POBJEDNIK GOTOVO SIGURAN

OKO 35 POSTO STANOVNIŠTVA ŽIVI U SIROMAŠTVU Argentina pogođena recesijom izlazi na izbore, očekuje se povratak peronista na vlast nakon vala prosvjeda

 
 REUTERS

Argentina, treća najveća ekonomija Latinske Amerike koju od 2015. vodi ekonomski liberal Mauricio Macri, u nedjelju izlazi na izbore na kojima se očekuje povratak peronista na vlast nakon vala prosvjeda izazvanih gospodarskom recesijom.

Predizborne ankete predviđaju uvjerljivu pobjedu peronista lijevog centra Alberta Fernandeza, čija je potpredsjednička kandidatkinja bivša predsjednica Cristina Kirchner iako je povezuju s nekoliko korupcijskih skandala, i peronističke stranke Partido Justicialista.

Pobjeda Fernadeza je postala gotovo neupitna nakon preliminarnih izbora u kolovozu na kojima je osvojio 47,8 posto glasova, gotovo 16 postotnih bodova više od neoliberala Macrija, a posljednje ankete sugeriraju da se razlika između dva glavna predsjednička kandidata povećala za još nekoliko postotaka.

Po argentinskom izbornom sustavu, za pobjedu u prvom krugu potrebno je 45 posto glasova ili 40 posto ukoliko je prednost pred drugoplasiranim najmanje 10 postotnih bodova.

Preliminarni izbori u Argentini služe kako bi se kandidati kvalificirali za predsjedničke izbore osvajanjem više od 1,5 posto glasova.

Treći značajniji kandidat je, osvojivši nešto više od osam posto glasova, postao 77-godišnji Roberto Lavagna koji je birače pokušao privući kao opcija srednjeg puta između populističkih peronista i desnih neoliberala.

Argentinci će u nedjelju glasati i za članove nacionalnog Kongresa i guvernere većine pokrajina.

Rezultat izbora u kolovozu je zastrašio ulagače i burze poučene ranijim argentinskim krizama i iskustvom radikalnih poteza peronističkih vlada, te sada čekaju jasne signale u kojem bi pravcu Fernandez vodio zemlju.

Međunarodni monetarni fond još uvijek nije najavio kad će poslati novi paket financijske pomoći, vrijedan 5,4 milijardi dolara, čime bi ukupna pomoć te organizacije Argentini, koju je dogovorila Macrijeva vlada, dosegla 57 milijardi dolara.

Fernandezove izjave poput one da će „poštivati dug, ali ne na račun naroda“ nisu otklonile bojazni ili razjasnile smjer njegove buduće vlade.

Argentinski je pesos nakon izbora pao za 25 posto u odnosu na dolar što je Macrijevu vladu primoralo na donošenje mjera, poput ograničavanja kupovine strane valute za građane na 10.000 dolara mjesečno.

Argentina's President and current presidential candidate Mauricio Macri is kissed by his wife Juliana Awada during a closing campaign rally in Cordoba, Argentina October 24, 2019. REUTERS/Carlos Garcia Rawlins
REUTERS
Mauricio Macri i supruga

U tjednima nakon izbora rezultat je dodatno pokrenuo i Macrijeve protivnike a gotovo svakodnevni prosvjedi sugerirali su sliku karnevala na čijem kraju neumitno mora skončati i princ karnevala Macri, odgovoran za sve nedaće, za svoje grijehe, grijehe svojih predaka pa i grijehe njegovih političkih prethodnika i protivnika.

Uoči samih izbora Macri, koji je odlučio ne voditi kampanju do listopada, i njegova stranka desnog centra Republikanski prijedlog ipak su uspjeli mobilizirati svoje pristaše i održati skup kojime su pokazali da u Argentini ima, ako ne nužno njegovih pristalica, onda dovoljan broj onih koji zaziru od peronizma.

Peronizam, dominantnu argentinsku političku ideologiju stvorio je Juan Peron koji je uz pomoć supruge Eve poslije Drugog svjetskog rata kreirao sustav u kojem je pomiješao socijalnu sigurnost, nacionalizam i planirani industrijski razvoj.

Prosvjedi kao poruka budućoj vladi

Demonstracije u Argentini su redovna pojava još od krize 2001. no od preliminarnih izbora svjedočimo njihovom intenziviranju što je "uobičajena metoda aktivističkih udruga i pokreta da izvuku što više ustupaka od ranjive vlade“, tumači politički analitičar za Latinsku Ameriku i profesor na argentinskom Katoličkom sveučilištu u Buenos Airesu Ignacio Labaqui.

Macrijeva se slabost pokazala na preliminarnim izborima i očito će izgubiti vlast na dolazećim izborima, najavio je Labaqui u razgovoru za Hinu.

