Novo lice lažnih vijesti Kremlja, ukrajinski protuudar i bitka za mjesto opkoljeno s 3 strane

Ostavimo li po strani stanje na bojištima širom istoka države, može se ipak zaključiti kako se tekući tjedan pokazao dobrim za Ukrajinu. Na petak 17. lipnja, inače 114. dan intenzivnog ratovanja u toj zemlji, vlasti u Kijevu su dobile pozitivnu preporuku Europske komisije po pitanju stjecanja kandidatskog statusa za Europsku uniju. Komisija tako, za razliku od pitanja kandidature Gruzije – za koju se ocijenilo da ipak nije spremna – Ukrajinu vidi u društvu Moldove, najavljujući, doduše, određenu reviziju provedbe pobrojanih reformi (sve i Hrvatskoj dobro poznate teme kao što su borba protiv korupcije i moći lokalnih moćnika (oligarha), demokratiziranje izbora sudaca, zaštita manjina, te novi zakon o medijima) do kraja godine.

Pri tome, nije još jasno kako će krajem idućega tjedna, 23. i 24. lipnja, zapravo izgledati odlučivanje članica EU na tu temu, i hoće li se ovim državama zaista otvoriti puni status EU kandidata, ili tek neka njegova labavija verzija kao više simbolična gesta potpore. Naravno, posebnu poruku sa sobom nosi već i samo uključivanje Moldove u ovu rundu odlučivanja o temeljima budućih EU-proširenja, budući je ta zemlja ruskim održavanjem pobunjenog Pridnjestrovlja već godinama bila zarobljena u međunarodnom političkom vakuumu koji se krenuo rješavati aktualnim naglaskom na suzbijanju utjecaja i moći Ruske Federacije u Europi. No, za punije razumijevanje značaja ovoga tjedana za Ukrajinu, ipak se treba vratiti na još dva bitna događanja iz proteklih dana.

Konkretnija pomoć Amerike

Kao prvi, u srijedu 15. lipnja održan je u Bruxellesu sastanak tzv. Kontaktne skupine za Ukrajinu, poznate pod imenom "Ramstein-3", na kojem je tema za okupljenih oko 50 država bila koordinacija vojne pomoći Ukrajini. Nakon višednevnih objava informacija o posebno teškom stanju branitelja na bojištima Donbasa, međunarodni su saveznici, izgleda, barem donekle izašli u susret nizu zahtjeva iz Kijeva. Krug država saveznica, sada dopunjen i Ekvadorom, Gruzijom i Moldovom (kojoj je ovo velika promjena dosad iznimno suzdržane vanjske, obrambene i sigurnosne politike), usuglasio se o budućim mjerama pomoći Ukrajini.

Uz napomene pojedinih država o slanju dodatnog topništva, protubrodskih projektila i helikoptera, čulo se tu i novo njemačko obećanje - ono o slanju tri primjerka modernih višecijevnih lansera raketa MARS 2 (varijanta američkog sustava M270 MLRS). Naravno, kako je to već uobičajeno, njemačko obećanje opet nije došlo s ikakvim konkretnijim rokom, pa iako dobro zvuči, ostaje tek još jednom stavkom na sve dužoj listi njemačkih oružja koja možda jednom i osvanu u Ukrajini.

Bitno je konkretnija bila istoga dana objavljena dodatna vojna pomoć iz Sjedinjenih Američkih Država u ukupnoj vrijednosti od oko jedne milijarde dolara. Oko 350 milijuna dolara iz tog okvira predstavlja 12. paket naoružanja i roba izuzetih iz državnih zaliha odlukom predsjednika Joea Bidena. Taj "Presidential Drawdown Authority" (PDA) sadrži dodatnih 18 haubica M777 s pripadajućim vozilima te 36.000 granata 155 mm, četiri vozila za evakuiranje oštećene opreme s bojišta, razne rezervne dijelove, ali i dodatnu pošiljku raketa za VBR sustave HIMARS, čije su prve ukrajinske posade baš ovih dana dovršile svoje obuke, tako da bi s naoružanjem i raketama mogli već za koji dan osvanuti na bojištima Donbasa.

