki svakog turističkog lutanja gradom. No, turista je na Kubi sve manje. Nekad ih je godišnje stizalo oko pet milijuna. Sad se brojka prepolovila.
Kakva je budućnost kubanskog turizma, pitaju proročicu televizijski novinari. "To će se saznati tek u idućih nekoliko godina", odgovara ona.
Zamrznuti u vremenu
Prihod od turizma jedan je od najvažnijih izvora financiranja karipskog otoka za koji se najčešće kaže da je "zamrznut u vremenu", a poznatiji je po pokojnom komunističkom lideru Fidelu Castru i marksističkom revolucionaru Che Guevari nego po cigarama i rumu. Život na tom otoku odavno nije lagan i Kubanci naveliko bježe preko mora u Sjedinjene Države. U Miamiju i općenito u saveznoj državi Floridi Kubanci su jedna od najsnažnijih imigrantskih zajednica. Među istaknutim pripadnicima su i političari kubanskog podrijetla, poput Marca Rubija, aktualnog američkog šefa diplomacije, i Teda Cruza, senatora iz Teksasa.
Na Kubi je sve teže živjeti. Krajem listopada poharao ju je uragan, a u srijedu je u dobrom dijelu zemlje ponovno nestalo električne energije, uključujući i Havanu u kojoj žive milijuni. "To nam se često dogodi i direktno utječe na naš posao u turizmu. Recimo, ja bih sada trebao odgovoriti na upit zainteresiranih Francuza, ali ne mogu jer čekam da se vrati struja. Zbog toga gubimo posao", objasnio je jedan Kubanac reporterima.
Teško je preživjeti
I drugi objašnjavaju kako je teško danas preživjeti na Kubi. Zgrade u gradovima su stare. Datiraju iz 20-ih, 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća, a katastrofalno su neodržavane. Krajem listopada otok je poharao uragan Melissa, a najviše je nastradao manje razvijeni jug otoka. No, Kubu osim prirodnih nepogoda nagrizaju i klimatske promjene, koje se posljednjih godina manifestiraju kroz snažne i duge suše. Kad se svemu tome pridruže problemi u kojima se nalaze tradicionalni saveznici poput Venezuele i Meksika, jasno je da bi budućnost na Kubi mogla izgledati još gore nego prethodna, stagnacijom i propadanjem obilježena desetljeća.
Kuba već desetljećima ima dvije valute, jednu za domaće i jednu za turiste. No, danas inflacija grize kao nikad. U nedavnom članku o stanju na otoku Economist iznosi brojke koje govore o svakodnevnoj borbi Kubanaca. Prosječna mjesečna plaća iznosi 6500 kubanskih peza, što je ekvivalent 200 eura, a za taj se iznos lokalno dobije oko 15 dolara. S druge strane, tim iznosom preživljavaju oni obrazovaniji. Za fizičke poslove nerijetko se dobiva upola manje.
Istodobno pakiranje od 30 jaja košta 2800 peza, što je mnogima više od mjesečne plaće. Kilogram riže i graha, osnovne namirnice u kubanskoj prehrani, stoji 650 odnosno 300 peza, što je zajedno otprilike vrijednost deset dana zarade za nisko plaćene. Svjetski program za hranu Ujedinjenih naroda, koji je naviknut sprečavati glad u Africi, sada pomaže u preživljavanju kubanske djece, upozorava Economist. Cijene se, dakako, odnose na to kada namirnice uopće ima u trgovinama jer ponekad osnovnih prehrambenih proizvoda nema mjesecima. Svatko mjesečno ima pravo na ograničenu količinu osnovnih namirnica kako bi se izbjegao kaos.
Gore pod Trumpom
Stanje na Kubi, koje je odavno loše, posebno se pogoršalo pod administracijom Donalda Trumpa. Demokratski predsjednik Barack Obama napravio je povijesni preokret kad je odmrznuo odnose sa službenom Havanom, odnosno kad je ukinuo određene putničke i bankovne restrikcije i otvorio se, unatoč nepovjerenju braće Castro, komunističkoj Kubi. Fidel je tada još bio živ. Raúl, mlađi brat, ljetos je napunio 94 godine. U javnosti ga se i prije vrlo rijetko moglo vidjeti.
Cijela Kuba ostala je bez struje, zemlja je u možda i najgoroj krizi dosad
Joe Biden je samo djelomično nastavio takvu politiku, zadržavši većinski ekonomski embargo usmjeren protiv političkog i vojnog režima optuženog za represiju. Američki predsjednik Donald Trump dodatno je otežao životarenje režima kad je uveo sankcije Kubi zbog kojih je kompanija Western Union obustavila poslovanje na Kubi. Naime, Western Union je obustavio prijenos novca na Kubu 2020. godine tijekom administracije Donalda Trumpa zbog američkih sankcija koje su stavile na crnu listu kubansku tvrtku kojom upravlja vojska i koja se koristila za doznake.
Iako je tvrtka privremeno nastavila pružati neke usluge nakon što su ograničenja ublažena, ponovno ih je obustavila početkom 2025. godine, pozivajući se na obnovljene američke sankcije pod Trumpovom administracijom koje su ciljale tvrtke povezane s kubanskom vojskom. Trumpova vojna blokada Venezuele, optužene da omogućava šverc droge na američko tržište, odrazila se i na Kubu. Venezuela i Kuba su saveznice, a vlada u Caracasu podržava kubanski režim šaljući jeftinu naftu.
Danas je ekonomija otoka, uhvaćena u savršenu oluju, na rubu kolapsa. Vlada ne zna što da radi, a opozicija je pogubljena. "Bez dubokih političkih i ekonomskih reformi, odnosno promjene vlasti koja bi bila spremna modernizirati zemlju i otvoriti sustav, Kuba će nastaviti s urušavanjem gospodarstva i društva. Trenutačna vlast nije sposobna spriječiti katastrofu u koju srlja Kuba", zaključili su u Economistu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....