"Nemam pozitivno mišljenje o peronizmu, nije pošteno reći da je sva krivnja za stanje na peronistima, ali dobar dio problema ove zemlje proizlazi iz njihove političke kulture a Argentina je već dugo jedna od južnoameričkih ekonomija s najlošijim rezultatima“, smatra Labaqui i napominje da peronizam, "prilično raznolik, pragmatičan, sklon prilagođavati se okolnostima, može biti neoliberalan u jednom desetljeću, a u drugom državno intervencionistički“.

Prosvjednici se u Buenos Airesu u pravilu okupljaju na središnjoj Aveniji 9. srpnja pred zgradom argentinskog ministarstva zdravlja čija pročelja zgrade krase portreti Evite Peron napravljeni čeličnom konstrukcijom.

S južnog pročelja prosvjednike koji dolaze iz siromašnijih južnih četvrti argentinske prijestolnice dočekuje slika nasmiješene i blage Evite, dok s drugog pročelja okrenutog prema sjeveru grada, gdje se nalaze četvrti bogatijih slojeva, gleda ljutita i odlučna Evita s mikrofonom u ruci koja, smatraju njeni obožavatelji, izražava „ljutnju naroda“.

Krajem kolovoza na jednom od središnjih prosvjeda okupilo se u organizaciji autonomnih radničkih pokreta i udruga 250.000 ljudi.

„Mi smo nasljednici vrlo velikog radničkog pokreta u Argentini, ne samo u tvornicama nego i u samoorganiziranim oblicima i to želimo danas iskazati u prijestolnici“, rekao je po završetku prosvjeda za Hinu Esteban Castro, jedan od čelnika neovisnog sindikata CTEP, organizatora prosvjeda.

CTEP, Konfederacija radnika u narodnom gospodarstvu je, kako objašnjava Castro, „novi oblik sindikata, sindikat bez gospodara“ i jedna je od najutjecajnijih takvih organizacija sposobna, u savezu sa srodnim organizacijama i sindikatima iz lijevog političkog spektra, na ulice izvesti desetke i stotine tisuća Argentinaca najviše pogođenih krizom.

Okuplja samozaposlene, među kojima su mnogobrojni oni koji prikupljaju otpad za recikliranje, a jedan od programskih ciljeva CTEP-a je, kaže Castro, „integrirati formalne i neformalne radnike“.

„Tražimo povećanje broja javnih kuhinja za prehraniti djecu, sudjelovanje u raspravi o radničkim plaćama, minimalni dohodak koji se usklađuje s tečajem dolara i njegovo povećanje“, navodi Castro.

Prosvjednici su zahtijevali proglašenje izvanrednog stanja za hranu s obzirom da oko 35 posto stanovništva živi u siromaštvu a po nekim analizama više od pet od 46 milijuna Argentinaca ne može osigurati dostatnu prehranu.

Argentinski Kongres je u rujnu usvojio zakon o povećanju proračunskih sredstava namijenjenih borbi protiv gladi i poboljšanju prehrane za 50 posto proglasivši “izvanrednu situaciju s hranom”.

Postotak siromašnih Argentinaca 2019. narastao je na više od 35 posto, najviše od 2001., nezaposlenost je 10,6 posto, a središnja banka predviđa da će inflacija narasti do 55 posto.

Iako CTEP, kao i njemu bliske organizacije poput ljevičarskog Polo Obrero i sindikata ATE Verde y Blanca, nisu značajnije izravno zastupljene u parlamentu njihova snažna prisutnost u radničkim slojevima i, uglavnom, peronističko nasljeđe čine ih Fernandezovim prirodnim saveznicima. S druge strane oni od buduće vlade očekuju utjecaj na formiranje gospodarskih i socijalnih politika zemlje.

„No jedna je stvar mobilizirati ljude a druga odlučivati. Ako čelnici CTEP-a misle da će dolaskom Fernandeza biti u poziciji odlučivati o određenim politikama razočarat će se. Peronizam nije pokret koji je organiziran horizontalno nego se odluke donose vertikalno, s vrha, to je tipično za peronizam ili chavizam“, tumači Labaqui .

Glas za peroniste ili glas protiv Macrija

Antropolog Ivan Rapela (36) koji radi u osnovnoj školi koju pohađaju i djeca iz najsiromašnijih četvrti grada, takozvanih "villa", najavljuje da će i on glasati za peroniste jer smatra da je njihova sadašnja struktura jedina mogućnost da se u Argentini gradi pravednije društvo.

Za razliku od nekih lijevih pokreta peronisti imaju iskustva u upravljanju državom i sposobnosti su suočiti se i pregovarati s MMF-om, a neka druga oporbena opcija nosila bi opasnost radikalnog raskida međunarodnih trgovinskih i financijskih veza i izolaciju zemlje, smatra Rapela.