Preostalih oko 650 milijuna dolara pomoći na ratišta stiže u okviru programa "Ukraine Security Assistance Initiative" (USAI), koji u sebi sadržava od američke industrije pribavljena dva dodatna protubrodska sustava Harpoon, tisuće vojnih radio-stanica, vojnih optičkih te elektrooptičkih sustava, kao i dodatna sredstva za obuku, održavanje, transport te administriranje u ratno doba. Upravo se od ovog drugog spomenutog programa američke pomoći očekuje da postane temeljem izgradnje budućih dodatnih sposobnosti Oružanih snaga Ukrajine.

Daljnje sankcije Rusiji

Još prije no što su se stišale reakcije na ovo okupljanje vojnih pomagatelja obrani Ukrajine, Kijev je u četvrtak, 16. lipnja posjetio do sada neviđen sastav europskih čelnika - francuski predsjednik Emmanuel Macron, njemački kancelar Olaf Scholz, talijanski premijer Mario Draghi, te rumunjski predsjednik Klaus Iohannis.

Nakon što su u Kijev stigli vlakom, ovim je čelnicima bio priušten već standardni program posjeta grada i okolnih ratom devastiranih naselja, da bi onda bili održani i razgovori te zajednička konferencija za medije s domaćinom, Volodimirom Zelenskim.

Teme su naravno, počele s (1) najavom podrške EU-kandidaturi Ukrajine, što je prethodilo današnjem pozitivnom mišljenju Europske komisije, gdje je domaćinima sasvim jasno da se o tome odlučuje konsenzusom, pa će tek po donošenju odluke biti nedvojbeno da se nadišlo sve probleme i skrivena protivljenja.

Uz to, otvoreno je i pitanje daljnjih sankcija Ruskoj Federaciji, gdje EU razmatra svoj ukupno sedmi paket mjera. Tu su domaćini gostima uručili prijedloge koje su pripremili stručnjaci Andriy Yermak i Michael McFaul, usprkos spominjanom "umoru" od takvih sredstava među pojedinim europskim državama.

Gosti su se posebno osvrnuli i na (3) vojnu pomoć koju Ukrajini doprinose njihove države, a dotakli su se i (4) potrebe da prije ili kasnije Ukrajina ozbiljno pregovara s agresorima, napomenuvši kako tu ne misle tjerati Ukrajinu na kompromise prije nego ona sama ocijeni da za to ima mjesta. Ovo je tema oko koje se u međunarodnim medijima teško optuživalo čelnike Francuske, Italije i Njemačke, tako da stvarno nije bilo čudo da su našli za shodno napomenuti kako tu Ukrajina ima odriješene ruke, budući da oni svi podržavaju njenu pobjedu.

Konačno, na rasporedu se našla i (5) tema izvoza ukrajinskoga žita, koje ruske snage onemogućavaju na sve načine, da bi u isto vrijeme tako potaknutu svjetsku nestašicu hrane Ruska Federacija koristila za zaradu prodajom ukradenog žita iz Ukrajine, te optuživanjem ratnih žrtava da su one krive što im izvoz pod ruskom paljbom ne funkcionira kao u mirnodopsko vrijeme.

Izvoz žita

Na to pitanje ograničavanja izvoza ukrajinskog žita treba se i posebno osvrnuti. Kao prvo, radi se tu o jednoj od posljedica ruske blokade crnomorskih luka Ukrajine i tamošnjih uobičajenih transportnih ruta kojima je tradicionalno išla glavnina ovakvoga transporta. Uz to, agresori su svojim napadima na skladišne komplekse te željezničku infrastrukturu nastojali usporiti i kopneni izvoz ukrajinskoga žita – gdje tek postupno jača transport prema Rumunjskoj i Poljskoj, ne bi li se onda u svijet te robe slalo iz trgovačkih luka tih prijateljskih država. Naravno, uz ruska borbena djelovanja po ukrajinskoj infrastrukturi, ovim nastojanjima na ruku ne ide i specifična konstrukcija ukrajinskih željeznica, koje prema svom ruskom naslijeđu imaju šire kolosijeke od europskoga standarda, tako da je i tu dodatno usko grlo logistike takvog kopnenog transporta.

