SEKSUALNE ROBINJE

PREMLAĆIVANE, SILOVANE I MUČENE Potresna ispovijest žrtava trgovine ljudima iz istočne Europe

 Dorian Horvat/CROPIX

Victoria izbjegava svaki kontakt očima. Njezin pogled seže najdalje do prozora ili pak gleda u pod. Nogom nervozno tapka po drvenom podu.

Ona je samo jedna od 300 djevojaka žrtava trgovine ljudima kojima svake godine pomogne Međunarodna organizacija za migracije u moldavskom glavnom gradu Kišinjevu.

Njezina je priča šokantna. - Prijateljica iz djetinjstva rekla mi je da je radila u butiku u Dubaiju i da mi može pomoći da dobijem sličan posao. Preko nje sam stupila u kontakt s muškarcem koji mi je sredio put za Odesu u Ukrajini, a onda iz Kijeva za Dubai - priča Victoria te nastavlja:

- U Dubaiju sam upoznala ženu koja je pričala ruski, Oxanu, koja me odvela u stan u kojem je bilo šest drugih djevojaka iz istočne Europe. Rekla mi je da sam prodana i uzela mi putovnicu. Odbila sam naći se s klijentima, pa mi je prestala davati hranu. Moji vapaji i suze miješali su se s udarcima.

Victoria je samo jedna od, procjenjuje se, 800 tisuća žena i djece koji su svake godine na prevaru prodani u život pun premlaćivanja, silovanja i mučenja.

U Moldaviji trgovina ljudima je ogroman problem. Prema podacima tamošnjeg nacionalnog zavoda za statistiku, samo je 2008. godine 25 tisuća Moldavaca prodano u inozemstvo.

Muškarce uzimaju za rad na gradilištima i farmama, a žene poput Victorije su uglavnom prodane kao seksualne robinje u Turskoj, Rusiji, Cipru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i drugdje.

Žrtve ponekad imaju samo 12 godina, a prema procjenama Međunarodne organizacije za migracije 42 posto odvedenih Moldavaca su djeca.

Mnoge djevojke prodali su ljudi koje su otprije poznavale, a velik broj trgovaca robljem su žene.

Neke se pak djevojke ne smatraju žrtvama: s obzirom da su ih ranije zlostavljali članovi obitelji, nasilje im je postalo normalno. Jedna od takvih je Irina, djevojka koju je brutalno silovao vlastiti otac nakon čega je ostala trudna, prije nego li je prodana u Tursku.

- Nema ničeg neobičnog u mojoj priči. Bar ja mislim tako. Kao mnoge druge obitelji u Moldaviji, i naša je bila vrlo siromašna - toliko da smo svog psa hranili kukuruzom. Nakon što je moja majka umrla od raka, a otac uhićen jer me silovao, ostala sam sama i trudna.

- Kuma mi je ponudila pomoć s pobačajem i dogovorila moj odlazak u Tursku. 'Tamo su puno bolji uvjeti i pazit će na tebe', rekla mi je. U zračnoj luci u Istanbulu dočekala su me dva muškarca i odveli u stan gdje su bile još tri djevojke iz Moldavije i Ukrajine te mi rekli da sam tu kako bi 'posluživala njihove klijente. Rekla sam im da sam trudna, ali me muškarac silovao u susjednoj sobi tog istog dana - priča Irina.

Djevojke sa sela, poput Irine, zbog visoke nezaposlenosti, obiteljskog nasilja i prisutnog alkoholizma lakše postaju žrtve trgovine ljudima za razliku od gradskih djevojaka. Trgovci iskorištavaju činjenicu da takvi ljudi imaju manje znanja o rizicima odlaska na rad u inozemstvo te im govore da će tamo imati dobra tretman, a stvarnost je potpuno drugačija.

Iako mnoge djevojke uspiju pobjeći, ono što su doživjele ostavlja velike ožiljke u njihovom životu.

- Bila sam zaključana i nisam vidjela izlaz. Izgladnjela i pretučena, pristala sam nalaziti se s klijentima - priča Victoria s početka priče.

- Nisam imala izbora, radila sam dane i noći i dnevno posluživala više od 10 muškaraca. Svodnici su mi uzimali sve što sam zaradila, a masnice sam prekrivala jeftinom šminkom. Nakon par tjedana uspjela sam doći do telefona i nazvati prijateljicu u Dubaiju koja me spasila - priča Victoria.

Druge su se pak djevojke, poput Irine, trudile da izdrže.

- Molila sam ih da me prestanu tući. Vodili su me muškarcima prije nego sam pobacila, a samo par dana nakon sve se nastavilo. No živjela sam u uvjetima mnogo boljim nego u svojoj domovini i bilo je tamo puno hrane. Radila sam u Turskoj godinu dana prije nego su nas uhitili u raciji i poslali natrag u Moldaviju i Ukrajinu, bez novčića.

Iako je Irinina i Viktorijina noćna mora završila, siromaštvo i visoka nezaposlenost u Moldaviji čine problem i dalje prisutnim.

Samo upozoriti djevojke na rizik odlaska na rad u inozemstvo nije dovoljno. Edukacija, osiguranje posla i ulaganje u ljudske potencijale mora biti na visokom nivou, inače će se, zbog ignoriranja činjenica, ali i očaja, trgovina ljudima nastaviti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 11:34