Početkom ovog politički uzbudljivog tjedna u berlinskom Konrad-Adenauer-Hausu okupilo se nešto što njemačka demokršćanska tradicija ne poznaje: otvorena pobuna stranačke baze protiv aktualnog kancelara.
Oko 160 okružnih predsjednika CDU-a stiglo je u stranačku centralu, najprije na razgovor s glavnom tajnicom Franziskom Hoppermann, a predvečer na Merzov govor i raspravu. To je otprilike polovica stranke: CDU ima nešto manje od 330 okružnih organizacija, koje organiziraju bazu i trenutačno ponajviše slušaju frustracije zbog crno-crvene koalicije i kancelara.
Kad nekoj stranci ide loše i gubi podršku - ne samo zato jer stranački vrh vodi nepopularne politike, nego zapravo tvrdo inzistira na isključivim političkim pozicijama koje iritiraju birače - onda su u europskoj političkoj stranačkoj tradiciji otvorene pobune sasvim normalne, očekivane, tj. sastavni dio procesa stranačke prilagodbe. Specifično je za CDU da kancelar Merz sada ignorira vapaje pola vlastite stranke, i to na sličan način kao što je odmahivao rukom na kritike opozicije. Je li nekoć najznačajnija stranka Njemačke, te stoga i Europe, kroz otvorenu pobunu na putu prema formalnom raskolu?
Pobuna protiv kancelara sve je glasnija
Kancelar je, prema izvještajima njemačkih medija, pokušao preskočiti rastuće nezadovoljstvo stranačke baze klasičnim „državničkim govorom“; onim u kojima je plasirao svoje već uobičajene fraze i floskule iz vanjske politike. Međutim, svoj neobični narativ sada je pokušao prodati ljutim ljudima. Tagesspiegel prenosi ocjenu iz dvorane: “Bila bi to dobra vladina izjava, ali pogrešan govor za stranačkog šefa.” Govorio je, ponovimo, o vanjskoj politici, ljudima koji pokušavaju zaustaviti AfD, stranku s drugačijim vanjskopolitičkim stavovima, i jasno im je da gube političku utrku jer njemački građani sve teže gutaju uobičajenu Merzovu frazeologiju o nužnoj podršci Ukrajini.
S obzirom na to da se radilo o zatvorenom stranačkom skupu, nije poznat točan sadržaj Merčeva obraćanja stranci, ali su mediji uz pomoć nezadovoljnika rekonstruirali da je kancelar prvenstveno uspio „dignuti tlak“ onima koji su ionako uznemireni jer uz stranačku oficijelnu retoriku više ne vide budućnost stranke. Drugim riječima, Merz kao da sada ima „rusofile“ u vlastitoj stranci, otprilike polovinu, a i ponio se onako kao što inače s visoka odbacuje kritike na vrlo ratoborne, odnosno isključive stavove zbog osobne radikalne podrške Volodimiru Zelenskom. Naravno, tema u CDU su i ekonomske odnosno socijalne politike izrazito nepopularnog kancelara, koje se u koaliciji s izbornim gubitnikom, SPD-om, doimaju kao niz kontradiktornih i neučinkovitih kompromisa. Npr. kako Nijemcima objasniti da se moraju spremiti na odricanja, ali da za Ukrajinu, tj. obračun s Rusijom, imaju više nego dovoljno?
Dresdenski okružni predsjednik CDU-a, Ingo Flemming, opisao je raspoloženje velikog dijela stranke prema zapravo neobičnom ponašanju kancelara Merza; hinjenju odgovornog državništva na pitanjima koja Nijemce zanimaju sve manje: građani nemaju dojam da je Berlin “čuo pucanj”. Hannes Raebel iz Weimarer Landa rekao je da ima “vrlo malo povjerenja u berlinsko vodstvo”, pokrajinske rezultate nazvao je apsolutnom katastrofom i upozorio da će CDU, nastavi li se ovako, najkasnije za dva savezna izbora gledati saveznu vladu AfD-a. Christian Große iz Potsdam-Mittelmarka nešto je pažljivije birao riječi, ali je također zračio nezadovoljstvo: raspoloženje “trenutačno nije dobro”; mnogi su članovi razočarani otkako je Merz preuzeo vlast.
Politički najglasnija bila je možda Désirée Schrade iz Frankfurta na Odri. Ona je već prije sastanka predložila razdvajanje kancelarske i stranačke funkcije: ako Merz nema snage brinuti se o stranci, neka preda predsjedništvo. Nakon sastanka, u podcastu Paula Ronzheimera, opisala je kako je kancelar primio njezine primjedbe: “spöttisch” i “fast ein bisschen herablassend”, dakle, podrugljivo i s visine. Baš kao što inače tretira navodne sveprisutne „putinovce“ ili „rusofile“.
Kancelar joj je, prema njezinim riječima, odgovorio da od stranačkih prijatelja očekuje potpuno zalaganje za CDU, a ona mu je upravo pokušavala objasniti da stranka i s uglednim kandidatima gubi birače. Merzovu reakciju nazvala je “zaista čudnom”. Sama je, kaže, u kampanji za gradonačelnicu svjesno držala distancu od savezne stranke i tražila podršku izvan CDU-a. Kad okružna predsjednica vladajuće stranke kao recept za izbornu pobjedu navodi bijeg od vlastite stranke, otvara se pitanje što to vodi Merza i drugi dio stranke, ako misle da je mudro temeljem tvrdog, ideološkog pristupa upitne kvalitete – izgubiti povjerenje Nijemaca i pola stranke?
