‘KAKO NAPUSTITI RUSIJU?‘

‘Nije važno kamo, samo želimo pobjeći‘: Rusi na Googleu masovno pretražuju način za bijeg; ‘Može i Srbija!‘

Putinov je rat izazvao egzodus posebno mladih iz Rusije, ali mogućnost bijega sve je manja, a Putina sve to uopće ne zanima

Prosvjednica protiv rata u Rusiji/Ilustracija

 Beata Zawrzel/AFP

"Kako napustiti Rusiju?" - pretraživanja ovog pojma na ruskom na internetskoj tražilici Google dosegnula su 10-godišnji maksimum u Rusiji unutar tjedan dana nakon invazije na Ukrajinu 24. veljače. Od Moskve do sibirske naftne prijestolnice Novosibirska i od intelektualnog i kulturnog središta St. Petersburga do baze nuklearnih podmornica Murmansk, Rusi traže izlaz u strahu od tmurne budućnosti u ovoj zemlji koju polako razdiru izolacija, cenzura i ratobornost, prenosi CNN.

Analiza podataka pretraživanja, podataka o imigraciji i informacija o letovima, kao i razgovora sa stručnjacima, aktivistima i običnim građanima, bacaju pravo svjetlo na to da ljudi koji više ne žele živjeti u Rusiji pod vlašću Vladimira Putina pokušavaju od Putinovog rata u Ukrajini i političkih obračuna kod kuće.

Zanimanje Rusa za temu "emigracije" na Googleu učetverostručilo se od sredine veljače i početka ožujka. Pretrage u vezi "putničkih viza" su se gotovo udvostručile, a za ‘politički azil‘ skočile su više od pet puta. U pretraživanju teme "emigracija" u posljednjih 30 dana, Australija, Turska i Izrael bile su neke od najpopularnijih destinacija, uz Srbiju i Armeniju koje su naklonjene Rusiji, kao i Gruzija, koju su ruske vojne snage napale 2008. godine.

Teško je točno utvrditi koliko je Rusa zapravo napustilo zemlju ili bi to mogli učiniti. Financijska ograničenja, vrtoglave cijene putovanja i ograničena dostupnost izlaznih ruta nakon niza obustava letova, predstavljaju rizik da mnogi od onih kojima je dosta Putinove Rusije ipak ostanu zarobljeni u zemlji. "Dana 24. veljače sve se promijenilo, naši su se životi podijelili na prije i poslije (invazije)", kaže Veronika, 26-godišnjakinja koja se u Moskvi bavi digitalnim marketingom, a govorila je pod pseudonim kako bi zaštitila identitet.

‘Ne želim živjeti s takvim ljudima‘

Ona, kako kaže, nije željela donijeti ishitrenu odluku dok je gledala svoje prijatelje i poznanike kako naglo pakiraju kofere, prekidaju ugovore o najmu i "odlaze u Erevan, Tbilisi ili Istanbul, zajedno sa svojim kućnim ljubimcima", svega nekoliko dana nakon što su doznali da je Rusija napala Ukrajinu. Umjesto toga otišla je na antiratne prosvjede u ruskoj prijestolnici. No, početkom ožujka Veronika je počela shvaćati da se situacija pogoršava. "Policija je počela odvoditi vojnike ravno iz njihovih stanova, odvoditi ljude iz podzemne željeznice”, rekla je ona za CNN, dodajući da je policija došla u kuću njezinih roditelja u Sibiru kako bi joj prijetili.

U Rusiji je početkom ožujka donesen novi zakon prema kojem ljudi mogu završiti u zatvoru na 15 godina zbog objavljivanja ili širenja informacija o ratu koje vlasti smatraju "lažnima". Zabranili su čak i korištenje riječi ‘rat‘, kaže Veronika. No, za nju je kap koja je prelila čašu bila reakcija šire ruske javnosti za koju smatra da uvelike "vjeruje propagandi na televiziji". Prema nedavnoj neovisnoj anketi, 58 posto Rusa podržava vojnu akciju svoje zemlje u Ukrajini, a samo 17 posto smatra da je Rusija ta koja je pokrenula eskalaciju sukoba s Ukrajinom.

