Pođe li nedjelja po krivom, ona će biti glavni razlog katastrofe

Ulrich Siegmund, vodeći kandidat krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD), popeo se na pozornicu na glavnom trgu u Naumburgu i objavio da se istočnom Njemačkom širi novo „buđenje“, piše POLITICO.

Uoči iznimno važnih nedjeljnih izbora u Saskoj-Anhaltu, na kojima je Siegmund nadomak mogućnosti da postane prvi krajnje desni političar na čelu neke njemačke savezne zemlje nakon 1945. godine, pozivanje na poseban istočnonjemački identitet očito je pogodilo žicu.

Mladić reportera Politica iz svega je glasa uzvikivao: „Ostdeutschland!“ – „Istočna Njemačka!“ – premda je bio premlad da bi uopće mogao pamtiti komunističku Njemačku Demokratsku Republiku, navodi ugledni medij.

„Tamo je bilo čišće“, objasnio mi je. „Više njemački. Ne kao na Zapadu, ta američka Njemačka.“

Dijelovi Siegmundova novog „buđenja“ doista podsjećaju na stari Istok, a njegov bi govor sasvim sigurno dobro prošao i u Kremlju. Osudio je besmislenost pomaganja „korumpiranoj“ Ukrajini i poručio da se Njemačka mora vratiti ruskoj nafti i plinu.

Istočna Njemačka službeno je prestala postojati 1990. godine, ali zapravo nikada nije nestala. Borba za vlastiti identitet unutar golemog njemačkog federalnog sustava, u kojem je politička moć koncentrirana u Berlinu, postala je jedno od goriva uspona krajnje desnice.

Ako AfD ovoga vikenda doista odnese potpunu pobjedu, otvorit će se ozbiljno pitanje kako su kancelari poput Helmuta Kohla, Angele Merkel i Friedricha Merza uspjeli tako loše upravljati tranzicijom nakon ujedinjenja i dopustiti da veliki dijelovi istoka zemlje krenu vlastitim političkim putem – ravno prema krajnjoj desnici.

Kobasice i gruba sila

U inače prilično veselom redu za kobasice i pivo u Naumburgu našlo se i nešto manje vedrih tipova u neonacističkim majicama i obilježjima, nastavlja dalje POLITICO.

Jedan čovjek iz mase rekao je da da vlada u Berlinu „naš porezni novac šalje Židovima u Izraelu i [ukrajinskom predsjedniku Volodimiru] Zelenskom umjesto da ga troši ovdje“.

Važno je, međutim, naglašava POLITICO da politički identitet njemačkog istoka nije tek jednolična nostalgija za DDR-om. Dapače, AfD za vlastite potrebe danas prisvaja slogan demonstracija protiv komunizma iz 1989. godine – „Wir sind das Volk“, odnosno „Mi smo narod“.

Time priziva sjećanje na prosvjede za slobodu tijekom posljednjih dana socijalističke države.

„A sada ćemo ponovno pokazati svijetu“, rekao je za POLITICO Dirk Huzenlaub, metalac u plavom radničkom kombinezonu, u obližnjem Lützenu.

Kao samozaposleni radnik dobro se snašao i posluje s brojnim lokalnim tvrtkama. Ali uvjeren je da „oni na vrhu ne žele da njima ide dobro – namjerno nas drže dolje“.

Uslijedila je bujica internetskih teorija zavjere, uključujući tvrdnju da su Merz i njegova prethodnica Merkel „izdali nas – riskiramo da nam se zemlja raspadne kao što se raspala stara Istočna Njemačka“.

Iza prividne ležernosti uz kobasice raspoloženje se, međutim, može vrlo brzo promijeniti, navodi POLITICO.

Novinari Politica u to su se uvjerili kada su u Lützenu pokušala razgovarati sa Siegmundom, samo da bi im bilo poručeno da „mainstream“ mediji nisu dobrodošli. Grubo su ih odgurnuli u stranu, a krupni zaštitar koji je hodao uz Siegmunda – sa slušalicom u uhu i vratom prekrivenim tetovažama – zavrnuo mi je ruku.

„Makni se ili ću te odvesti policiji“, odbrusio je.

Uslijedila je kratka i potpuno besplodna rasprava o ustavom zajamčenom pravu novinara da slobodno izvještavaju s javnih mjesta.

„Zavrnuo mi je ruku i odgurnuo me. Spotaknula sam se preko rubnika, nakon čega su me odvukli do policijskog automobila. Činilo se da to nikoga osobito ne uznemirava", ispričala je novinarka Politica.

„Ova žena odbija surađivati“, zarežao je zaštitar.

Na sljedećem skupu u Naumburgu drugi ju je policajac upozorio da se drži podalje od „Sigurnosne zone 1“ – praktički svega u blizini pozornice.

A onda je uslijedilo mnogo jezivije upozorenje.

