Petak 21. srpnja ujedno je i 513. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Budući da je sredinom tjedna toplo vrijeme na momente bilo prekidano žestokim nevremenom i kišom, žestina borbenih situacija poprilično je varirala zadnjih dana – a takvo promjenjivo, ali toplo vrijeme u Ukrajini bi se trebalo nastaviti i u tjednu koji nadolazi. Pri tome treba napomenuti da se i nadalje uzduž čitave bojišnice te međunarodne granice Ukrajine i Rusije bilježilo intenzivna topnička sučeljavanja i zračne napade, dok su kopnene borbe i nadalje bile koncentrirane na zone o kojima već neko vrijeme ustrajno govorimo. Dakle, ukrajinske snage i dalje drže mali mostobran na istočnoj strani bivšeg Antonivskog mosta nedaleko Hersona, gdje povremeno uspijevaju dopremiti i pojačanja, dok se i širom donjeg toka Dnjepra bilježe njihovi pokušaji većih ili manjih prelazaka rijeke.
U Zaporižju, istočno od rijeke Dnjepar – i dalje se bez većih pomaka bojišnice izmjenjuju napadi i kontranapadi (1) oko sela Pjatihatki (9 km istočno od Dnjepra), (2) kod Robotine (oko 12 km južno od Orihiva), (3) oko Male Tokmačke (na istok prema Novopokrovki), te (4) oko 8 km južno od Velike Novosilke (ruski obrambeni potez Prijutne-Staromajorske-Urožaine, oko 120 km istočno od Dnjepra). Iako se u većini tih zona spominje sve veće ruske probleme u obrani, još nema naznaka službenim objavama bitnijih promjena bojišta. Slično je i oko okupiranog grada Donjecka – gdje se bilježe svakodnevne borbe na oko 50 km poteza Vugledar-Avdiivka, a niz ukrajinskih uporišta i nadalje odolijeva ruskim napadima uz tek poneke manje promjene tijeka bojišnice (oko upornih točaka Vugledar, Novomihailivka, Marinka, Nevelske, Pervomaiske, Severne, Avdiivka).
Zanimljive pojave kod Bahmuta
Usprkos brojnim ruskim borbenim nastojanjima zadnjih tjedana na sjeveru Donbasa – izgleda da su se ispuhala i njihova napadna djelovanja sjeverno od rijeke Siverski Donjec pa sve do granice Ukrajine i Rusije na rijeci Oskil. Naime, zadnjih dana ima manje borbi oko okupirane Kremine i grada Svatove, dok ni pritisak oko ukrajinskog Kupjanska izgleda da nije donio agresoru ikakvog bitnijeg pomaka. Dapače, sva ta nastojanja nisu uspjela čak ni omesti ukrajinski borbeni fokus na zonu oko Bahmuta – koja bi lako mogla biti jedini dio bojišta gdje se nešto bitno događa. Naime, zadnjih su dana tamo zabilježene dvije zanimljive pojave.
Dok su ruski izvori sve intenzivnije spominjali nedostatak pričuva oko Bahmuta, s ukrajinske se strane sve učestalije spominjalo postupne pomake na obje strane okupiranog grada – kako na sjeveru/sjeverozapadu, tako i južno. Konkretno, na sjeveru se čulo o oslobađanju dodatnog prostora uz cestu M-03 nedaleko Orihovo-Vasilivke, jednako kao i o pomacima branitelja od Berhivskog rezervoara prema prigradskom naselju Jagidne na neposrednom sjevernom prilazu Bahmutu. No, to su manje novosti od stanja južno od Bahmuta, gdje se rusko uporište Klišćivka (oko 4 km od grada) našlo u još čvršćem zahvatu ukrajinskih snaga. Nakon što se registriralo prilazak branitelja tom naselju sa sjeverozapada, zapada i jugozapada, ovih je dana postalo jasno da je izveden i prelazak kanala „Siverski Donjec – Donbas“ samo koji kilometar južnije od Klišćivke – što je vjerojatno zatvorilo pristup ruske logistike u selo s juga, te je u domet branitelja dovelo i tamošnje selo Andriivka, oko 10 km južno od Bahmuta.
