Kad je, nakon odlaska omiljenog i karizmatičnog pape Ivana Pavla II., koji je obilježio epohalne promjene u Europi s kraja 20. stoljeća, na Petrovu stolicu sjeo suzdržani, tihi, neprimjetni, konzervativni i samozatajni njemački kardinal Joseph Ratzinger, bilo je to veliko iznenađenje za veliku većinu analitičara vatikanskih zbivanja, dobar dio vjernika ali, kako je govorio, i za njega samog. Nebrojeno puta Joseph Ratzinger kazivao je kako je osobno bio šokiran kada su baš njega kolege kardinali, odabrali da postane 265. po redu Petrovim nasljednikom, a sada je on priredio pravi šok za sve ostale dajući ostavku na svoju svetu dužnost, kao prvi papa nakon sedam stoljeća i nesretnog pape Celestina V. iz 13. stoljeća (neki, pak, spominju i otkaz pape Grgura XII. iz 1415. godine), koji se nakon svega pet mjeseci pontifikata povukao 1294. godine. Inače, prema Proročanstvu o papama iz 12. stoljeća, Benedikt XVI. je pretposljednji papa.
ŠOK IZ VATIKANA: PRVA OSTAVKA NAKON 600 GODINA Papa Benedikt XVI. povući će se s dužnosti 28. veljače: 'Odlazim za dobro Crkve! Nemam više snage za obnašanje te dužnosti'
Zov sudbine
- Došla mi je pomisao na malj: sad ona pada i pogađa me - opisivao je na neobičan način papa Benedikt XVI. svoj osjećaj kada je odabir pao na njega. Joseph Ratzinger najstariji je papa u posljednjih 275 godina. Kad je odabran, 19. travnja 2005. godine, imao je već 78 godina kao i papa Klementa XII. koji je 1730. godine izabran za papu.
No, iako je kardinal Joseph Ratzinger bio tada praktički “dugi čovjek” Vatikana te stajao na čelu najvažnije Kongregacije za nauk vjere, zbog svog već poznijeg uzrasta, namjeravao se nakon smrti pape Wojtyle, s kojim je bio vrlo blizak, povući u rodnu Njemačku te se posvetiti svojoj najvećoj ljubavi - pisanju teoloških knjiga. Ipak je on čovjek knjige. Profesor. Ali čovjek snuje, a Bog određuje, kažu vjernici. Sudbina je, dakle, htjela drugačije: da nakon više od 500 godina, nakon pape Hadrijana VI., skromni Bavarac Joseph Ratzinger bude osmi Nijemac na čelu svete matere Katoličke crkve.
Na vatikanski tron stigao je nakon pape Ivana Pavla II., za kojeg su odmah nakon smrti vjernici tražili “Santo subito” - “Svetac odmah”. Nije bilo lako naslijediti tog smjernog Poljaka čije ime se vezuje uz povijesne i civilizacijske pomake u Europi, kada se pod teretom tehnološkog napretka i željom i sviješću ljudi za odbacivanjem ideoloških okova urušavao jedan svijet za koji se mislilo da je vječan. Pogotovo nije bilo lako jer je Benedikta XVI. zateklo mnoštvo problema unutar same Crkve, poput razarajućeg pedofilskog skandala koji je zaprijetio urušavanjem ugleda Crkve i svećenstva. Naime, mnogi prelati bili su optuživani za silovanje maloljetnika, ali isto tako Crkva i crkveni dostojanstvenici za grijeh prikrivanja i licemjernog postavljenja u toj ružnoj aferi koja će zauvijek ostati mrljom na tisućljetnoj povijesti Crkve. Naime, prilikom posjeta Portugalu 11. svibnja 2010. godine, u vezi s pedofilijom rekao je da “najveća opasnost Crkvi prijeti od grijeha unutar same Crkve”. Koji mjesec ranije u vezi s pedofilskim skandalom u Irskoj, iz Vatikana je rečeno kako su “svećenici pedofili - izdali povjerenje koje su im ukazala nevina djeca i njihovi roditelji” i da će za to odgovarati pred svemogućim Bogom i pred zemaljskim zakonom.
Bit ću kardinal!
No, Benedikt XVI. je imao hrabrosti (neki će reći prekasno ili kad više nije imao kud, jer je afera izmicala kroz prste) suočiti se s tim problemom i otvoreno progovoriti o njemu. Za to je možda trebalo više unutarnje hrabrosti nego umješnosti u rušenju komunizma, ali ta zasluga ostat će i nadalje spornom.
No, Benedikt XVI. je ipak progovorio o tome, iako su i njega 2011. godine sumnjičili da je zataškavao pedofilsku aferu u Bavarskoj i SAD-u za koje je, navodno, znao.
Joseph Alois Ratzinger rodio se 16. travnja 1927. godine na Veliku subotu, u pitoresknom bavarskom seocetu Marktl am Inn, kao treće, najmlađe dijete u pobožnoj i skromnoj obitelji žandara Josepha i kućanice Marije. Roditelji su ga krstili svega nekoliko sati nakon rođenja. Pričat će kako njegovo prvo svjesno sjećanje seže u najranije djetinjstvo, kad je kao petogodišnjak bio među djecom koja su u, tradicionalnim nošnjama tog kraja, dočekivala tadašnjeg münchenskog nadbiskupa Michaela von Faulhabera, čija ga je odora toliko zaslijepila i fascinirala da je tog dana svojoj obitelji kazao kako će i on jednog dana biti kardinal. A upravo će ga taj isti von Faulhaber zarediti za svećenika, u tegobna poratna vremena 1951. godine, kada je Njemačka bila u takvom stanju da se mogla uzdati samo u pomoć Božju.
