SAMO ZA MILIJARDERE

PREDSJEDNIČKI IZBORI ILI 'TKO ŽELI BITI (JOŠ VEĆI) MILIJUNAŠ? Ako se prednost mjeri debljinom novčanika, onda će Amerika dobiti novog predsjednika!

Nedavna objava predsjedničke nominacije milijardera Michaela Bloomberga konsternirala je mnoge u redovima američkih demokrata, tim više što je taj bogataš, medijski mogul i filantrop tek prošle godine postao demokrat. Svojedobno je bio republikanac te kao takav i gradonačelnik New Yorka u dva mandata
Michael Bloomberg (lijevo) i Donald Trump (desno)
 REUTERS

Američki predsjednički izbori, baš kao i elitna svjetska politika, sve intenzivnije postaju nalik kvizu “Tko želi biti (još veći) milijunaš”. Nedavna objava predsjedničke nominacije milijardera Michaela Bloomberga konsternirala je mnoge u redovima američkih demokrata, tim više što je taj bogataš, medijski mogul i filantrop tek prošle godine postao demokrat. Svojedobno je bio republikanac te kao takav i gradonačelnik New Yorka u dva mandata.

U Demokratskoj stranci je nominacije za predsjedničke kandidate dosad povuklo devet pretendenata, dok 17 njih još uvijek entuzijastično nastavlja s kampanjom. Frustracija dijela njih Bloombergovom objavom, samo deset tjedana uoči unutarstranačkih izbora, može se i rukom opipati: njegova dosadašnja ulaganja u demokratske političke prioritete poput klimatskih promjena ili kontrole oružja, potpomognuta golemim osobnim bogatstvom, u startu mu donose izbornu prednost s kojom se nepravedno teško nositi.

Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu rodio se u židovskoj obitelji srednje klase 1942. godine u Bostonu. Do uspjeha se probijao sam radeći dugo i naporno, nakon studija elektrotehnike i diplome iz poslovnih financija, u neklimatiziranom trezoru banke Salomon Brothers u New Yorku. Potkraj sedamdesetih Michaelu Bloombergu dogodilo se unapređenje koje ga je snažno lansiralo prema novom tehnološkom dobu: imenovan je glavnim bankovnim menadžerom za prelazak na računalni sustav rada. S te je pozicije iz banke u kojoj je stasao ubrzo otišao s otpremninom od deset milijuna dolara te je na tom kapitalu utemeljio vlastito društvo za financijske i tržišne analize.

Tvrtka mu je ubrzo zadobila pozornost slavnoga Merrill Lyncha koji je postao prvi kupac dionica kompanije, uz ulaganje od 30 milijuna dolara. Do 1989. godine Bloomberg je otkupio natrag 30-postotni udio Merrill Lyncha za 200 milijuna dolara te je u 90-ima postao globalni medijski mogul pokrenuvši Bloomberg TV, Bloomberg Business News, časopis Bloomberg Markets i Bloomberg Radio. Kompanija je postala planetarni brend koji zapošljava više od 19.000 ljudi diljem svijeta, a neto vrijednost njezina većinskog vlasnika danas se procjenjuje na 50-ak milijardi dolara. Nije loše, pogotovo ako se zna da je Bloomberg na svom prvom poslu u banci zarađivao oko 9000 dolara godišnje.

Solo igrač

Mimo svojih brojnih poslovnih interesa, Michael Rubens Bloomberg bio je i gradonačelnik New Yorka punih 12 godina, od 2002. do 2013.: u prva dva mandata kao republikanac, a u posljednjem kao neovisni poteštat. Kad je manifestno napustio republikance, prvi je put potaknuo spekulacije da će se kao solo igrač kandidirati za predsjednika SAD-a, no umjesto toga počeo je lobirati za promjene newyorškog statuta koje bi mu omogućile još jedan mandat. U tome je i uspio, osvojivši gradonačelničku fotelju treći put u studenome 2009. godine.