Imajući u vidu žestinu pritiska na Klišćivku zadnjih dana, kao i postupno povlačenje ruskih snaga s obrambenih položaja oko sela, ne bi čudilo ni da je sama Klišćivka zapravo oslobođena, čime bi se uvelike zatvorio i južni pristup gradu Bahmutu. U korist ovog scenarija idu i ukrajinske izjave tijekom posljednjih dana prema kojima se - usprkos žestokom ruskom otporu - postupno postavljaju temelji oslobođenja Bahmuta.
Zračni napadi na jug Ukrajine
Za razliku od kopnenih djelovanja, u zraku dominira Ruska Federacija, koja posljednja četiri dana izvodi redovite masovne udare na ciljeve širom Ukrajine – ali ipak s posebnim fokusom na Odesu, Mikolajev i Čornomorsk. Kako izgleda, posebne ciljeve ovih napada predstavlja ukrajinska infrastruktura za skladištenje te izvoz prehrambenih proizvoda – koja je do početka ovoga tjedna služila izvozu u režimu tzv. „Žitne inicijative“. Ne samo da je postupno rusko gušenje prohodnosti pomorskih koridora tijekom zadnja barem tri mjeseca dovelo do gomilanja žitarica i drugih prehrambenih roba u ukrajinskim lukama – gdje sada predstavljaju dobru metu – već se izgleda nastoji zračnim napadima ujedno eliminirati i samu lučku infrastrukturu potrebnu da se te robe ubuduće izvozi pomorskim putem.
Podsjetimo da je u noći od ponedjeljka 17. na utorak 18. srpnja prema Odesi bilo lansirano šest krstarećih raketa 3M54 Kalibr i 36 kamikaza-dronova Shaheed-136/131, od čega je protuzračnom obranom srušeno svih 6 raketa i 31 dron. Taj je napad uzrokovao tek manje štete u luci – što se itekako promijenilo iduće noći, od utorka 18. na srijedu 19. srpnja. Tada je u nekoliko valova bilo lansirano 16 raketa Kalibr iz Crnog mora, 8 krstarećih raketa Kh-22 iz strateških bombardera Tu-22M3 s Crnog mora, 6 raketa P-800 Oniks iz sustava Bastion na Krimu, još jedna vođena raketa Kh-59 s lovca Su-35 nad Crnim morem i 32 kamikaza-drona Shaheed-136/131 s Krima te iz Rostovske oblasti.
Od svega toga, ukrajinska protuzračna obrana srušila je 13 raketa Kalibr, raketu Kh-59 i 23 kamikaza-drona, dok je ostatak neprijateljskih oružja napravio veliku štetu pretežito infrastrukturi kod Odese, ali i širom Ukrajine, od Žitomira do Hersona (posebno aerodrom Kanatovo kod Kirovograda). U Odesi se teško oštetilo privezišta, terminale za izvoz žita te goriva, kao i razna skladišta (međunarodnih trgovaca i prijevoznika razne robe, od prehrambenih proizvoda do sredstava za vatromet). Uz više ozlijeđenih civila te nestanak struje u Odesi, među štetama se ondje navodilo i oko 60.000 tona žitarica za otpremu u Kinu, a šteta je bilo i u ukrajinskoj luci Čornomorsk iz koje se izvozilo prehrambene robe u okviru „Žitnog sporazuma“.
Nova ruska taktika napada iz zraka
Pri tome, ukrajinski vojni izvori napominju da je ruska strana koristila novu taktiku – većina je sredstava lansirana tako da se na cilju manje ili više nađe simultano, tvoreći svojevrsni saturacijski napad iz zraka izvođen kombinacijom vrlo različitih oružnih sustava. Ovo je očigledno pretovarilo ukrajinski obrambeni sustav – što se dobro vidjelo i dan kasnije, kada se zračne napade po treći put ponovilo u noći od srijede 19. na četvrtak 20. srpnja. Tada je bilo ispaljeno 19 krstarećih raketa (7 raketa P-800 Oniks, 4 rakete Kh-22, 3 rakete 3M54 Kalibr s podmornice, i 5 raketa Iskander-K) te još 19 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (dio s juga, s Krima, a dio sa sjevera, iz Kurske oblasti). Od svega toga, ukrajinska protuzračna obrana navodno je srušila tek 5 raketa (2 Kalibr i 3 Iskander-K) te 13 kamikaza-dronova – dok je ostatak napravio velike štete i žrtve, prvenstveno u Odesi i Mikolajevu.