Vojnik i dezerter
I njegov stariji brat Georg zaredit će se za svećenika, dok će mu sestra Marija otići u časne sestre, pa se o Josephu brinuti kao domaćica i kuharica kad ode u Vatikan.
Kada je mali Joseph, sa svojim bratom Georgom, otišao u sjemenište, nad Njemačkom su se nadvili tamni oblaci nacizma, a Hitler je nezaustavljivo grabio moć. Tako je i na njega pala sjena totalitarističkog društva - kao i svi mladi Nijemci postaje članom Hitlerjugenda, nacističke mladeži, a onda mu režim šalje svoju zlokobnu poruku i baca ga u stvarnost tog zločinačkog režima. Njegov bratić, koji je imao Downov sindrom, jednog blagog nacističkog jutra nasilno je odveden od svojih roditelja u nepoznato. Bio je ustrijeljen kao rasno nepodoban.
Taj strašan događaj, kazat će često puta, samo ga je uvjerio u ispravnost vlastita odabira - da postane svećenik. No, režim ga ne zaboravlja. Tamo je svaki čovjek na popisu. Svaki čovjek mora biti na raspolaganju. Rat je. I ratna Hitlerova mašina sjetila se i mladog sjemeništarca Josepha Ratzingera. Odvojila ga je od knjige, odjenula u odoru i poslala u vojsku. U protuzračne snage. No, s približavanjem savezničkih američkih snaga, Joseph dezertira, ali ga Amerikanci u svom napredovanju zarobljavaju te neko vrijeme provodi u zarobljeničkom logoru.
Nova teologija
Uspijeva se izvući iz logora te već 1945. godine nastavlja sa školovanjem, i to na Sveučilištu Ludwig Maximillian u Münchenu, gdje je uskoro doktorirao na tezi o svetom Augustinu, nakon čega je doktorirao na svetom Bonaventuri i njegovom teološkom sukobu s Fraticellijima, skupinom koja je nastala unutar franjevačkog reda i koji su zagovarali pobunu protiv bogate crkvene hijararhije. Fraticellije je 1296. godine papa Bonifacije VIII. proglasio hereticima. Upravo je to odredilo njegove kasnije interese i preokupacije. Postaje profesorom teologije na Bonnskom pa Münsterskom sveučilištu. U ta buntovna hladnoratovska vremena, sredine 60-ih godina 20. stoljeća, kad nove postratne generacije počinju preispitivati očeve tražeći mjesto pod suncem za sebe, Ratzinger slovi za reformatorskog teologa, pristašu Karla Rahnera i kolega iz škole “Nouvelle Theologie”. Surađuje s kasnijim teološkim i ideološkim suparnikom, švicarskim svećenikom Hansom Kungom.
Najmlađi na II. koncilu
No, užasnut lijevim studentskim pokretom u zapadnoj Europi 1968. godine, Ratzinger usporava svoj reformatorski zamah, optužujući studente da u njihovom zaluđenom interesu za Marxa i drugačije socijalne slobode vode u radikalizam iz kojeg opet u Njemačkoj može nastati totalitarizam.
Kao najmlađi teolog sudjelovao je na Drugom vatikanskom koncilu, gdje je bio savjetnik kardinalu Fringsu.
Papa Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom Münchena i Freisinga, a za svoje biskupsko geslo uzima - Suradnici istine (cooperatores veritatis). Godinu dana kasnije postaje kardinalom te sudjeluje u izborima za papu Ivana Pavla I. i Ivana Pavla II.
Panzerkardinal
Kako je na papu Ivana Pavla II. utjecala njegova knjiga “Uvod u kršćanstvo”, Wojtyla ga 1981. godine imenovao prefektom Kongregacije za nauk vjere, čime postaje jednim od najvažnijih ljudi Vatikana. Na toj će zahtjevnoj dužnosti “glavnog ideologa” Crkve provesti pune 24 godine. Neki su ga zbog svojih stavova nazivali i “Božjim rotvajlerom” jer je i na najmanji pokušaj krivovjerja nemilosrdno reagirao. U Njemačkoj mu je ostao nadimak “panzerkardinal”.
Obilježit će ga tvrda stajališta kada su u pitanju celibat, zabrana zaređenja žena, zabrana kontracepcije. Žestoko je bio protiv istospolnih brakova, a o radikalnom feminizmu govorio kao o opasnosti koja razara tkivo obitelji. No, ostat će zapamćen i po želji za ekumenizmom. Usred sukoba u Siriji, koji se prenosio i na Libanon, posjetit će tu zemlju.
Izazvao je veliki nesporazum s muslimanima koji je zamalo imao tragične posljedice. Naime, u govoru na Sveučilištu u Regensburgu nespretno je citirao bizantinskog cara koji je rekao da islam nije dao svijetu ništa drugo nego “zle i nečovječne stvari”. Mediji su te riječi olako i pripisali papi Benediktu XVI., što je izazvalo veliku buru u islamskom svijetu. Kad su se strasti smirile, vidjelo se da je njegov govor bio usmjeren dijalogu s islamom.
Papa Benedikt XVI. bio je i ostao sveučilišni profesor, zato i ne čudi što je upravo on posegnuo nakon 600 godina za institutom ostavke!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....