Bloomberg, koji je Demokratsku stranku otvoreno podupirao sve do 2001., deklarira liberalan svjetonazor u manje-više svim društvenim pitanjima, no u ekonomiji je klasični konzervativac. Iako se njegove realne političke ambicije i prigodom aktualne predsjedničke nominacije mogu nazrijeti u nekim posve drugim sferama, mogulova financijska moć zastrašila je mnoge njegove stranačke kolege, i to kao pokazni horor-model američke visoke politike. Sve otvorenije se postavlja pitanje je li financijska karizma postala najpresudnija vrlina i na lijevom političkom centru. Postaje li američka demokracija igra u kojoj na kraju sigurno pobjeđuju najbogatiji?

Milijarder je, naime, odmah izdvojio 31 milijun dolara za televizijsko oglašavanje u nekoliko saveznih država, čime već ruši rekord najvećeg tjednog troška za izborne reklame u povijesti. Dosad ga je držao Barack Obama s 25 milijuna utrošenih u posljednjim tjednima kampanje 2012., s tim što on taj novac nije izvukao iz vlastitog džepa, nego ga je prikupio donacijama pristalica. To je vrlo blizu iznosu koji je Tom Steyer, drugi demokratski milijarder nominiran za predsjedničku utrku 2020., potrošio na televizijama tijekom cijele ove godine.

Bloomberg, njegov bogataški kolega Steyer i aktualni stanar Bijele kuće Donald Trump zajedno premašuju dvije trećine ukupnog iznosa reklamnog novca koji će se u SAD-u do kraja 2019. potrošiti na izbornu propagandu. Povrh milijuna u TV reklame, Bloomberg je najavio da će uskoro potrošiti još više od stotinu milijuna dolara na internetske oglase kojima će napadati Trumpa te između 15 i 20 milijuna na ciljanu kampanju za pridobivanje manjinskih birača.

Pravo na izbore

Više je nego logično da je u redovima Bloombergovih demokratskih rivala ideja kupnje puta do Bijele kuće preko noći proglašena izdajom demokracije i izbornog procesa koji svakom građaninu deklarativno jamči jednako pravo birati i biti biran. Prosocijalist Bernie Sanders zgrožen je etabliranjem prakse da milijuni Bloombergu i drugim milijarderima služe kao prečica do vrhunaca političke moći. “Ne vjerujem da milijarderi imaju pravo na izbore”, izravan je Sanders.

Demokratska favoritkinja za dvoboj s Trumpom, senatorica Elizabeth Warren, slično komentira aktualni “fenomen Bloomberg”: “On zagovara tezu da mu u kampanji ne trebaju ljudi koji idu od vrata do vrata. Izađete li na ulicu i pokucate na pragove tisuću američkih domova, on će samo potrošiti dodatnih tridesetak milijuna dolara i poništiti svaku vašu predanost te naposljetku kupiti nominaciju u Demokratskoj stranci. Mislim da je to pogrešno u samim temeljima. Bogati ljudi mogu imati više cipela, više kuća i više automobila od nas, ali nemaju pravo na više vlasništva nad demokracijom”.

U pet nacionalnih anketa koje su pratile Bloombergov nominacijski potencijal on je prosječno iznosio samo oko dva posto, što ga zasad otpisuje kao ozbiljnog kandidata. Morao bi se probiti do barem 4-postotne podrške da bi se kvalificirao za sljedeću nominacijsku raspravu 12. prosinca. Bloomberg se obvezao da neće prihvatiti niti jedan dolar donacije za kampanju, a navodno u tu svrhu ukupno planira potrošiti čak 500 milijuna dolara vlastitog novca. Unaprijed se odrekao i prava na plaću u Bijeloj kući. U jednom od oglasa, naslovljenom “Obećanje”, nudi motivacijsko objašnjenje svojeg političkog plana demokratima.

