Novinar na tajnom zadatku u kineskojtvornici iPhonea: 'Sve smrdi, puno je žohara, a radi se neprekidno!'

Novinar kineskih dnevnih novina "Shanghai evening post" zaposlio se u tvornici korporacije Foxconn u Tai Juanu i otkrio u kakvim užasnim uvjetima žive i rade zaposleni u postrojenju koje proizvodi dugo očekivani novi model mobilnog telefona iPhone5, američke kompanije Apple.

Apple predstavio nove iPod-ove i |novi iPhone 5: 'Najtanji, najbrži i |najbolji iPhone koji smo ikada ponudili'

Tvornicu koju je odabrao postala je poznata po velikom broju samoubojstava njenih zaposlenika, a novinar je zbog, kako je rekao, loših uvjeta za rad, u njoj uspio provesti 10 dana.

Nakon sedam dana treninga, počeo je sastavljati prvi iPhone5 u mjestu gdje se planira proizvodnja 57 milijuna tih aparata godišnje.

Novinar, čiji identitet nije objavljen, nazvao je spavaonicu koju Foxconn koristi za svoje zaposlene "noćnom morom".

- Smrdi po smeću i ljudskom znoju. Ispred svake sobe su gomile smeća. Kada sam otvorio svoj ormarić iz njega su počeli ispadati žohari. Posteljina koju su mi dali bila je prljava. Uglavnom, higijenski uvjeti su katastrofalni - kaže novinar kineskog lista.

- Nakon treninga, tražili su da počnemo s radom, iako je već pala noć. Smije se odmarati samo tokom dana. Nakon svih tih intenzivnih treninga i sastanaka, imao sam groznicu i tešku glavobolju. Prije nego što smo započinjali s poslom, tražio sam da posjetim bolnicu, ali tu radi samo jedan doktor, koji u isto vrijeme lječi četiri do pet pacijenata, kaže novinar.

Tijekom vikenda se organiziraju druženja radnika, na kojima se pleše.

- Domaćin zabave tada uzme mikrofon i kaže: Svi smo pod prevelikim stresom svakoga dana, a ne smijemo vrištati dok radimo. Ovdje možemo galamiti do mile volje, navodi novinar u svom svjedočenju.

Nakon toga se ide na večeru te se nastavlja s radom.

- Poleđina iPhona 5 pored mene je prolazila svake tri sekunde. Moram je uzeti i označiti četiri mjesta na njoj pa je vratiti na traku za manje od te tri sekunde i bez grešaka. Nakon nekoliko sati takvog rada počinje me boliti vrat i mišići u rukama. Novi radnik koji je sjedio preko puta mene bio je iscrpljen i nakratko legao. Nadzornik ga je vidio i kaznio time što je stajao 10 minuta u kutu, kao nekada u školi. Radili smo non-stop, od ponoći do šest ujutro, ali morali smo ostajati i duže jer traka ide i nitko ne smije stati. Umirem od gladi i potpuno sam iscrpljen. Konačno smo prestali s radom u sedam ujutru, piše dalje u ispovjesti.

Naredni dani uglavnom su bili isti takvi, a nakon 10 dana provedenih u ovom paklu dao je otkaz.