Kao drugo, treba napomenuti da Ruska Federacija itekako koristi ovaj izvozni zastoj u svoje svrhe. Dok se već neko vrijeme širom svijeta raspravlja o nadolazećim posljedicama ovakve trgovačko-prometne blokade, službena Moskva nije imala nikakvih problema za sve optužiti Ukrajinu i onda ponuditi i vlastito rješenje – otvaranje nekakvih "slobodnih" koridora za ukrajinski izvoz.

Varijanta pomorskog izvoza Crnim morem, naravno, potpuno bi ovisila o dobroj volji agresora, a za ikakvo isplovljavanje teretnih brodova sa žitom branitelji bi prvo trebali otvoriti prolaze kroz obalna minska polja, koja su proteklih mjeseci otežavala organiziranje ruskih vojnih desanta na preostale obale napadnute Ukrajine. Druga je ponuđena varijanta obuhvaćala dozvolu kopnenog izvoza ukrajinskog žita preko ruske saveznice Bjelorusije, a obje bi takve varijante izvozne "usluge" pretpostavljale slični uzvrat Zapada - ukidanje barem dijela sankcija bilo Rusiji, ili njima prijateljskoj Bjelorusiji. Koje čudo da ti prijedlozi baš i nisu naišli na plodno tlo!

Novo lice lažnih vijesti

Pa ipak, kako pokazuju zadnja istraživanja, ove teme već su našle svoje mjesto i u okvirima ruske propagande, koja je tijekom zadnjih mjeseci ipak ponešto promijenila svoje forme i metode.

Dok je njen učinak na Zapadu donekle ograničen rezanjem javne dostupnosti niza ruskih državnih medija na stranim jezicima – ona je itekako nastavila raditi širom svijeta, posebno u krugovima "neutralnih" država i tzv. "Trećeg svijeta".

Osim naglašavanja potrebe za solidarnošću država iz BRIC-kluba (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika), tu se nastavilo NATO i EU optuživati za licemjerje i politiziranje na štetu siromašnih, kao i Ukrajinu za širenje potencijalne opasnosti od gladi (po diktatu njenih zapadnih saveznika). To je novo lice "fake-news" opasnosti koja se sada ipak, izgleda, krenula odmicati od laži o samome tijeku ratnih operacija u Ukrajini, da bi lakše mete našla među onima koji globalno još nisu uspjeli razlučiti tko je tu agresor, a tko se brani.

Zatišje u Svjatogirsku

Što se stanja na bojištima Ukrajine tiče, tamošnje se stanje tek polagano mijenja i razvija. Branitelji su izgleda posljednjih dana uspjeli odoljeti svim ruskim napadima u širem prostoru oko Harkiva, gdje i nakon aktivnih borbi uzduž ukupnih borbenih crta uz granice s Ruskom Federacijom izgleda nije bilo pomaka fronte. Zato su ozbiljnija ruska nastojanja koncentriranla oko 120 km jugoistočno od Harkiva – na prostor cestovnog pravca Izjum-Slovjansk.

Ondje ruske snage već danima nastoje prići ukrajinskom uporištu Slovjansk sa sjeverozapada, no u tome ih na cestovnome pravcu M03 na oko 20 km sjeverozapadno od tog grada priječi ukrajinska obrambena linija Dolina-Bogorodične. Iako je samo mjesto Bogorodične u ruske ruke izgleda palo još u srijedu 15. lipnja, dok se za selo Dolina pretpostavlja da su ga Rusi pregazili u zadnja 24 sata, ostaje činjenica da su protunapadi branitelja na tom prostoru zaustavili ikakva napredovanja agresora, pa su ta mjesta sada izgleda svojevrsna "ničija zemlja", a od daljnjeg ruskog napredovanja ipak još nema ništa.

Koliko su tu agresori ograničeni jasno pokazuju i naznake da je njihovo koncentriranje prema Slovjansku otvorilo prostor za ukrajinski protuudar u zaleđu ove operacije – u šumama zapadno od samog mjesta Izjum – što je navodno poprište borbi koje se posljednjih dana često spominje, ali s malo konkretnih dokaza ili nedvojbenih navoda.

Za razliku od čitavog tog relativno neuspjelog ruskog prodora prema Slovjansku, već oko 10 dana traje zatišje na prostorima okupiranog Svjatogirska, gdje ruski osvajači izgleda hvataju dah nakon zauzimanja tamošnje enklave, baš kao što je već dvadesetak dana prilično zatišje oko Limana – gdje su Rusi osvojili ukrajinsku enklavu, a onda stali prije ikakvih ozbiljnijih pokušaja prelaska rijeke Siverski Donjec – bilo oko Raigorodoka ili istočnije kod Jampila ili Ozerne.

