Policija sada ima dozvolu za ubijanje - govori nam Alice, učenica jedne od obližnjih pariških srednjih škola i prosvjednica pariškog Štrajka mladih.
Reporteri Jutarnjeg nalaze se na pariškom Port-Royalu, na rubu Latinske četvrti, povijesnog središta studentskih pobuna iz svibnja 1968. godine.
Upravo je u tijeku jedna od najavljenih studentskih pobuna u sklopu međunarodne mobilizacije Youth Strike, koja okuplja aktiviste iz pedesetak zemalja na pet kontinenata i 25 europskih gradova, pa tako i one iz Zagreba.
Iako mladi u svim tim gradovima, uključujući Zagreb, prosvjeduju protiv militarizacije, rastućih društvenih nejednakosti i sve težih životnih uvjeta, pariški se prosvjedi smatraju jednima od najnapetijih, uz ozbiljnu bojazan od nasilnih sukoba s policijom.
‘Dozvola za ubijanje‘
Riječ je o tome da bi se danas mogao izglasati kontroverzni zakonski prijedlog u francuskom Senatu koji bi policajcima i žandarima omogućio zakonitu uporabu oružja.
Iako vlasti to predstavljaju kao zaštitu policajaca, francuske organizacije za ljudska prava nazivaju ga „dozvolom za ubijanje” jer se donosi usred dvomjesečnog vala pobuna u više od tisuću francuskih srednjih škola, a prerasta u masovne prosvjede sa stotinama tisuća prosvjednika, blokade škola, zapaljene barikade, sukobe s policijom, tisuće uhićenja i desetke istraga o policijskom nasilju.
Zaoštreni odnos mladih prosvjednika i države, vidimo na licu mjesta. Na Port-Royalu se okupilo nekoliko tisuća prosvjednika, uglavnom studenata i srednjoškolaca, među kojima su aktivisti radikalno lijevih organizacija Le Poing Levé, Révolution Permanente i studentskog sindikata Solidaires Étudiant-e-s.
Masa mladih zamotana lica, s maramama i fantomkama, nosi crveno-crne anarhističke zastave, palestinske i alžirske zastave kao i one komunističke sa srpom i čekićem. Urlaju parole „Svi policajci su gadovi!” i „Macron, čeka te rat!”, zahtijevajući odlazak francuskog predsjednika, bolje životne uvjete i veća ulaganja u obrazovanje.
Nasuprot njima raspoređeno je, prema našoj procjeni, najmanje 500 pripadnika policije i žandarmerije, u zaštitnim oklopima, sa štitovima, palicama i suzavcem, odnosno punom opremom za suzbijanje nereda. Policajci se kreću uz prosvjednu kolonu i preko razglasa upućuju upozorenja. Hodajući kroz Rue des Écoles, samo srce Latinske četvrti, pokraj Sorbonne i prema sveučilišnom kampusu Pierre-et-Marie-Curie, primjećujemo da su okolne ulice zabarikadirane policijskim kombijima i maricama.
Optužbe za pogodovanje kapitalu
Mladi s kojima razgovaramo Macrona i radikalnu desnicu optužuju za pogodovanje kapitalu te iskorištavanje gospodarske krize i mjera štednje kako bi oslabili javne službe, smanjili ulaganja u obrazovanje i socijalnu zaštitu. Kako vidimo, drže transparente s natpisima “Nemaju kruha, neka jedu kolače”, “Macrone, eksplozija” i “Bombe imperijalista ubijaju djecu”.
- Ovo je najprije borba protiv kapitalizma i bogataša. Normalni ljudi više ne mogu od svojih plaća živjeti, dok se političari i bogataši bogate na izmišljenim ratovima - govori nam 17-godišnja Eve držeći transparent “Eat the rich”.
Što je zapravo uzrok nereda u Europi?
Većina se mladih s kojima razgovaramo žali na kronični nedostatak nastavnika, zapuštene škole, nedovoljna ulaganja, visoke stanarine i sve teže životne uvjete. Neki kritiziraju Parcoursup, centraliziranu francusku platformu preko koje se učenici prijavljuju na visokoškolske studije i putem koje se raspodjeljuju mjesta na fakultetima. Smatraju da takav sustav, koji ih samo smješta na fakultete koji nisu popunjeni bez njihova prava i
Ukratko, mladi Francuzi ne vjeruju da će im obrazovanje osigurati bolju budućnost, ne vjeruju da će si moći priuštiti stan i pristojan život, a sve manje vjeruju i političkim institucijama koje bi im to trebale omogućiti. Pritom, ustanak francuske mladeži dolazi i nekoliko mjeseci prije predsjedničkih izbora.
Macron odlazi, za vlast se bore radikali
Nakon gotovo deset godina, Emmanuel Macron odlazi s vlasti, a Francusku ostavlja s golemim javnim dugom, proračunskim deficitima, političkom nestabilnošću i sve oštrijim sukobima oko mjera štednje.
U takvoj atmosferi jačaju dvije radikalne stranke. Na radikalnoj ljevici Jean-Luc Mélenchon, čelnik Nepokorene Francuske, podržava studentske mobilizacije i zahtijeva snažniju socijalnu državu. Na krajnjoj desnici Nacionalno okupljanje Marine Le Pen i Jordana Bardelle, prosvjednike nazivaju divljacima, kapitaliziraju na nezadovoljstvu imigracijama i nesigurnošću. Istraživanja javnog mnijenja sad daju veće šanse krajnjoj desnici i Le Pen.
- Ne znam za koga ću glasati iduće godine, to će mi biti prvi izbori. Ali sigurno neću za radikalnu desnicu i fašiste. Vjerojatnije za Mélenchona - govori nam Alice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....