KATOLICI I NOVI KONZERVATIZAM

Poruka Trumpu: Moramo srušiti rušitelja

Katolička Biskupska konferencija SAD-a na svome zasjedanju u Baltimoreu izabrala je za svoga novog predsjednika kardinala Daniela DiNarda, nadbiskupa Galvestona i Houstona, a za novog potpredsjednika Joséa H. Gómeza, nadbiskupa Los Angelesa. Taj je izbor jednodušno ocijenjen i kao poruka američkih katoličkih biskupa da stoje na strani imigranata i izbjeglica
Raymond Burke i Daniel di Nardo
 REUTERS

Washington Post, utjecajni američki dnevni list koji je Donalda J. Trumpa imao na zubu i prije negoli je zasjeo u Bijelu kuću kao predsjednik Sjedinjenih Država Amerike, pisao je nedavno da predsjednik Trump i njegov glavni politički strateg, katolik Steve Bannon, kuju urotu za zbacivanje pape Frane, te da im je treći partner ultrakonzervativni američki kardinal Raymond Leo Burke, konstantno najglasniji oponent Franina nauka u Rimskoj kuriji.

Dokaza za to nema (i da je istina, zar bi bili blesavi te dokaze podastrti?), ali Washington Postu je indicija suradnja kardinala Burkea, nedavnog gosta hrvatskih katoličkih konzervativaca, u Breitbartu, agenciji poznatoj po objavljivanju neistinitih tvrdnji i širenju teorija urote, kojoj je baš Bannon bio izvršni direktor. Svoju teoriju urote su u Washington Postu ”začinili”, napisavši ovako kardinalovo ime i prezime: Raymond “Breitbart” Burke.

Nije nikakva tajna da između Pape i američkog Predsjednika nema etičkog suglasja, već i zato što je Trump ogorčen protivnik imigranata (razumljivo: njihov je potomak, dvaput se imigranticama ženio) i pobornik gradnje obrambenih zidova protiv imigracije, a Frane je pontifikat počeo hodočašćem na Lampedusu, na obalu modre imigrantske grobnice, te ustrajno zagovara da se umjesto zidova grade mostovi, shvativši doslovno svoju i drevnu latinsku svećeničku titulu pontifex (mostograditelj).

Papa o zidovima

Ipak nije sve tako jednostavno. Pisali smo još lani u travnju kako je papa Frane - upitan o Trumpovoj kampanji protiv imigranata i njegovu obećanju da će, bude li izabran, izgraditi antiimigracijski zid na granici s Meksikom - namjerno ne spominjući Trumpovo ime nego govoreći općenito, rekao da “osoba koja misli samo o podizanju zidova, ma gdje oni bili, a ne o izgradnji mostova, nije pravi kršćanin. Nema toga u Evanđelju.” Trump je replicirao da bi Papa “ako i kada Islamska Država napadne Vatikan” “želio i molio” da Trump bude predsjednik, kako bi ga obranio.

O zidovima i mostovima papa Frane je govorio mnogo puta na isti način, na primjer u Sarajevu, tako da je jasno da njegov stav nije bio protiv Trumpa, nego primjenjiv na toga “pošteno ponizna” stvora - ali u političkom kontekstu to je medijski viđeno kao sukob Pape i Trumpa. Pa se Trump uvukao u srca dijelu američkih prakticirajućih katolika koji ga dotad nisu podržavali, nedvojbeno kaže statistika. Naime, podrška predsjedničkoj kandidaturi Donalda Trumpa ojačana je među republikancima koji su prakticirajući katolici otkako je papa Frane za njega rekao da nije istinski kršćanin - objavila je tada novinska agencija Reuters pozivajući se na anketu koju je za njezin račun provela agencija za istraživanje tržišta i javnog mnijenja Ipsos. Razlika nije bila mala: Donalda Trumpa je do Papina posjeta Meksiku i njegova odgovora na novinarsko pitanje o Trumpovu stavu spram imigranata podržavalo 39,8 posto republikanaca katolika koji redovito odlaze na misu, a 50 dana kasnije čak 47,9 njih.

Reuters je prije izbora citirao katoličkog svećenika Williama Paula McKanea iz Montane koji kaže da je Papin stav protiv zidova “paradoksalan, pristojno rečeno, jer živi iza zidova visokih i širokih 40 stopa”. McKane smatra da Trump nije uzor kršćanskih kreposti, ali da ih on ni ne traži u kandidata, nego “oprez i sposobnost donošenja dobrih odluka”. Većina klera sklona republikancima se ipak orijentirala prema Cruzu. A onda su se i ti glasovi survali u Trumpovu pobjedničku aktivu.