Zauzimanje Zolote

Za to vrijeme borbe itekako teku u Severodonjecku, zadnjoj ukrajinskoj enklavi na sjevernoj obali rijeke Siverski Donjec u Luhanskoj oblasti. Ondje Rusi opet kontroliraju i do 80 posto urbanog prostora, iako je jasno da se u to broje i prostori "ničije zemlje" u centru grada koje pokriva i rusko i ukrajinsko topništvo iz okolnih krajeva. Nakon što nisu uspjeli pokušaji ruskog zauzimanja jugoistočnih predgrađa i tamošnjeg izbijanja na rijeku kod bivšeg aerodroma, sada izgleda traju nastojanja da se ukrajinsko uporište u industrijskoj zoni poduzeća "Azot", od rijeke i ukrajinskog uporišta Lisičansk na drugoj strani, odsječe napredovanjem uz riječne obale sa sjeverozapada. U tu su svrhu zadnjih dana izgleda dvije nove taktičke borbene skupine razine bojne bile dopremljene na prostor okupiranog mjesta Kremina, sjeverozapadno od Severodonjecka, pa se njima navodno vodi ova napadna operacija.

Dok uspjeh ovih ruskih djelovanja nije jasan, prilično je vidljivo da se ništa bitno nije promijenilo nešto jugoistočnije. Ondje se i dalje drže ukrajinske obrambene linije oko mjesta Toškivka, koje je opet izloženo učestalim napadima – kako na sjeverozapad prema Lisičansku i Severodonjecku, tako i na jugozapad, u smjeru ukrajinskog uporišta Girske. Čitav taj prostor ukrajinske obrambene linije Girske-Zolote itekako je ugrožen ruskim borbenim akcijama iz šireg smjera okupiranog mjesta Popasna – koji su ukrajinske položaje ostavili u djelomičnom okruženju i s ugroženom pozadinom.

Ipak, ni maksimalno koncentriranje ruskih pojačanja tu još nije dovelo do nekih bitnijih preokreta na bojištu, gdje niz ključnih točaka ili nije pod isključivom kontrolom ni jedne od strana, ili aktivno prelazi iz ruke u ruku već danima. Zato ostaje vidjeti da li ruska strana ima snage zauzeti Zolote, mjesto opkoljeno sa tri strane današnjim ruskim zauzimanjem obližnjeg sela Katerinivka, ili će se i to nastojanje opet razvodniti među više pravaca istodobnog ruskog napredovanja.

Ukrajinska ofenziva oko Hersona

Kako bilo da bilo, dok se sudbina Zolote odlučuje ovih dana, jednako kao i pitanje potencijalnog povlačenja ukrajinske obrane dalje na zapad - u prostor grada Bahmuta oko kojeg se, izgleda, užurbano grade obrambene linije dok se Rusi primiču sa istoka i jugoistoka - niz drugih borbenih linija na jugoistoku i jugu Ukrajine primjetno je mirniji.

Za kraj treba napomenuti tek da se zapravo vidi iznimno malo i od navodne ukrajinske ofenzive oko grada Hersona – o kojoj se zadnjih dana mnogo priča, ali s iznimno malo pomaka i borbenih uspjeha.

Jednako je nejasan i razvoj situacije oko Zmijskog otoka na Crnome moru. Njega su Rusi okupirali i nakrcali vojnom opremom, da bi uvođenjem protubrodskih projektila Harpun, a onda i skorim pristizanjem višecijevnih raketnih sustava velikog dometa i preciznosti, ta njihova pozicija sve više izgledala iznimno ranjivom i izloženom za djelovanja ukrajinskih branitelja.

Dobro to ilustrira i navodno današnje potapanje ruskog remorkera "Vasilij Bek" (Projekt 22870, službene oznake SB-739) koji je na putu prema Zmijskom otoku izgleda imao susret s ukrajinskim letjelicama Bayraktar TB-2 te nije uspio ondje isporučiti još jedan protuzračni raketni sustav Tor-M2KM.

(Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize)