GODIŠNJI PROJEKT

Potpisana deklaracija o Konferenciji o budućnosti Europe: Građani će moći reći kakvu Uniju žele

‘Pozivamo sve Europljane da progovore, da kažu u kakvoj Europi žele živjeti, kako je oblikovati i da pomognu u njezinoj izgradnji‘
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen (D), predsjednik Europskog parlamenta David Sassoli (S) i portugalski premijer Antonio Costa (L)
 JOHANNA GERON/POOL/AFP

Čelnici triju institucija EU-a potpisali su u srijedu u Bruxellesu zajedničku deklaraciju o Konferenciji o budućnosti Europe, koja je zamišljena kao javni forum u kojem će građani u sljedećih godinu dana moći reći kakvu Europsku uniju žele.

Zajedničku izjavu su na svečanosti u Europskom parlamentu potpisali predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, Europskog parlamenta David Sassoli i portugalski premijer Antonio Costa, čija zemlja predsjeda Vijećem EU-a.

“Pozivamo sve Europljane da progovore, da kažu u kakvoj Europi žele živjeti, kako je oblikovati i da pomognu u njezinoj izgradnji. Očekivanja građana su jasna: žele reći svoje mišljenje o budućnosti Europe, o pitanjima koja utječu na njihov život. Naše današnje obećanje je također jasno - želimo slušati i onda ćemo djelovati”, izjavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

Predsjednik Europskog parlamenta David Sassoli je rekao da je Konferencija “jedinstvena prigoda za građane i civilno društvo da oblikuju europsku budućnost”.

Za premijera Costu sazivanje Konferencije predstavlja “poruku povjerenja i nade za budućnost, povjerenja da ćemo savladati pandemiju i krizu, nadu da ćemo zajedno graditi poštenu, zelenu i digitalnu Europu”.

Konferencija bi trebala biti otvorena 9. svibnja na Dan Europe. Trebala je početi još 9. svibnja prošle godine, ali je sve moralo biti odgođeno, jednim dijelom zbog pandemije koronavirusa, ali ponajviše zato što se čelnici europskih institucija nisu mogli dogovoriti tko će predsjedavati Konferencijom.

Prema prvotnim planovima na čelu Konferencije trebala je biti “istaknuta europska ličnost”. Europski parlament je kandidirao liberalnog zastupnika, bivšeg belgijskog premijera Guya Verhofstadta, koji je uvjereni europski federalist, ali koji je dobrom dijelu europske politike potpuno neprihvatljiv.

Na kraju je postignut tipičan europski kompromis tako da će Konferencijom predsjedavati tročlano predsjedništvo, u kojem će biti predsjednica Komisije, predsjednik Parlamenta i premijer zemlje koja obnaša rotirajuće predsjedništvo Vijećem EU-a.

Osim kolektivnog predsjedništva, postojat će izvršni odbor koji će biti zadužen za organizaciju i nadzor rada Konferencije. U izvršnom odboru po tri člana će imati svaka od tri glavne institucije EU-a, a predstavnici nacionalnih parlamenta imat će status promatrača.

Rasprave u okviru Konferencije odvijat će se bilo virtualno preko digitalnih platformi, bilo fizičkih kada i ako to budu dopuštale epidemiološke okolnosti.

U zajedničkoj deklaraciji navode se moguće teme o kojima će se raspravljati, poput zdravlja, klimatskih promjena, socijalne prave, digitalne transformacije, ulozi EU-a u svijetu, jačanju demokratskih procesa u upravljanju EU-om. Taj popis mogućih tema nije konačan, bit će moguće raspravljati o svemu što građane zanima u pogledu budućnosti Unije.

Konferencija je po prvim planovima trebala trajati dvije godine, do 2022. godine. Iako se s početkom Konferencije kasni godinu dana, rok za dovršetak njezina rada ostaje isti, proljeće 2022. godine.

Javna je tajna da je na tome insistirala Francuska, koja predsjedava Vijećem EU-a u prvom polugodištu 2022. godine. Osim toga, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona tada očekuju predsjednički izbori, pa bi se tijekom predizborne kampanje mogao hvaliti eventualnim postignućima na europskom planu.

Konferencija bi trebala završiti usvajanjem zaključaka u kojima bi se sažeo sadržaj održanih rasprava, a onda bi temeljem tih zaključaka institucije EU-a trebale djelovati.

Bilo je planirano da se ne bježi ni od promjena temeljnih ugovora EU-a, ako takvim zaključkom rezultira Konferencija, ali za to postoji vrlo malo spremnosti. Svi su svjesni da je za promjene ugovora potrebno jako dugo vremena, da ih moraju potvrditi sve zemlje članice, bilo u parlamentima, bilo na referendumu, što je zapravo minsko polje iz kojeg je teško izići.

Slično se dogodilo s europskim ustavom, koji se godinama dogovarao, da bi pao na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 04:26