„Peronisti su sazreli, a to pokazuje činjenica da je glavni kandidat Alberto Fernandez koji je po karakteru pomirljiviji od Cristine Kirchner i razgovarat će i s desnicom i ljevicom“, drži Rapela.

Peronizam je sada u rastu, no ne nužno svojom zaslugom već uslijed problema sadašnje vlade, te će će dobar dio podrške peronistima činiti prosvjedni glasovi, priznaje Rapela i dodaje da su to „šuplji glasovi jer će mnogi koji su na prošlim izborima glasali za Macrija sada glasati za peroniste“.

„Nemam dvojbi da je Macri korumpiran političar“, kaže Rapela i napominje da su članovi Macrijeve obitelji dokazano imali veze s talijanskom mafijom, sumnjivim ugovorima s državom u graditeljstvu, a čuveni nogometni klub Boca Juniors, u čijoj su upravi sjedili, instrumentalizirali za svoje interese.

Labaqui pak izražava sumnju u utemeljenost optužbi za korupciju Macrijeve vlade i podsjeća da su već po broju sudskih procesa vlade Nestora i Cristine Kirchner očito bile korumpiranije što pokazuju afere vezane uz velike infrastrukturne projekte dok takvih Macrijeva vlada nema.

U najstarijoj gradskoj četvrti San Telmo u rujnu je pred uredom agencije za nekretnine prosvjedovala udruga građana koja u zgradi koju iznajmljuje od grada osigurava obroke, slobodne aktivnosti i pomoć u pripremi za školu za djecu socijalno najugroženijih obitelji, onih koji su osuđeni na prekarni rad, koje su ostale bez izvora prihoda pa i doma.

Analia Casafu, koordinatorica udruge Asemblea de San Telmo koja od 2001. vodi taj prostor za djecu, smatra da je prodaja tog prostora lokalnom ulagaču u nekretnine posljedica Macrijevih neoliberalnih politika koje pogoduju kapitalu.

"Macrijeva vlada je neki oblik neoliberalne vlade i stvara ozračje u kojem ovakvi tipovi agencije za nekretnine i poduzetnika mogu napredovati i provoditi gentrifikaciju četvrti na štetu siromašnih. Takvu kupoprodaju ne bi mogli obaviti s ranijom vladom", drži Casafu. "Prazni se prostor javnog obrazovanja, zdravstva, kulture što će se najviše odraziti na siromašne i u budućim generacijama".

Labaqui ocjenjuje da Argentina ima dosta socijalnih programa, posebice za djecu, u odnosu na ostale zemlje Latinske Amerike, no da se iz njih često izostavljaju neformalno zaposleni radnici te da je među najugroženijima problem upravo nedostatak odgovarajućih kvalifikacija i vještina te ih to čini najranjivijima na krizu.

Izgubljena desetljeća i "loš vatrogasac"

Labaqui zaključuje kako se Macri pokazao "lošim vatrogascem" iako je njegova vlada postigla određene rezultate na makroekonomskom planu.

"Njihova je politika bila previše nekonzistentna što je Argentinu učinilo ranjivom na vanjske potrese. Mislio je da je za ublažavanje inflacije i poticanje rasta u četiri godine bila dovoljno tržištu sklona vlada, loše je dijagnosticirao s obzirom, primjerice, na štetu koju su prethodnici napravili u energetskom sektoru", ocjenjuje.

Macri je pokušao napraviti kulturalnu promjenu i raskinuti s prošlošću u kojoj su posljednjih desetljeća gotovo cijelo vrijeme peronisti bili na vlasti no nije, zbog političke i financijske prošlosti zemlje, zadobio povjerenje MMF-a i stranih ulagača koji su zapamtili radikalne financijske potrese i raskide ugovora i otkazivanja otplata dugova, kaže Labaqui.

"U proteklom desetljeću redovno su se smjenjivale godine rasta i pada no i taj je obrazac narušen padom gospodarstva prošle godine. U posljednjih 40 godina ne može se nabrojati niti 10 u kojima je godišnja inflacija bila jednoznamenkasta. Taj se problem pogoršao s Macrijevom vladom ali uglavnom uslijed onoga što je naslijedio. Cristina Kirchner je ostavila tempiranu bombu, no Macri je nije deaktivirao. Potcijenio je zadaću i precijenio svoje sposobnosti“, ocjenjuje.

„Može se reći da je ovo desetljeće izgubljeno desetljeće za Argentinu. Stanovništvo je siromašnije, u prosjeku je BDP po stanovniku niži nego što je bio 2011. Očekujem još jedno izgubljeno desetljeće za Argentinu“, zaključio je Labaqui u razgovoru za Hinu.