"Vrištala sam da je vrijeme da prosvjedujemo, da idemo na skupove, da pišemo pritužbe zastupnicima - umjesto toga, ljudi su otišli u kupovinu posljednjeg radnog dana IKEA-e". "Ne želim živjeti s takvim ljudima, slomili su mi srce". Veronika i njezin partner krenuli su u očajničku potragu za načinom kako da napuste Rusiju. "Nije važno kamo, samo želimo pobjeći", kaže Veronika.

U svom nedavnom govoru Putin je Ruse koji ga ne podržavaju označio kao "izdajnike" i definirao njihov odlazak kao "nužno samopročišćenje društva (koje će) samo ojačati našu zemlju". "Svaki narod, a pogotovo ruski narod, uvijek će moći razlikovati prave domoljube od ološa i izdajnika i jednostavno ih ispljunuti kao komarca koji im je slučajno uletio u usta, ispljunuti ih na pločnik", rekao je ruski predsjednik. Pa ipak, egzodus aktivista, zagovornika ljudskih prava i političkih čelnika iz Rusije snažan je i primjetan trend, kaže Egor Kuroptev, direktor Zaklade Slobodna Rusija u Gruziji.

"Zemlju je okupirao diktator. Nezavisni mediji su uništeni. Društvene mreže, poput Facebooka i Instagrama, blokirane su. Uvedene su nove represije protiv aktivista", rekao je Kuroptev, koji smatra da su oni koji su ostali sada ugroženi.

Karta u jednom smjeru

Politički progon samo je jedan od razloga zašto neki Rusi pokušavaju pobjeći iz zemlje. Osim toga, neke obitelji i pojedinci ne vjeruju da će se situacija unutar zemlje poboljšati - zabrinuti su zbog mogućeg regrutiranja svojih sinova u vojsku ili žele zapadnjačko obrazovanje za svoju djecu, kaže Andrej Kolesnikov, viši stručni suradnik u moskovskom Carnegie centru, organizaciji koja se bavi procjenama i analizama socio-političke situacije u svijetu.

Nikolaj, koji je također govorio pod pseudonimom, ima tek 16 godina. Početkom ožujka njegovi su roditelji donijeli tešku odluku da ga pošalju u Tbilisi, glavni grad Gruzije, kako bi se pridružio svojoj starijoj braći koja su već bila tamo. Oni žele da potom zatraži politički azil negdje u Europi. "Prvih dana rata svi moji prijatelji i ja otišli smo prosvjedovati protiv toga i stotine ljudi su privedene", svjedoči Nikolaj za CNN. "Policija zaustavlja ljude na ulicama, ljude koji samo hodaju, idu u trgovine, i traže od njih da im pokažu svoje telefone, svoje Telegram i ostale društvene mreže, a zatim ih privode", rekao je.

Njegova majka čekala je gotovo tjedan dana u nadi da će sukob deeskalirati, ali mu je 2. ožujka ipak rekla da se testira na covid-19 i kupila mu kartu u jednom smjeru do Erevana u Armeniji za idući dan. "To nije bila rasprava, bilo je naprosto - idi, sada", priča Nikolaj. Odatle je s nekim drugim putnicima dijelio taksi do Tbilisija.

"Mnogo je ljudi došlo ovamo kada je počeo rat", kaže, dodajući da je naišao na prijatelje za koje nije ni znao da su u glavnom gradu Gruzije. "Odete kupiti nešto za večeru, uđete u supermarket ili u trgovinu i čujete ruske riječi i vidite ruska lica. U kafićima, posvuda. To je nova stvarnost i za Gruzijce".

