Papa odgodio put u Afriku, neće držati misu za Tijelovo: Trpi gadne bolove u koljenu, liječnici mu propisali mirovanje

Poglavar Katoličke crkve papa Frane je "prisiljen odgoditi apostolsko putovanje u Afriku", predviđeno za početak srpnja - obznanio je Ured za novinstvo Svete Stolice. Riječ je o putovanju u Demokratsku Republiku Kongo te u Južni Sudan, svojedobno već odgođeno uslijed pandemije covida-19. Bilo je predviđeno da Papa pohodi Kinshasu i Gomu u Kongu, te Jubu u Južnom Sudanu, te da u svakom od tih gradova predsjeda koncelebriranome euharistijskom slavlju. U Jubi je bilo planirano i zajedničko Mirovno hodočašće predvodnikâ Katoličke, Anglikanske, te Škotske crkve, čiji vjernici čine većinu stanovništva te namučene zemlje.

Tko je prisilio Papu? Viša sila, ovaj put utjelovljena u liječnicima koji nisu još zadovoljni oporavkom Papina desnog koljena. U Vatikanu objašnjavaju novinarima da bi pretjerani napor mogao unazaditi stanje i poništiti dosad postignuto poboljšanje, postignuto mirovanjem i infiltratima u koljeno.

Gadni bolovi

Apsolutno mirovanje koje su mu naredili Papa je uglavnom poštovao, pokazujući se u invalidskim kolicima. U srijedu je na opću audijenciju došao "papamobilom" iz kojega je izišao bez kolica, hodajući sa štapom, ali mučno, pa su ga podržali pomoćnici. Najavljeno je da Papa neće predsjedati tijelovskoj misi u četvrtak. Sve u svemu, poglavar Katoličke crkve nije još kadar opet samostalno hodati, osim uz gadne bolove.

Katoličkom crkvom pape ne ravnaju nogom nego glavom, a ona je u Frane i dalje i te kako valjana. Sv. Ivan Pavao II posljednjih godina pontifikata nije ustajao osim da bi legao, pa svejedno nije ispuštao uzde iz ruku. Dio svakodnevne rutine je prepustio tadašnjemu kardinalu državnom tajniku Angelu Sodanu, te svome osobnom tajniku Stanisławu Dziwiszu, sada također kardinalu, ali je ključne odluke donosio, ili kočio, svojom svjesnom voljom. Ništa ne bi priječilo ni papu Bergoglia da nekoliko godina vodi svoju Crkvu sjedeći. Posrijedi je, ako smijemo tako reći, ipak Sveta Stolica a ne Sveta Šetnja.

Problem je u dvama drugim aspektima papinskih dužnosti.

Prvi je liturgijski. I pape su u prvom redu svećenici. Ne moći kleknuti stanovit je hendikep, ali može biti prevladan. Ne moći stajati već je problem, teško je zamislivo Podizanje pred vjernicima i televizijskim kamerama dok se sjedi.

Komunikacijski problem

Drugi je komunikacijski. U posljednjih šezdesetak godina pape su nas navikli na sve izravniju komunikaciju s vjerničkim i inim svijetom. Sveti Ivan XXIII zalazio je među narod, pa i u zatvor. U inozemstvo je počeo putovati njegov nasljednik sv. Pavao VI (koji se nije svijetom naputovao kao njegov prethodnik dok je bio nuncij). Sv. Ivan Pavao II se proslavio kao papa globalne komunikacije: nema kamo nije išao, nije bilo tjedna da nije virio i govorio s ekrana. Davao je i intervjue, ali rijetke i dirigirane. Frane se dâ intervjuirati češće od nekih državnika, a pritom je otvoreniji od mnogih. Sazdan je standard po kojemu papa mora biti pokretan i prikladno dostupan. Nije prikladno ako papa komunikator mora pokleknuti pred vlastitim koljenom.

Papa Frane je odlučio da neće "pod nož", da neće dati ugraditi umjetno koljeno. Ta operacija može pomoći, više u mlađih, ali ne jamči ni nekadašnju pokretnost, a ni odsustvo boli. Koljeno je zglob vraški složen, koji najviše pati zbog ljudske uspravnosti. Uspravnost i ispravnost su povezane ne samo etimološki.

Talijanskim biskupima je, iza zatvorenih vrata, Frane rekao da bi prije odstupio s dužnosti nego si dao operirati koljeno. Ta je dosjetka smjesta iskorištena kao argument u permanentnoj kampanji protiv toga "nezgodnog" poglavara Katoličke crkve: ojačala je glasine o Franinoj ostavci, koja zbog više razloga nipošto nije još na dnevnom redu.

Možda je i zato obznana Mattea Brunija, ravnatelja Ureda za novinstvo Svete Stolice, suha ali jasna:

Putovanje nije otkazano

"Prihvaćajući zahtjev liječnikâ, i kako ne bi poništio rezultate terapija koljena koje još traju, Sveti Otac je sa žaljenjem prisiljen odgoditi apostolsko putovanje u Demokratsku Republiku Kongo i Južni Sudan zakazano od 2. do 7. srpnja. Novi datum će biti definiran." "Putovanje je odgođeno, nije otkazano", precizirao je Bruni novinarima.

Oglasio se i primas Anglikanske crkve canterburyjski nadbiskup Justin Welby. Naime, bilo je predviđeno da u Jubi, glavnom gradu pretežno kršćanskoga Južnog Sudana, Papa, Welby, te Iain Greenshields, moderator Opće skupštine Škotske crkve (kalvinističke prezbiterijanske), zajedno sudjeluju u Mirovnome ekumenskom hodočašću. Papino odustajanje odgodilo je i dolazak Welbyja, a onda i prvog čovjeka Škotske crkve, koji se mijenja jednom godišnje, pa nije zajamčeno da će to biti Greenshields.

Welby je obznanio da "moli za dragog brata papu Franu" te da dijeli "njegovo žaljenje zbog odgađanja našeg posjeta Južnom Sudanu. Nastavljam moliti za narod Južnog Sudana, za njihove izazove i njihove nade u mir i radujem se što ću povijesni posjet moći učiniti u nekom inom trenutku."