„To je zbog vaše vlastite sigurnosti“, dodao je. „Najbolje da zapamtite: u toj zoni AfD je gospodar.“

Merkel i pobuna protiv migracija

Velik dio današnjeg nezadovoljstva na istoku Njemačke vuče korijene iz razdoblja Angele Merkel, iako je upravo ona, kao političarka odrasla u DDR-u i sudionica Wendea (povijesnog zaokreta protiv komunizma), svojedobno imala dobre preduvjete za povezivanje dviju Njemački, piše POLITICO.

Nakon ujedinjenja obnovljeni su zapušteni gradovi, modernizirana infrastruktura i znatno smanjeno onečišćenje, ali gospodarski i demografski jaz između istoka i zapada nikada nije potpuno nestao. Posebno snažan politički lom izazvala je Merkelina odluka da 2015. i 2016. Njemačka primi velik broj izbjeglica i tražitelja azila iz Sirije i sjeverne Afrike.

Merkel je 2018. priznala da razumije frustracije ljudi koji su nakon ujedinjenja gledali kako se njihove zajednice prazne, a tradicionalna radna mjesta nestaju.

„Naravno da takva uznemirujuća osobna iskustva utječu na ljude i ostavljaju dubok trag – to moramo razumjeti“, rekla je.

No takva objašnjenja nisu bila dovoljna dijelu birača zabrinutih zbog brzine društvenih promjena. Upravo od migrantske krize 2015. AfD počinje snažno rasti, a pandemija covida dodatno je produbila postojeće podjele. POLITICO navodi da se na istoku tada snažno zagovaralo i rusko cjepivo Sputnik V, što je pokazalo kombinaciju nepovjerenja prema Zapadu i tradicionalno blažeg odnosa prema Rusiji koja je i danas prisutna među dijelom birača AfD-a.

Sociolog Detlef Pollack govori o svojevrsnoj „mitologiji žrtve“ koju zapadnonjemački političari teško mogu osporavati a da pritom ne ostave dojam patroniziranja. Prema podacima koje prenosi POLITICO, čak tri četvrtine birača sklonih AfD-u smatra da su u ujedinjenoj Njemačkoj ostali zakinuti.

Paradoks je u tome što je Merkel, što je više u inozemstvu postajala simbolom liberalne demokracije i otpora Donaldu Trumpu, postajala sve udaljenija od društveno konzervativnog dijela birača na njemačkom istoku. AfD je, piše POLITICO, istodobno iz američkog pokreta MAGA preuzeo sposobnost spajanja različitih političkih frustracija u jednostavne i učinkovite predizborne poruke, često pomiješane s lažnim ili prenapuhanim tvrdnjama.

Dolazak Friedricha Merza nije preokrenuo taj trend. Problemi njemačkog gospodarstva i najave velikih gubitaka radnih mjesta u industriji dodatno su oslabili vjeru u zapadnonjemački model prosperiteta.

Podaci Instituta za ekonomska istraživanja iz Hallea pokazuju da je nakon početnog približavanja dvaju dijelova zemlje gospodarsko sustizanje praktički zastalo. Istočnonjemačko gospodarstvo posljednjih desetljeća uglavnom raste sporije od zapadnog, uz nižu produktivnost, odljev obrazovanih ljudi i slabije osnivanje novih poduzeća.

Razlika se sada osjeća i u obrambenoj industriji. Jedan njemački obrambeni dužnosnik rekao je za POLITICO da je velika većina novih obrambenih kapaciteta, koji bi trebali donositi nova radna mjesta i gospodarski rast, smještena na području nekadašnje Zapadne Njemačke. Time istok, tvrdi, ima još manje ekonomskog interesa za snažnije njemačko naoružavanje protiv Rusije.

Merkel posljednjih godina poziva Nijemce na više „hrabrosti“ i „borbu za demokraciju“, prizivajući iskustvo 1989. godine. No POLITICO upozorava da dio istočnih Nijemaca takve poruke doživljava kao Bevormundung – patroniziranje i dociranje sa Zapada.

Merz sada upozorava da bi dolazak krajnje desnice na vlast u Saskoj-Anhaltu mogao otjerati strane investitore i saveznoj zemlji donijeti „ozbiljne probleme“. Istodobno mu protivnici zamjeraju da njegov kabinet gotovo uopće ne odražava istočni dio zemlje.

Saska-Anhalt ima tek nešto više od dva milijuna stanovnika, ali nedjeljni izbori zato imaju političku težinu koja daleko nadilazi granice te savezne zemlje. Riječ je, podsjeća POLITICO, i o kolijevci luteranske tradicije prkošenja vlasti, a AfD upravo taj povijesni sentiment pokušava pretvoriti u političku energiju.

„Čak i ako ne stignemo do cilja [apsolutne većine], mi nikamo ne odlazimo“, poručio je kandidat AfD-a Ulrich Siegmund.

POLITICO zaključuje da u nedjelju na ispitu neće biti samo AfD. Bit će to i test njemačkog političkog establishmenta koji je prije više od tri desetljeća uspio ujediniti zemlju, ali nikada do kraja nije uspio prevladati politički, gospodarski i identitetski jaz između njezina istoka i zapada.