Ovo su razlozi zbog kojih je brutalni Wagner uspješniji i od elitnih jedinica ruske vojske

Plaćenici skupine Wagnera nastavljaju ofenzivu u okolici Bahmuta, a u gradu su zauzeli otprilike polovicu stambenih četvrti i, prema svemu sudeći, uskoro će potpuno preuzeti ostatak. Unatoč tome, ukrajinsko zapovjedništvo odlučilo je nastaviti obranu grada, prebacujući rezerve u ovom smjeru, što je usporilo, ali još nije zaustavilo napredovanje Prigožinovih plaćenika.

Istodobno regularna ruska vojska, koja također pokušava napadati u nekoliko smjerova u isto vrijeme, protiv slabijih ukrajinskih snaga, ne može postići rezultat. Zato se postavlja pitanje zbog čega je točno PMC Wagner najučinkovitija ruska sila u ovoj fazi rata i kako im se mogu suprotstaviti oružane snage Ukrajine?

Prvu dubinsku analizu o tome objavio je nezavisni portal Meduza koji djeluje iz egzila u Rigi u Latviji. Plaćenička grupa Wagner, koju kontrolira biznismen Jevgenij Prigožin, nije sudjelovala na početku ruske invazije na Ukrajinu.

Oni su se u Ukrajini pojavili tek u travnju 2022. kada su njihovi jurišni odredi prebačeni u grad Popasna u Luhanskoj oblasti. Dotad je rusko zapovjedništvo, pretrpjevši poraze kod Kijeva, Harkiva i Mikolajiva, pokrenulo neuspješne ofenzive u nekoliko smjerova u Donbasu i u tim bitkama jedino je Wagner uspio istjerati oružane snage Ukrajine iz Popasne.

Već se tada vidjelo da je Wagner dobro prilagodio taktiku uvjetima koji prevladavaju na fronti. Recimo, u Popasni je snimljen videozapis bitke u kojoj je jurišna skupina njihovih plaćenika uz potporu izviđačke bespilotne letjelice uspjela osvojiti položaj veće postrojbe oružanih snaga Ukrajine.

Jevgenij Prigožin

Sergei Ilnitsky/Afp

Onda je Prigožinova vojska u kolovozu dramatično proširila resurse, regrutiravši u svoje redove nekoliko desetaka tisuća zatvorenika, druge plaćenike, uglavnom bivše vojnike na ugovore, i umirovljeno vojno osoblje. Dok su se prošle jeseni ruske oružane snage povlačile iz sjevernog Donbasa, Wagner je nastavio ofenzivu i s južne strane lagano napredovao prema Bahmutu. U listopadu je PMC toliko ojačao da je dobio velik dio fronte od sjevernog dijela Gorlovke do Soledara gdje su tada bile i redovite ruske trupe, koje su, međutim, od jeseni imale pomoćnu ulogu.

U studenome, kada su oružane snage Ukrajine oslobodile Herson i pokušale napredovati prema Svatovu na sjeveru Luhanske regije, postalo je jasno da Wagner, unatoč teškoj situaciji za sve ruske snage na fronti, priprema operaciju zauzimanja Soledara i Bahmuta. Iako Ukrajinci cijelo vrijeme pojačavaju obranu dovođenjem novih snaga, te rezerve dosad nisu bile u stanju obuzdati Wagnerovu ofenzivu. Istodobno sve ostale ofenzive ruskih snaga, koje su počele zimi, nisu donijele zamjetne rezultate.

Zašto Wagner uspijeva, a redovna ruska vojska ne, čak i kada su u pitanju elitne jedinice poput marinaca i padobranaca?

Još uvijek ima puno tajni vezanih uz Wagner. Zna se da ti plaćenici imaju vlastito topništvo, pa čak i neke zrakoplove, ali o samoj organizaciji PMC-a i njegovim metodama ratovanja ne zna se mnogo, do te mjere da nije jasno tko zapravo priprema operacije i zapovijeda plaćenicima, kao ni pod kojim su okolnostima razvili svoju taktiku. Dosad su jedini izvori malobrojne i ne baš konkretne priče samih plaćenika te javni nastupi Jevgenija Prigožina.

Jedno je očigledno - zapovjedništvo PMC-a pokazuje veliku fleksibilnost, neuobičajenu za oružane snage Ruske Federacije. Tijekom dosadašnje bitke za Bahmut Wagner je mnogo puta korigirao smjer glavnih napada. U studenome se činilo da plaćenici namjeravaju zaobići Bahmut s juga, da bi početkom prosinca Wagner neočekivano zamijenio lokalne proruske postrojbe na sjeveru u blizini Soledara.

Potom je PMC ponovno preusmjerio svoje napore na jug Bahmuta, zauzevši dio predgrađa, pa je zatim ponovno svom snagom udario u područje Soledara, što je dovelo do zauzimanja grada. Nakon toga je ponovno uslijedio udar na jugu gdje su plaćenici zauzeli selo Kleščejevka koje je bilo najvažnije za obranu Bahmuta. Takvom taktikom iznenadnih napada nanijeli su ozbiljne gubitke pričuvama koje su angažirale oružane snage Ukrajine.

