Pretrčavao je ispred snajpera kako bi ljudima dizao moral

ZAGREB - Jovan Divjak imao je 55 godina kad je počeo rat u BiH. Rođen u Beogradu, odrastao u Zrenjaninu, većinu života proveo je u Sarajevu. Kao pukovnik JNA, radio je u štabu Teritorijalne obrane BiH. U vrijeme kad se sve u Bosni dijelilo po nacionalnom predznaku, on je odlučio ostati u Sarajevu, u kojem je živio od 1966.. Kao i u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini JNA je prisvajala oružje TO i dijelila ga srpskim paravojnim snagama, ali on je odlučio oružje iz Kiseljaka predati TO, zbog čega ga je Vojni sud JNA još 1991. osudio na devet mjeseci zatvora.

Prvi herojski dani

Nakon što je osnovana Armija BiH, Divjak je postavljen za pomoćnika načelnika Glavnog štaba Armije BiH. Uskoro je, kad se i Armija BiH počela dijeliti po nacionalnoj pripadnosti, marginaliziran zajedno sa Stjepanom Šiberom i ostalim oficirima koji nisu Bošnjaci. No zauvijek je ostao simbol obrane BiH, jedan od najpopularnijih i najuglednijih časnika, simbol onih prvih herojskih dana obrane Sarajeva. Dok još nije bilo od presudne važnosti kako se tko zove i kako mu se izjašnjavaju roditelji. Divjak prije odaje dojam intelektualca nego školovanog časnika, a popularnost je, prije svega, osvojio toplinom i neposrednošću. Da postoji valjana ratna statistika, posve bi sigurno bio rekorder u broju saslušanih ljudskih sudbina: od Vječne vatre do Markala trebalo mu je skoro sat vremena, a na tih stotinjak metara bilo je barem dvostruko više onih koji su mu htjeli nešto reći ili ga naprosto samo pozdraviti, napisali su sarajevski Dani u jednom od portreta Divjaka.

Vratio svoj čin

“Nekada sam se glupo ponašao, recimo pretrčavao ulicu gdje je bio snajper. Pa bi mi onda ljudi pljeskali. A ja sam to radio zbog njih, da im dignem moral. Glupo, možda, ali je prisustvo generala na ulicama grada pod opsadom tada ljudima ulijevalo snagu i sigurnost”, ispričao je Divjak u jednom intervjuu. Ljubav građana, poštovanje boraca, uglađeno ponašanje, obrazovanje i nadasve znanje, te potpunu nesklonost štabovima iza sedam čuvara, nadređeni mu nisu praštali, napisali su Dani. Prvo je gurnut u stranu, potom bačem u mirovinu, a zatim je iz protesta vratio svoj generalski čin, zbog zločina nad Srbima u Sarajevu.

Nakon rata posvetio se brizi o djeci u nevladinim udrugama, preko organizacije “Obrazovanje gradi BiH” brine se o ratnoj siročadi.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju nedjeljnog Jutarnjeg