Nisu svi sudionici izašli jednako ogorčeni. Više njih opisalo je da se Merz tijekom sastanka ipak više posvetio njihovim brigama. Prema Schradeinu iskazu, to se dogodilo tek nakon gotovo tri sata.
Otvorena stranačka pobuna protiv Merza stigla je i do Bundestaga, njemačkog parlamenta. Zastupnik Bastian Ernst, predsjednik Saveza pričuvnika, traži da Merz odstupi s čela CDU-a i tako razdvoji stranačku i kancelarsku funkciju. Ernst je među prvima iz CDU-a s otvorenim zahtjevom za repozicioniranje nepopularnog kandidata; prije njega je samo Merzov bivši glavni tajnik Mario Czaja pozvao kancelara da “oslobodi mjesto”. Ernstova formulacija: “Ne možemo vječno nastaviti s vodstvom kakvo sada imamo.” Ernst jest zastupnik CDU-a i od travnja 2026. predsjednik Saveza pričuvnika njemačkih saveznih oružanih snaga. Schrade je pak prije sastanka već javno rekla da bi Merz, ako nema snage voditi stranku, trebao prepustiti njezino predsjedništvo.
Tagesspiegel izvještava da okružne predsjednike, osobito na istoku, muči kancelarov jasni kurs prema Ukrajini, što je izneseno u više istupa. Schrade je o pomoći Ukrajini rekla da ljude ne treba praviti budalama, jer toliki izdaci naravno imaju posljedice za Njemačku. Baza istodobno traži spürbare Entlastungen, prije svega niže cijene energije, a prema Schrade, i nekadašnji tradicionalni birači, među njima poduzetnici, okrenuli su se AfD-u. Rečenica o novcu za Ukrajinu koji nedostaje kod kuće ima poznatog autora, samo ne u CDU-u.
AfD raste, CDU sve više zaostaje
Brojke iz anketa o popularnosti stranaka objašnjavaju zdravorazumsku nervozu nezadovoljnika u CDU-u. Najnovija INSA-ina anketa daje AfD-u 28 posto, a Uniji 20 posto. Prosjek anketa više portala stavlja AfD na 27,6, a CDU/CSU na 20,1 posto. Unija je na izborima u veljači 2025. imala 28,5 posto. Na istoku je slika još tragičnija: AfD na zapadu Njemačke ima 25, a na istoku 40 posto; Unija na zapadu drži 22, a na istoku samo 13 posto. Prema INSA-inoj analizi potencijala, 36,5 posto ispitanika načelno može zamisliti glas za AfD, a samo 33 posto za Uniju. Isti izračun pokazuje i jednu nezgodnu aritmetiku: AfD i CDU/CSU zajedno bi imali 344 od 630 mandata. Većina je to koju njemački “vatrozid” – sada zapravo politički „patent“ SPD-a za ostanak na vlasti – ne dopušta, pa postoji samo u anketama. Merz se, dakle, sada pozicionira kao da je šef neke druge virtualne stranke, a ne lider stvarnog CDU/CSU-a, odnosno politički vođa koji zastupa interese stranke, fokusira se na realne probleme njemačkog društva. To je u politici realnog neobičnije od neobičnog.
Druga fronta sukoba u CDU-u otvorena je oko nasljednika Franka-Waltera Steinmeiera. Merz poručuje da CDU kao najveća frakcija polaže pravo na vlastitog kandidata, a prvi korak je sjednica predsjedništva 9. studenoga. Bavarska sestrinska stranka u međuvremenu gura Ilse Aigner. Kad ju je Merz na kongresu CSU-a pozdravio poimence, delegati su ustali i glasno klicali, a Merz je o kandidaturi šutio. Aigner već ima podršku i među okružnim predsjednicima CDU-a.
U srijedu je neobični njemački kancelar pokazao da poruku nije shvatio kao poziv na promjenu kursa, a kako je moguće da erupciju stranačkog nezadovoljstva nije shvatio kao dramatični apel za promjenu kursa, također nije moguće zdravorazumski objasniti.
Merz ne odustaje od svojeg političkog kursa
Što se tiče drugih javnih pitanja na kojima stranka gubi poene, Merz ostaje pri ukidanju takozvane mirovine sa 63, iako se tome protive ne samo SPD nego i, primjerice, istočnonjemački premijeri iz CDU-a. Istom je prilikom izrijekom pohvalio suradnju sa SPD-om u koaliciji, što vjerojatno šokira ne samo desnu stranu, nego i sve koji politički razmišljaju centristički, pa desno. Pohvala perpetuiranju mučnog koalicijskog natezanja sa SPD-om također otvara pitanje je li kancelar u virtualnoj stvarnosti.
Osam regionalnih premijera iz CDU-a još je 16. rujna poručilo da se povjerenje vraća “slušanjem i političkim djelovanjem, a ne kadrovskim raspravama”. Kao mogući nasljednici spominju se Hendrik Wüst, Markus Söder i ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt; dvojica od trojice su iz CSU-a, što je samo po sebi znak dubine krize. Wüst zasad veže izbor u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji u travnju.
Je li Merz uopće svjestan da je kancelar kojem pola stranačke baze ne vjeruje, ili ne drži do stranačke baze, pa živi u uvjerenju da je veliki njemački lider koji će prvi u povijesti – slomiti Rusiju, čemu podređuje sve ostale politike, jer, u njegovim teorijama, ništa drugo nije toliko važno?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....