Ukrajinski vojnici na ulazu u sklonište u Bahmutu

Yasuyoshi Chiba/Afp

Prilično je jasno da su wagnerovci popravili koncentraciju snaga i resursa te uspostavili interakciju između svojih jurišnih odreda i snaga za podršku - topništva i zrakoplovstva. Istina, Wagner ima i očite slabosti jer, za razliku od oružanih snaga Ruske Federacije, niti ne pokušava koristiti mehanizirane jedinice za brze udare u dubinu obrane ukrajinskih trupa. Njihovi se jurišni odredi nakon zauzimanja nekog ukrajinskog položaja konsolidiraju, pokušavaju osigurati bokove i pripremaju sljedeće napade.

Zbog svega toga ispada da je napredovanje odreda PMC-a metodično, ali vrlo sporo, a to oružanim snagama daje mogućnost prebacivanja pojačanja na mjesto glavnog napada plaćenika. Od srpnja 2022. do sredine ožujka 2023. odredi Wagnera u bilo kojem smjeru nisu napredovali dalje od 30 kilometara od Popasne gdje su počeli svoje sudjelovanje u ratu.

Osim toga, takvom taktikom Wagner trpi velike gubitke u ljudstvu i troši mnogo streljiva. Prigožin je nedavno objavio da mu treba 10.000 tona streljiva svaki mjesec, što znači da je PMC-u potrebno više od 6500 granata na dan. To je više nego što ukrajinske oružane snage dnevno ispale na svih 900 kilometara fronte.

Wagnerovci napadaju s jurišnim odredima koji se sastoje od jurišnih skupina u kojima je od sedam do 50 članova. Grupe se pokušavaju tiho približiti ukrajinskim položajima, često tijekom noći, a gotovo svaku grupu prati izviđačka bespilotna letjelica koja detaljno proučava položaj oružanih snaga Ukrajine. Zapovjednik skupine i njegovi zamjenici dobivaju detaljni plan prilaska ukrajinskim položajima pomoću elektroničke karte na kojoj su prikazane rute za svakog pripadnika njihove postrojbe. Prema obavještajnim podacima, izračunavaju se sredstva potrebna za borbu, od broja vojnika i jurišnih zrakoplova do količine streljiva za suzbijanje vatrenih točaka branitelja.

Topnička vatra za suzbijanje omogućava približavanje jurišne skupine ukrajinskim položajima, a nakon toga u posao ulazi jurišna skupina plaćenika koja minobacačima, automatskim ili ručnim bacačima granata napada identificirane obrambene točke oružanih snaga Ukrajine. Nakon toga počinje pješački napad na rovove ili zgrade. Vode ih zapovjednici, pomoću zaštićenih sredstava veze, koji promatraju događaje uz pomoć bespilotnih letjelica. U slučaju neuspjeha napadi se mogu ponoviti, a za to vrijeme topništvo pokušava spriječiti približavanje rezervi oružanih snaga Ukrajine bojnom polju.

Oklopna vozila se rijetko koriste izravno u bliskoj borbi, ali wagnerovci koriste zrakoplovstvo hrabrije od samih Zračno-svemirskih snaga Ruske Federacije. Slaba strana ove taktike i dalje je ista - veliki gubici među jurišnim zrakoplovima, a golemi kod plaćenika koji izravno napadaju rovove, među kojima ima puno donedavnih robijaša. S druge strane, Wagner ovakvom taktikom troši "jeftine resurse", no zadržava dobro obučene vojne stručnjake.

Sve to nalikuje standardnoj taktici iz Prvoga svjetskog rata, osim što u PMC-u imaju prednost zahvaljujući obavještajnim podacima, odnosno zahvaljujući istoj stvari koja Ukrajini daje prednost nad mnogim jedinicama regularne ruske vojske. Koja u posljednje vrijeme pokušava ponoviti iskustva PMC Wagnera i formira jurišne odrede, ali s malo rezultata jer mnogima od njih kronično nedostaju izvidnička oprema i sustavi sigurnih veza, a zapovjedništva nisu sklona fleksibilnim odlukama. Osim toga, rusko će društvo vjerojatno puno teže prihvatiti ako mobilizirani vojnici počnu ginuti u istoj mjeri kao wagnerovi robijaši, a u Kremlju žele izbjeći takav scenarij.

Ali, i oružane snage Ukrajine imaju problem, a to je statična obrana mnogih - iako ne svih - ukrajinskih jedinica koje sjede u rovovima ili drže položaje u zgradama, slušajući zapovijedi. Usto, ukrajinske bespilotne letjelice često nisu dovoljne za stalno otkrivanje namjera wagnerovaca.

Naposljetku, braniteljima nedostaju ljudi, što se može vidjeti iz podatka da su veći dio bitke za Bahmut ruski plaćenici bili brojčano nadmoćni. Ukrajinsko zapovjedništvo vjerojatno će morati donijeti odluku o povlačenju, ali u gorim uvjetima nego prije, primjerice, mjesec dana kada su im to predlagali američki vojni stručnjaci.

No, i budućnost Wagnera je nejasna. Jevgenij Prigožin je u sukobu s Ministarstvom obrane koje od veljače 2022. redovito optužuje da mu odbija isporučiti potrebnu količinu streljiva, a ruski generali tvrde da laže. Istodobno, prema Prigožinovim riječima, on više ne može novačiti zatvorenike, pa će se Wagner morati reducirati.

Zato Wagner namjerava djelomično zamijeniti osuđenike klasičnim plaćenicima, ali ovaj je resurs u velikoj mjeri iskorišten: koristio ga je upravo Wagner, ali i ruske regije koje su morale osigurati vojne kontingente, kao i Ministarstvo obrane Ruske Federacije.