Ove napade je ruska strana opisala kao „po proizvodnim pogonima i skladištima za bespilotne čamce”, te uništavanje „objekata infrastrukture goriva i skladišta streljiva Oružanih snaga Ukrajine” – iako se lako vidjelo stvarne mete napada, među ostalim i kineski Generalni konzulat u Odesi te niz javnih zgrada u Mikolajevu. Dok je ukrajinska strana od saveznika počela moliti dodatnu protuzračnu tehniku, prvenstveno sustave SAMP-T i Patriot, s ruske je strane danas ujutro došao idući val zračnih napada. Kako izgleda, on se sastojao od niza krstarećih raketa 3M54 Kalibr, kojima se gađalo žitne terminale kod Odese, a samo lansiranje ovih oružja bilo je otkriveno prilično kasno (navodno radi dobrog korištenja terena) – tako da nije bilo obrane.
Ujedno se par sati kasnije, danas tijekom prijepodneva, registriralo i lansiranja još 7 komada projektila P-800 Oniks, kojima se opet gađalo infrastrukturu kod Odese. Ovaj je napad ruska strana opisala kao gađanje „po objektima u kojima su se pripremale terorističke akcije protiv Ruske Federacije“.
Sve radi izvoza žita
Kako smo već spomenuli, ova serija teških zračnih napada pokrenuta je paralelno s okončanjem važenja tzv. „Žitnog sporazuma“, koji je prestao od ponedjeljka 17. na utorak 18. srpnja. No kako se saznalo ovih dana, Rusija formalno daje organizaciji UN (koja je uz Tursku bila posrednik pri njegovu sklapanju) još tri mjeseca – prije nego obustava primjene preraste u prestanak važenja sporazuma. Za to vrijeme bi trebalo ispuniti niz njihovih uvjeta, koji su se pokazali izuzetno teškima, ako ne i nemogućima. Istodobno, službeno se proglašeno gašenje sigurnosnih jamstava za sve koji bi plovili prema ukrajinskim lukama – iako je i sama žestina napada na te luke bila dovoljna da u nebo digne premije rizika za njihovo korištenje te ih time i praktično zatvori za sav međunarodni promet. Iako je sama Ukrajina promišljala stvoriti vlastiti fond za osiguravanje brodova, te forsirati plovidbu do teritorijalnih voda Rumunjske i Bugarske – od svega toga barem na kratki rok nema ništa.
Dapače, od ponoći u srijedu 19. srpnja Ruska Federacija sva plovila koja bi išla u ukrajinske luke tretira kao potencijalne prijevoznike vojnih roba, te ih smatra uključenima u sukob – što je ostavilo minimalno vremena za odlazak desetak stranih brodova koji su se tako zatekli u ratnoj zoni. Vladimir Putin je na sve to reagirao tek ponavljanjem raznih zahtjeva, te obračunom prema kojem je sama Rusija u ovakvom izvoznom režimu imala oko 1,2 milijarde USD gubitaka na poljoprivrednim proizvodima i još oko 1,6 milijardi USD na umjetnim gnojivima radi povratka Ukrajine na tržište.
Ukrajini za izvoz ostaju tek kopneni putovi koji ukupno mogu prevesti oko 3 milijuna metričkih tona žitarica mjesečno – dok je u zemlji trenutno navodno ostalo oko 32 milijuna tona žita blokirano raskidom „Žitnog sporazuma”. Kad se sagledaju te brojke, vidi se koliko u stvarnosti malo znači i bombastična ponuda državnog tajnika Frane Matušića iz MVEP-a RH, koji je na sjednici Opće skupštine UN ponudio Ukrajini izvozno korištenje hrvatskih željezničkih pravaca i jadranskih luka. Naravno, nije se tu nitko ni posebno zamarao činjenicom da bi samo mjesec ili dva ovakvog ukrajinskog kopnenog izvoza nadmašilo ukupne bilježene godišnje kvote pomorskoga izvoza rasutih tereta Hrvatske na Jadranu.
