REPORT GOJKA DRLJAČE

Pripremaju li G7 i EU doista zabranu ruskog plina za sva vremena?

Bruxelles želi i blokadu naftovoda iz Rusije, a ruski izvoz nafte dosegao je rekordnu razinu od početka sukoba; 80 posto ide u Kinu i Indiju

Plinovod Družba (ilustracija)

 Attila Kisbenedek/Afp

Tko smišlja sankcije režimu Vladimira Putina pa ih predlaže političarima, koji pak kasnije pregovaraju o predloženom, usuglašavaju se te potom donose odluke o njihovoj primjeni? To pitanje nameće se samo po sebi jer je od invazije na Ukrajinu palo više prijedloga i mjera koje su kontroverzne prirode te potencijalno mogu više štetiti nacijama koje propisuju sankcije nego Rusiji.

Do sada su se koplja lomila ponajviše oko zabrane uvoza ruskih energenata ili limita cijene, a prije nekoliko dana ova je priča dobila potpuno novu dimenziju. Na istaknutoj poziciji Financial Times objavio je članak u kojem u prvoj rečenici tvrde da će G7 i EU zabraniti uvoz ruskog plina kroz rute plinovoda gdje je Moskva već smanjila opskrbu.

Iako je ta prva rečenica dobro upućenih novinara o pozadinskim razgovorima na skupu G7 u Hirošimi zvučala čudno, još veće iznenađenje donio je drugi pasus članka odnosno druga rečenica; najavljeno je zatvaranje plinovoda kroz Poljsku i Njemačku, i to jednostavno zbog toga da ne bi došlo do - nastavka isporuka plina kroz Poljsku i Njemačku.

Iako se čovjek nakon drugog pasusa upita kakvog ima smisla apsolutno zaustavljati uvoz ruskog plina kad će to za posljedicu imati novi rast cijene u situaciji kad se ona vraća na razinu prije invazije, tek je četvrti pasus članka Financial Timesa iznenađenje.

image

Summit G7 u Hirošimi

Philip Fong/Afp

U njemu, naime, u FT-u citiraju jednog zapadnog dužnosnika koji je izjavu uvjetovao anonimnošću. On tvrdi kako je smisao zabrane transporta ruske nafte kroz postojeće njemačke i poljske plinovode „da budemo sigurni kako partneri neće promijeniti svoje mišljenje o hipotetskoj budućnosti“. Pritom novinari Financial Timesa tvrde kako su vidjeli pripremljen nacrt izjave G7 u kojoj se tvrdi da će nastaviti sa smanjivanjem korištenja ruskih energenata „uključujući prevenciju ponovnog otvaranja avenija prethodno zatvorenih od strane Rusije kako bi koristila energiju kao oružje“.

Ako se dodatno smanje isporuke ruskog plina u EU to će dovesti do novog rasta cijene, i to u situaciji kad se tržište značajno relaksiralo. Cijene su vraćene na one prije rata, ali ne još i na razinu prije samog političkog uvoda u sukob. Oslanjanje na LNG infrastrukturne projekte sa sobom donosi nesigurniju opskrbu i zasigurno više cijene, već samo zbog dužine ruta isporuke, ako ne i odnosa ponude i potražne na globalnim tržištima.

Svejedno, FT predstavlja - koristeći anonimne dužnosnike kao izvore - vraćanje jeftinom ruskom plinu kao ogromnu opasnost. Sama ideja da se i na hipotetskoj razini treba onemogućiti isporuke ruskog plina je specifična i za ranije primjere uređivanja postratnih odnosa. Da li bi danas svijet bio bolje mjesto da je netko nakon 2. svjetskog rata odlučio što za sva vremena Njemačka smije, a što ne smije izvoziti (ili uvoziti)? Isto pitanje vrijedi i za Japan. Što ako se, recimo, u jednom od scenarija dogodi pozitivna kadrovska promjena u Kremlju, a vrlo loša u Washingtonu? Da li ruski plin i dalje tretirati kao radioaktivni otpad?

image

Vladimir Putin

Mikhail Klimentyev/Afp

Dojam je da je poseban problem u tome što se odmicanje od ovisnosti o ruskom plinu poklapa s idejama iz zelene agende EU, što mogu iskoristiti oni koji bi mogli imati interesa od eksploatacije još jeftinijih ruskih energenata. Pri tome, recimo, uopće ne mora biti riječi o američkom LNG interesu, nego vrlo jasnim interesima Kine i Indije, dvije zemlje s 2,8 milijardi stanovnika.

Njima odgovara situacija u kojoj će G7 članice same administrativnom odlukom ukinuti svoju potražnju, pa će oni kupovati jeftiniju rusku naftu, dok će Europa plaćati skuplja rješenja iz alternativnih izvora (Afrika, SAD), ili pak energiju iz obnovljivih izvora, koje još desetljećima neće biti dovoljno za sve potrebe industrije i kućanstava. Prema jučerašnjem članku Financial Timesa Rusija je u travnju izvezla više nafte nego u bilo kojem drugom mjesecu od početka invazije režima Vladimira Putina na Ukrajinu. Oko 80 posto isporuka ruske sirove nafte sada prema podacima Međunarodne agencije za energiju odlazi u Kinu i Indiju, brzorastuća gospodarstva koja za razliku od stratega spororastuće Europe puno više cijene jeftine i pristupačne resurse kod miješanja karata za globalnim geopolitičkim stolom.

Dodajmo kako u Bruxellesu ne pripremaju, prema off the record priznanjima EU diplomata Financial Timesu, samo zabranu ‘za sva vremena‘ transporta ruskog plina kroz određene plinovode prema Europi, nego i o blokadi naftovoda sjevernog kraka Družba prema Njemačkoj i Poljskoj. Taj prijedlog Bruxellesa još će se bistriti jer je zanemario ‘detalje‘ poput toga da i kazahstanska nafta također teče kroz Družbu.

U godinama koje dolaze bit će zanimljivo pratiti hoće li se fizički zatvoriti plinovodi i naftovodi prema Rusiji, dok će se stvarati nova infrastruktura prema istoku, pa čak i u slučaju da dođe do promjene vlasti u Rusiji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 22:44