Katolička Biskupska konferencija Sjedinjenih Država Amerike na svome redovitom zasjedanju u Baltimoreu izabrala je u studenom za svoga novog predsjednika dotadašnjeg potpredsjednika kardinala Daniela DiNarda, nadbiskupa Galvestona i Houstona, a za novog potpredsjednika Joséa H. Gómeza, nadbiskupa Los Angelesa, koji će tako - po običaju uvriježenome u toj Biskupskoj konferenciji, biti izabran za predsjednika u sljedećemu trogodišnjem mandatu (2019-2022). Taj je izbor jednodušno ocijenjen i kao poruka američkih katoličkih biskupa da stoje na strani imigranata i izbjeglica. Naime, novi predsjednik pripada prvoj generaciji Amerikanaca jer su mu se roditelji uselili iz Italije, a novi potpredsjednik je i sam useljenik, rođen u meksičkom gradu Montereyu, a američko državljanstvo je stekao tek u zreloj dobi.

I Papa je u poruci zasjedanju naglasio da je Katolička crkva u Državama prihvaćala useljenike koji su obogatili i Crkvu i naciju, pa je pozvao biskupe da nastave tim putem, gradeći “mostove a ne zidove”.

Biskupi su već prvi dan zasjedanja usvojili rezoluciju u kojoj se obavezuju da će “promicati humanu politiku koja štiti inherentni dignitet imigranata i izbjeglica, drži obitelji zajedno, te poštuje zakone ove nacije”. “Nije posrijedi politika nego pučanstvo”, naglasio je Gómez predvodeći molitvu u baltimorskoj bazilici Gospe od anđelâ.

Uplašeni vjernici

Losangeleski nadbiskup je na konferenciji za novinare rekao da su vjernici u njegovu gradu uplašeni nakon Trumpova izbora, da se obitelji boje da će biti razdvojene. Naglasio je da je Los Angeles pun imigranata, ne samo hispanoameričkih, nego i kineskih, filipinskih i afričkih.

Gómez je član Opusa Dei, tradicionalnih (no ne i tvrdih) doktrinalnih nazora. Uzrastao je kao pomoćnik nadbiskupa Charlesa Chaputa u Philadelphiji, čvrsto je orijentiran “pro life” (protiv razvoda, protiv abortusa, protiv homoseksualnih partnerstava), zazire od sekularizacije koju vidi kao nasrtaj na slobodu religije. Njegov izbor nije stoga samo znak otpora Trumpu (odnosno kardinalu Raymondu Leu Burkeu i njegovoj grupi) - ali taj aspekt prevladava u komentarima.

“Predsjednik Trump je bio kandidat rušenja. Sada pak mi svi moramo postati rušitelji. Moramo srušiti one koji žele poslati trupe na naše ulice kako bi deportirali one bez dokumenata, kako bi odvojili majke i očeve od njihovih obitelji, one koji predstavljaju izbjeglice kao neprijatelje, a ne kao našu braću i sestre u teškoj potrebitosti. Moramo srušiti one koji nas uvježbavaju da gledamo na muslimanske muškarce, žene i djecu kao izvor straha, a ne Božju djecu. Moramo srušiti one koji žele uništiti našu zdravstvenu zaštitu, posebno za siromašne, one koji bi htjeli oduzeti čak i bonove za hranu od usta djece.” To je za proteklog vikenda, na skupu vjerskih i pokreta za socijalnu pravdu, rekao Robert McElroy, biskup San Diega.

Kada se prate javni istupi i prosvjedne akcije američkih katoličkih biskupa, reklo bi se da je sva Katolička crkva u Sjedinjenim Državama velik, čak ogorčen, protivnik Donalda J. Trumpa.

Istaknuti katolici

Nije ipak tako. Podjela u američkom društvu nije između katolikâ i inih, nego cijepa tkivo američkog društva, podvaja obitelji, kao i svaki ideološki razdor koji ostavlja dugoročan i teško premostiv jaz, pa je po istoj logici podvojila i samu Katoličku crkvu kao narod Božji.

Po jednoj od vjerodostojnih studija, čini se da je za Trumpa na predsjedničkim izborima u lanjskome studenome glasalo ukupno oko 52 posto birača katolika. Manje nego protestanata (58 posto), kamoli bijelih evangelika (81 posto), ali u svakom slučaju većina.

Na svim posljednjim američkim predsjedničkim izborima, od posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća, vazda je pobjeđivao kandidat za koga je glasala većina katoličkih birača. Ne zato što bi bili većina, nego zato što su među ostalima karte naizgled unaprijed podijeljene, a jedino se katolička riška biračkog tijela domišlja i predomišlja kako da se opredijeli.

Po broju katolika Sjedinjene Države su četvrta država na svijetu, nakon Brazila, Meksika i Filipina, iako su u USA katolici manjina. Čini se da je Melania Trump, slovenskoga katoličkog porijekla, tek druga po redu prva dama katoličke vjeroispovijesti, nakon Jacqueline Bouvier Kennedy, supruge dosad jedinoga predsjednika katolika, Johna Kennedyja, irskog porijekla. Katolika ipak ima na istaknutim mjestima, a kuriozitet je da čine većinu članova Vrhovnog suda, uglavnom na konzervativnim pozicijama.