Zanimljivo je jučer odjeknula i objava iz Kijeva, kao svojevrsni odgovor na sličan ruski potez: „Ministarstvo obrane Ukrajine upozorava da od 00:00 sati 21. srpnja 2023. Ukrajina sva plovila koja se kreću u vodama Crnog mora u smjeru morskih luka Ruske Federacije i ukrajinskih luka koje se nalaze na teritoriju Ukrajine koje je privremeno okupirala Rusija smatra prijevoznicima vojnog tereta sa svim odgovarajućim rizicima“. Ujedno je zabranjena i plovidba „u područjima sjeveroistočnog dijela Crnog mora i tjesnaca Kerč-Jenikal u Ukrajini od 05:00 sati 20. srpnja 2023. godine“. Naravno, dok ostaje otvoreno pitanje kako će se sve te zabrane provoditi u praksi, na horizont u Crnome moru dolazi nova faza rata, ovoga puta usmjerena protiv svekolikog civilnog pomorskog prometa i Rusije i Ukrajine. O svemu tome se krajem petka, 21. Srpnja, treba raspravljati i pred Vijećem sigurnosti UN, no poučeni praksom od toga ne očekujemo previše.
Ruski problemi
Dok se posljedice raskida „Žitnog sporazuma“ tek postupno pokazuju u svojoj cjelini, ništa bolje nije ni Ruskoj Federaciji na okupiranom Krimu. Dok još traje istraga oko detalja drugog po redu napada na Krimski most, izvedenog s mora 17. srpnja – ipak je jasno da bi preliminarna obnova mosta mogla koštati i do 1,3 milijardu rublji (oko 14,3 milijuna USD). Pri tome, Krimskim će mostom kamionski promet biti nemoguć do daljnjega, dok se i za sav ostatak vozila bilježe brojni zastoji i otezanja. Nije mnogo bolje stanje ni po pitanju trajektnog prometa za Krim preko Kerčkog tjesnaca, gdje su zadnjih dana također vladali brojni zastoji u trenutku kada je pritisak putnika i vozila veći nego ikada. A zašto ljudi bježe s Krima? Pa među ostalim i zbog velike eksplozije koja je 19. srpnja pogodila vojna skladišta poligona „Stari Krim“, zbog kojih je jedno vrijeme bila zatvorena cestovna veza od Sevastopolja prema mostu, a evakuiran je i niz obližnjih sela. Detonacije s tog lokaliteta trajale se preko 24 sata, i prizori su bili baš spektakularni.
Jednako se spektakularnom pokazala i sudbina ljudstva privatnog poduzeća „Wagner“ u samoj Ruskoj Federaciji. Njima je prije tjedan dana Vladimir Putin postavio novog zapovjednika (Andreja Troševa zvanog „Sijedi“) – za kojeg se nagađalo da bi mogao biti vjeran režimu u toj mjeri da mu je navodno dojavljivao detalje Prigožinovog puča. Ujedno se razradilo i plan suradnje „Wagnera“ s Bjelorusijom, temeljem kojega je 15. srpnja počelo i prebacivanje ljudstva u tu Rusiji susjednu državu. Do srijede 19. srpnja ondje je stiglo 8 kolona po više desetaka kamiona i autobusa, koje tamošnja policija prati prema logoru koji se za te borce pripremilo kod sela Celj, nedaleko grada Osipoviči. Izgleda da će oni stvarno biti nekom vrstom instruktora za bjeloruske snage – što je već proizvelo i efekte širom susjedstva Bjelorusije – Poljska je tako već ojačala svoju vojsku uz granicu, a slične mjere provodi i Ukrajina (uz aktivno utvrđivanje pograničnih prostora).
Obračun s ‘Bijesnim patriotima‘
Nakon što je nestao na jedno duže vrijeme, izgleda da je svoje ljude u Bjelorusiji dočekao i sam Jevgenij Prigožin – za kojeg se još prije koji dan itekako nagađalo je li živ ili je ipak likvidiran. Za to vrijeme, posljedice pobune Prigožina i barem dijela poduzeća „Wagner“ još se osjete i u samoj Rusiji. Osim što je novim propisima 19. srpnja nabrzaka ozakonjeno naoružavanje Rosgvardije teškim naoružanjem (koje im je nedostajalo za obračun s borcima „Wagera“), samo dan kasnije im je zabranjena objava fotografija, video zapisa i osobnih podataka s bojišta – što će vjerojatno predstavljati i kraj Tik-Tok slave za pripadnike čečenskog „Ahmata“. No, tu nije ujedno i kraj osvete iz Kremlja.