Zamlja Maradone, tanga i pet Nobelovih nagrada

Argentina, treća najveća ekonomija Latinske Amerike koju od 2015. vodi ekonomski liberal Mauricio Macri, u nedjelju bira novog predsjednika.

Dominantnu argentinsku političku ideologiju stvorio je Juan Peron koji je uz pomoć supruge Eve poslije Drugo svjetskog rata kreirao sustav u kojem je pomiješao socijalnu sigurnost, nacionalizam i planirani industrijski razvoj. Peronizam, iako ga je teško definirati jer se u njegovo ime često iznose suprotne i proturječne ideje, do danas dominira argentinskom političkom scenom.

Peron je 1955. zbačen vojnim pučem, a na vlast se vraća 1973. u vrijeme nasilja i ekonomske krize. Nakon smrti 1974. godine, naslijedila ga je treća supruga Isabel, no dvije godine kasnije vojska je svrgnula i nju.

S diktaturom je krenuo period intenzivne represije koji je iza sebe ostavio oko 30 tisuća mrtvih i nestalih. Demokracija se u Argentinu vraća 1983. godine.

Od travnja do lipnja 1982. Argentina je ratovala s Velikom Britanijom oko Falklandskih otoka, koji su pod kontrolom Londona od 1833. godine.

U sukobu koji je pokrenula argentinska mornarica poginulo je 904 ljudi, od toga 649 Argentinaca. Buenos Aires i dalje svojata otočje iako je izgubio rat.

Peronist lijevog centra Nestor Kirchner na vlast dolazi 2003. godine i spašava gospodarstvo nakon najveće krize u argentinskoj povijesti. Kao i Perona, i njega nasljeđuje supruga Cristina koja je izabrana 2007. i ponovno 2011. godine.

Desnica se nakon dugog izbivanja na vlast vraća 2015. kad na izborima pobjeđuje Mauricio Macri, dotadašnji gradonačelnik Buenos Airesa.

Na izborima u nedjelju veliki je favorit peronist lijevog centra Alberto Fernandez, čija je potpredsjednička kandidatkinja ponovo Cristina Kirchner, iako je povezuju s nekoliko korupcijskih skandala.

Krhka ekonomija

Argentina je poljoprivredna sila. Jedna je od najvećih izvoznica brašna, ulja, soje, kukuruza, pšenice i govedine.

Država je 2001. postala preopterećena dugovima, što je pokrenulo golemu ekonomsku i društvenu krizu koja je traumatizirala Argentince i tržišta.

Od 2003. do 2011. argentinsko gospodarstvo raste oko osam posto godišnje. No 2018. država ponovno ulazi u recesiju i BDP pada za 2,5 posto, pada i potrošnja i zatvaraju se trgovine i tvornice.

Postotak siromašnih u prvom kvartalu 2019. narastao je na 35,4 posto, najviše od 2001. godine. Nezaposlenost je 10,6 posto, a središnja banka predviđa da će inflacija narasti do 55 posto.

MMF još uvijek nije najavio kad će poslati novi krug financijske pomoći, vrijedan 5,4 milijardi dolara, čime će ukupna pomoć te organizacije Argentini doseći 57 milijardi dolara.

Katolička država

Argentinom prevladava katolicizam. Oko 76 posto od 44,5 milijuna stanovnika deklariraju se kao katolici, a među njima je najpoznatiji papa

Franjo, prvi južnoamerički poglavar Katoličke Crkve.

Argentina je i dom najveće židovske zajednice u Latinskoj Americi, s oko 300 tisuća pripadnika.

Usprkos velikoj mobilizaciji protiv mačizma i pratećeg nasilja i jačanja pokreta za legalizaciju pobačaja, on je i dalje ilegalan, osim u slučajevima silovanja ili kad postoji rizik za zdravlje majke.

Iguazu i Patagonija

Teritorijalno osma najveća država na svijetu, Argentina s Čileom dijeli najjužniju točku kontinenta, a graniči i s Bolivijom, Paragvajom, Brazilom i Urugvajem.

Država ima raznolik krajolik i klimatske uvjete, od Anda i slapova Iguazu, do pampasa i patagonijskih ledenjaka.

Maradona, tango i pet Nobelovih nagrada

Argentina je zemlja tanga i nogometa, Diega Maradone i pet nobelovaca. Među njima je Adolfo Perez Esquivel, dobitnik nagrade za mir 1980. zbog borbe za ljudska prava.

Zemlja je dobila još dvije nagradu za medicinu, te po jednu za kemiju i mir.

Najutjecajniji argentinski pisci su Jorge Luis Borges, Ernesto Sabato i Julio Cortazar, a filmska industrija jedna je od najdinamičnijih na kontinentu. Film „Tajna u njihovim očima“ Juana Josea Campanelle nagrađen je Oscarom za najbolji strani film.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 14:42