Odustajanje od vjere

Popisi stanovništva ne obuhvaćaju religijsko odnosno konfesionalno izjašnjavanje. Katolika je u Sjedinjenim Državama oko 69,5 milijuna, po podacima Katoličke crkve (koja, zna se, ubraja sve krštene i krizmane, pa i ako su kasnije odustali od vjere, ukoliko nisu zahtijevali ispisnicu; ubraja i one koji u župu prispiju i prilažu milodare; s druge strane Wikipedia citira Alberta Menendeza koji tvrdi da se mnogi Amerikanci i dalje izjašnjavaju kao katolici ali se “ne registriraju u župama zbog raznoraznih razloga”). Taj broj bi činio 22 posto ukupnog stanovništva, Pew report smatra da ih je oko 20 posto, neke procjene idu i do 28 posto, pri čemu vjerojatno ubrajaju i ilegalno useljene kojih je, po Trumpovim riječima, oko 11 milijuna.

Zli protagonisti

Anketa koju je 2004 provela Barna tvrdila je da su oko 60 posto katolika bijelci nehispanskog porijekla, 31 posto hispanoamerikanci (ponajviše Meksikanci), 4 posto Afroamerikanci (pretežno s Karipskih otoka), dok među preostalih 5 posto prevladavaju Filipinci. Među katolicima evropskog porijekla oko 16 milijuna su irskog porijekla, 13 milijuna njemačkoga, 12 milijuna talijanskoga, 7 milijuna poljskoga, 5 milijuna francuskoga itd. Pritom valja voditi računa da su mnogi iz etnički miješanih katoličkih brakova.

Na taj sastav pao je kao tornado skandal pedofilije u Katoličkoj crkvi, gdje su zli protagonisti bili mahom irskog, pa poljskog, te njemačkog porijekla. Katolička crkva u USA je od 2007 do 2015 izgubila oko tri milijuna članova, kako je objavio Pew.

Hispanoamerikanci u tom broju čine 34 posto, što znači da su manje skloni napuštanju, pošto je sramotna pedofilska sablazan, koju su zataškavali biskupi i kardinali, udaljila ponajprije katolike irske, poljske, pa talijanske ekstrakcije. Zbog toga se smatra da su sada katolici hispanoameričkog porijekla oko polovice svih katolika u Sjedinjenim Državama, a možda i većina, osobito ako se uračunaju ilegalni useljenici.

Ne treba zaboraviti da je u Državama podosta onih koji “pretrčavaju” iz konfesije u konfesiju, neki i više puta. Tko iz uvjerenja, tko iz koristi, tko iz konformizma, tko radi mira u obitelji… Potpredsjednik Mike Pence bio je katolik, sada je evangelik, ali se u predizborne svrhe izjašnjavao kao evangelički katolik (pa što god to bilo). U posljednjim predizbornim izjašnjavanjima doznali smo tako da je Trumpov suparnik Ted Cruz bio kubanski katolik, konvertiran među južnjačke baptiste; Marco Rubio kršten je, krizman i vjenčan kao katolik, pa je bio mormon (ali ostavši jednožencem), pa je zalazio u baptističku crkvu; Jeb Bush je oženjen katolkinjom hispanskog porijekla; John Kasich je porijeklom Hrvat katolik koji je prešao na unosniji episkopalizam (anglikansku konfesiju), a onda je izjavio da denominaciju smatra irelevantnom ali da je do njega smatrati se katolikom.

Melania Trump je nedavno zabezeknula mnoge, kad je na skupu u Floridi povela molitvu Očenaša. Ta je molitva zajednička svim kršćanima, nije to neobično, nego činjenica da se u Državama politika obično gleda kao nešto posve odvojeno od religije: Bog jest na novčanicama (zajedno s masonskim simbolima), ali u školama je javna molitva zabranjena. Stanovitu ironiju izaziva podatak da je Melanija r. Knavs treća supruga tajkuna čije su prethodne supruge i te kako žive, što njezin brak u očima Katoličke crkve čini vulgarnim preljubom i nju sprječava da se pričesti.

Tajna uspjeha

Tajna Trumpova uspjeha među katolicima, poglavito evropskog porijekla, nije u tome što bi ga smatrali uzorom koga će, netom umre, izdići na slavu oltara. Ne, o njemu uglavnom misle loše - ali su ga smatrali manjim zlom od Hillary Clinton i liberalizma na način Demokratske stranke, koji nije protiv abortusa i općenito, kako kažu, “pro life”. Trump im je već dijelom uzvratio ukinuvši Obaminu preporuku da učenici drugačijeg rodnog usmjerenja idu u zahode koje osjećaju svojima. Rodna teorija je bauk svim katolicima: i tolerantni papa Frane ju je odbacio i osudio bez ostatka. Nema šanse da mozak pretegne nad spolovilom kad je posrijedi priznat identitet. Ukazanje u međunožju jedino je neosporno.

Od Trumpa katolici koji su za njega glasali očekuju da prilagodi zakone njihovoj dogmi o spolnom moralu, sve ostalo je manje bitno, pa čak i širenje nuklearnog arsenala te suženje prava na zdravstveno osiguranje lakše uklopiti u parolu “pro life” nego zahod za transgendere.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 21:44