OBITELJI UMRLIH TVRDE 'Zbog UN-a kolerom se zarazilo 700.000 ljudi! Sve su htjeli zataškati'

Preživjeli i članovi obitelji gotovo 700.000 Haićana koji su se zarazili kolerom traže odštetu od Ujedinjenih naroda vrijednu milijarde dolara optužujući međunarodnu organizaciju zbog zataškavanja svoje uloge u širenju epidemije.

- Moraju nam pomoći. Puno je djece izgubio svoje roditelje. Oni su odgovorni za koleru, rekla je Felicia Paule (45), koja je preboljela koleru, ali je izgubila kćer, brata i nećaka zbog te bolesti.

Tužba je predana saveznom sudu u Manhattanu, no neizvjesno je hoće li se suditi Ujedinjenim narodima koji od svoga osnutka uživaju imunitet od bilo kakvog sudskoga gonjenja.

Ujedinjeni narodi odbacuju optužbe da su odgovorni za širenje kolere, iako se medicinski stručnjaci, uključujući članove nezavisnog panela imenovanog od UN-a, slažu da su koleru na Haiti donijeli mirovnjaci UN-a.

Od izbijanja kolere u blizini Mirebalaisa, krajem 2010., samo deset mjeseci od razornog potresa, više od 650.000 Haićanaca se zarazilo kolerom, koja u toj zemlji nije bila prisutna stoljećima. Sada se proširila na Venezuelu, Kubu i Dominikansku republiku i ubila više od 8.500 ljudi.

Nekoliko znanstvenih studija povezuje izbijanje kolere sa dolaskom skupine mirovnjaka UN-a iz Nepala koji su u kamp u Mirebalaisu stigli u listopadu 2010. Testiranja su pokazala da je soj kolere zabilježen na Haitiju genetski sličan onome koji je harao u Nepalu.

Haićanski Institut za pravdu i demokraciju tražio je odgovornost od UN-a za izbijanje kolere 2011. godine i želio se nagoditi, no Ujedinjeni narodi su na njihov zahtjev odgovorili tek 15 mjeseci kasnije pozvavši se na imunitet. Oni također optužuju UN da je zataškao svoju ulogu u širenju epidemije.

'Nitko nije govorio istinu, a mnogo ljudi je počelo obolijevati, rekao je Brian Concannon sa Instituta dodavši: 'UN nam nije ostavio drugog izbora nego da slučaj odvedemo pred sud".

Nepalski mirovnjaci su bili smješteni u kampu blizu Mirebalaisa, na pritoku rijeke Artibonite, najvećeg izvora pitke vode za Haićane. Pet dana od njihova dolaska jedan je Haićanin, koji je živi nizvodno od kampa, umro od kolere. Mjesec dana kasnije epidemija se proširila u sve dijelove Haitija.

- Kada je izbila kolera nismo imali pristup bolnicama pa se bolest vrlo brzo prenosila među ljudima. Žalosno je što svojoj djeci čak nismo mogli organizirati niti dostojanstven pokop. Samo bi iskopali rupu, jer je to sve što smo si mogli priuštiti, tvrdi Lisette Paul iz Mirebalaisa.

Iako je UN uložio stotine milijuna dolara u iskorijenjivanje kolere na Haitiju, nije pokazao volju da se nagodi sa žrtvama te smrtonosne bolesti.