Premijer čiji je rekord oborila Truss: ‘Nadmudrio‘ Napoleona, ranjen u dvoboju, pa umro u - svom uredu

Prije ostavke Liz Truss najkratkovječniji britanski premijer u povijesti bio je George Canning, također torijevac, koji je englesku vladu vodio samo 119 dana. Bio je vrsni diplomat koji je, kao ministar vanjskih poslova, bio ključan u zarobljavanju danske flote 1807., što je osiguralo britansku pomorsku premoć nad Napoleonom.

Canning je 1809. ranjen u dvoboju s lordom Castlereaghom, zbog čega je propustio priliku da postane premijer nakon smrti vojvode od Portlanda, također kratkovječnog premijera koji je ipak, s tri godine i 82 dana na vlasti, trajao dulje od Borisa Johnsona, Therese May i Gordona Browna.

Premijer je postao Spencer Perceval, a Canning je odbio služiti u njegovoj vladi jer je u njoj već bio njegov suparnik iz dvoboja - lord Castlereagh. Perceval je točno dvije godine i 221 dan poslije ušao u povijest kao jedini britanski čelnik vlade ubijen u atentatu. Na vlasti je ostao čak 97 dana kraće od Gordona Browna, do ovog tjedna najkratkovječnijeg premijera u 21. stoljeću.

Na vlast je došao grof od Liverpoola, koji je Canninga pozvao da se vrati u politiku. Canning je prvo bio britanski veleposlanik u Portugalu, zatim čelnik za indijske poslove, a u konačnici ponovno ministar vanjskih poslova od 1822. do 1827.

Bio je u nemilosti kralja Georgea IV., koji je pokušavao potkopati njegove vanjskopolitičke napore, no Canninga povjesničari danas smatraju jednom od osoba koje su bile ključne u osiguravanju neovisnosti portugalskih i španjolskih kolonija u Americi, čime je osigurao britansku trgovinsku premoć.

Kada je lord Liverpool podnio ostavku nakon 14 godina i 305 dana vladavine, čime je od tada do danas postao treći najdugovječniji premijer u povijesti, George IV. imenovao je Canninga njegovim nasljednikom, čime je naljutio vojvodu od Wellingtona i sir Roberta Peela, koji su obojica vjerovali da više zaslužuju tu poziciju.

Wellington i Peel odbili su služiti u njegovoj vladi, a torijevska stranka doživjela je veliki raskol i podijelila se na Canningove pobornike i "ultratorijevce", koji su zauzeli stranu Wellingtona i Peela. Canning je pokušavao i uspio oformiti vladu uz pomoć Whigova, no njegovo zdravlje ubrzano je propadalo.

Umro je od tuberkuloze u svojem uredu u kolovozu 1827., a suvremeni povjesničari nazivali su ga "izgubljenim vođom" te se mnogo spekuliralo o tome koja bi bila njegova ostavština da je ostao dulje na vlasti.