“Mike Bloomberg se kandidira za predsjednika kako bi pobijedio Donalda Trumpa i natjerao bogataše da plate svoj realni udio za izgradnju američke ekonomije koja će pogodovati svima”, stoji u objavi. On, drugim riječima, promovira tezu prema kojoj politiku što otvoreno pogoduje bogatima najefikasnije može promijeniti turbobogataš. Mnogi se demokrati, međutim, još uvijek kao pijani plota drže stare poslovice po kojoj vrana vrani oči ne kopa. Znajući ga kao centrista s dubokim vezama na Wall Streetu, Bloombergov ulazak u utrku primarno vide kao dodatni dokaz anksioznosti ultra bogatih zbog mogućnosti da Bernie Sanders ili Elizabeth Warren povise poreze na kapital.

Ako se prednost mjeri debljinom novčanika, onda je Bloomberg već unaprijed pobijedio Donalda Trumpa. Forbes ga je lani rangirao kao 11. najbogatiju osobu na svijetu, dok je Trump tek na 259. mjestu, s neto vrijednošću od ciglih tri milijarde i nešto dolara. Trumpa Bloomberg uvjerljivo tuče i u aktivnoj borbi protiv klimatskih promjena: posljednjih godina pomogao je zatvoriti čak 282 rudnika ugljena u SAD-u i formirao je mrežu američkih gradova koja se zajednički obvezala smanjiti štetne emisije ugljika za 75 milijuna tona do 2025. godine.

On je, međutim, stotinama miljama daleko od ljevičarskog ideologa: među prvima je rezolutno odbio poduprijeti demokratske projekte javnog zdravstva Medicare for All ili okolišni “Green New Deal” za borbu protiv klimatskih promjena. Čim se kao dio javne dobrobiti ili ukupne cijene spasa spomene i blaga mogućnost većih poreza, Bloomberg favorizira krajnje pragmatičan pristup i počinje igru sa zmijom u novčaniku.

Njegovu nominaciju zasad otvoreno podupiru gradonačelnici Columbije, Južne Karoline i Louisvillea u Kentuckyju. Među njima su i istaknuti crnački vođe koji će mu ipak teško pomoći u uspostavi vjerodostojne multirasne podrške. Razlog leži u bogataševu minulom radu: mnogi manjinski glasači ljuti su na njega jer je tijekom 12-godišnjeg predsjedanja New Yorkom provodio kontroverznu policijsku strategiju “Zaustavi i udri” prema obojenim građanima. Premda se za to nedavno ispričao afroameričkom auditoriju u Brooklynu, priznajući neopravdane pritvore za crnce i Hispanoamerikance, naknadna Bloombergova savjest doživljena je poprilično pragmatičnom i lažnom.

Medijsko tržište

Povrh bogatstva, sve češće mu se spočitava i politička zloporaba vlasništva nad medijima u nominaciji za predsjedničku utrku. Njegovi su urednici, kako piše Guardian, nedavno odaslali dopis svojim redakcijama s više od 2700 novinara kako ne trebaju raditi ni na kakvim istraživačkim pričama o Bloombergovoj kampanji. I novinari drugih korporacija su svjesni kako će, ako kritiziraju Bloomberga, riskirati s ljutnjom osobe koja pokriva značajan segment njima zanimljivog medijskog tržišta.

Priča o upitnoj nepristranosti medija u vlasništvu turbobogataša tek se slučajno našla u fokusu zbog izbornih ambicija jednog od njih. Opće je mjesto da mali broj milijardera pokriva dominantan komad svjetskog medijskog krajolika: od starog mogula Ruperta Murdocha, preko vlasnika Washington Posta Jeffa Bezosa pa do milijardera Patricka Soon-Shionga koji je vlasnik L.A. Timesa.

Osnivač Salesforcea Marc Benioff ima časopis Time, bivša supruga Stevea Jobsa kontrolira Atlantic, bostonski milijarder John Henry, uz nogometni klub Liverpool, posjeduje i Boston Globe, a poduzetnik Joe Mansueto kupio je časopise Fast Company i Inc. Premda zasad ne kane okušati sreću na predsjedničkim izborima, nitko im, bez obzira na Bloomberga, ne može poreći zastrašujući javni utjecaj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 04:51