Sredinom ovoga tjedna u Moskvi je započeo i tihi obračun s pripadnicima „Kluba bijesnih patriota“, organizacijom koju je 1. travnja ove godine osnovao Igor (Strelkov) Girkin. Ova skupina radikalno desnih nacionalista doduše nije bila u dobrim odnosima s Prigožinom – ali su jednako oštro kritizirali vlasti i posebno Ministarstvo obrane Ruske Federacije. Dok se za Prigožina nagađalo da je blizak FSB-u, za „Bijesne patriote“ i Girkina se spominjalo dobre odnose s vojnom obavještajnom službom – što više nije bilo dovoljno kada se vjetar najednom promijenio. Iako su postupci protiv pojedinih pripadnika ove skupine započeli već i prije koji dan, danas (u petak 21. srpnja) oko 11:30 je uhićen i sam Igor Girkin (Strelkov).
Kako se čulo na sudskom ročištu samo koji sat kasnije, njemu se na teret stavlja djelo iz stavka 2 članka 280. Kaznenog zakona Ruske Federacije – „javni pozivi na ekstremističku aktivnost putem medija ili interneta“. Dok za to prijeti zatvorska kazna do 5 godina, za sada je Girkin tek stavljen u pritvor do 18. rujna, a najednom se krenulo hvatati i njegove preostale kolege iz „Kluba“. Time se režim u Moskvi ubrzano rješava još jednog velikog kritičara, čiji je javni profil doduše bitno manji od onog Jevgenija Prigožina, ali ne i ugled među ruskim radikalnim političkim krugovima.
Međunarodna pomoć Ukrajini
Sva ova događanja u Rusiji nisu bitno utjecala na odlučnost međunarodnih saveznika po pitanju pomoći Ukrajini. Dok Velika Britanija navodno počinje detaljne analize raznih ruskih tenkova oštećenih u dosadašnjem tijeku rata, iz američkih se izvora čulo svašta o nastavku inozemne obuke ukrajinskih vojnika. Naime, kako je objasnio američki načelnik Združenog stožera general Mark Milley, inozemna koalicija za sada je obučila 17 brigada ukrajinske vojske, odnosno preko 63.000 vojnika. Od toga su SAD obučile preko 15. 000, a kako je to naglasio ministar obrane SAD Austin - trenutno se u Njemačkoj obučavaju tri brigade Ukrajinaca.
Za njih se aktivno skuplja i oprema, čemu će doprinijeti i konačna španjolska isporuka obećana 4 tenka Leopard 2 te desetaka oklopnjaka i kamiona (uz razno streljivo te poljsku vojnu bolnicu). U četvrtak 20. srpnja u Ukrajinu je počela i isporuka prvih 10 tenkova Leopard 1A5, uz koje je Njemačka poslala još i topničkog streljiva, mostnih konstrukcija i više teških vozila, jednako kao i 80 izviđačkih bespilotnih letjelica RQ-35 Heidrun. Sve se to nadovezalo na paket vojne pomoći Sjedinjenih Država, najavljen još krajem prošloga tjedna. U njegovih oko 1,3 milijardu USD u okviru sustava Inicijative sigurnosne pomoći Ukrajini (Ukraine Security Assistance Initiative – USAI) od američke vojne industrije za Ukrajinu se naručila proizvodnja 4 PZO sustava NASAMS sa streljivom, topničke granate kalibra 152 mm, protuoklopne sustave TOW, bespilotne letjelice Phoenix Ghost i Switchblade, 150 vojnih kamiona cisterni, 50 vozila za borbeno izvlačenje, opremu za borbu protiv bespilotnih sustava i za zaštitu luka, komunikacijske sustave te razne druge rezervne dijelove i opremu.
Sve se to bavi ukrajinskim potrebama na duži rok, dok će momentalno tek trebati riješiti pitanje rezervnih dijelova za raznu već isporučenu robu. Poseban problem tu navodno predstavljaju borbena vozila Bradley, za koja je manjak pojedinih dijelova već doveo do „kanibalizacije“ u dijelovima ukrajinskog voznog parka. Do tada će se u praksi valjda vidjeti i kasetno streljivo koje je brzim postupkom isporučeno u Ukrajinu i onda raspoređeno na bojište sjevernog Donbasa. Ondje bi ta vojna tehnika treba pomoći u obuzdavanju ruskog napredovanja oko Kupjanska – gdje se izvori itekako razlikuju. Po jednima je ta ruska inicijativa već suzbijena pristizanjem brojnih ukrajinskih pojačanja, dok će po drugima tu ipak biti od pomoći kasetno streljivo koje mnoge države brane – ali ne i SAD, Rusija, pa ni sama Ukrajina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....