Od početka rata pa do 16. ožujka više od 30.400 Rusa ušlo je u Gruziju, dok ih je više od 17.800 otišlo, što znači da ih je više od 12.600 bilo u zemlji u jednom trenutku, prema riječima gruzijskog ministra unutarnjih poslova Vahtanga Gomelaurija. Radi se o gotovo 14 puta više ruskih migranata nego u istom razdoblju 2019. godine, prije pandemije covida-19, navodi on. Osim toga, gotovo 10 puta više Bjelorusa došlo je u Gruziju od izbijanja rata u odnosu na 2019., kada je turizam još uvijek bio na visokoj razini, navodi Gomelauri.

Hvatanje zadnjih letova

Gruzija je jedna od rijetkih zemalja koje su na raspolaganju, pristupačne i primaju Ruse koji bježe bez dugotrajnih viznih procedura. Druge opcije uključuju postsovjetske zemlje poput Armenije, Azerbajdžana i Kazahstana. Oni koji si to mogu priuštiti, odlaze na uobičajeno popularna odredišta za odmor, u zemlje poput Turske, Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Meksika.

Od ruske invazije 2008. godine nije bilo izravnih letova za Gruziju. No, za niz drugih destinacija, CNN-ova analiza podataka s Flightradara24 otkrila je zamjetan porast dnevnih letova iz ruskih gradova u prva dva tjedna rata.

Dnevni polasci za Armeniju porasli su za gotovo trećinu u odnosu na zimski prosjek - čak 34 zrakoplova su 6. ožujka krenula iz Rusije u ovu zemlju s manje od tri milijuna stanovnika. Dnevni letovi za Kazahstan i Izrael porasli su za oko 50 posto. Turska, Uzbekistan i UAE imali su u prosjeku jedan, tri te četiri dodatna leta dnevno.

Nije poznato koliko je ljudi koji su krenuli izravnim letovima u susjedne zemlje tamo i ostali, a koliko je njih za cilj imalo doći do Europe, Sjedinjenih Država i drugih zapadnih zemalja.

Oni koji su bili dovoljno brzi - i posjedovali schengenske vize koje su to omogućile - u prvim su se danima rata ukrcali u posljednje zrakoplove koji su letjeli u zemlje Europske unije. Podaci Flightradara24 pokazuju porast letova za više europskih zemalja, uključujući Cipar, Španjolsku, Finsku i Mađarsku, u danima prije zatvaranja zračnog prostora.

No, opcije se ubrzano smanjuju, a mnoge od ruta koje su još uvijek otvorene, ne funkcioniraju jer prijevoznici zbog sankcija ne mogu realizirati osiguranje ili najam zrakoplova. Osim toga, zrakoplovne kompanije u dvije važne potencijalne destinacije za Ruse, kazahstanska Air Astana i Turkish Airlines, sredinom ožujka obustavile su sve operacije s Rusijom.

U zimskim mjesecima prije rata, u Rusiji je poslovalo više 210 zračnih prijevoznika na međunarodnoj razini, no početkom ožujka taj je broj pao na nešto manje od 90, prema podacima Flightradara24. Operateri lete maksimalno do trećine stranih zračnih luka koje su prije bile povezane s Rusijom, pokazuju podaci s početka ožujka.

‘Gotovo nemoguće otići‘

Veronika kaže da su ona i njezin partner već potrošili 260.000 rubalja (oko 2.500 dolara) na karte za letove koji su otkazani, a još nisu dobili povrat novca.

"Prvo smo kupili avionske karte za Erevan za 5. ožujka, s ruskom kompanijom s7, ali je otkazana. Zatim smo kupili karte za Erevan od ruske aviokompanije Aeroflot za 8. ožujka, ali je i taj let otkazan. Nakon toga smo kupili za turskog avioprijevoznika Pegasus, za zrakoplov koji je trebao letjeti za Istanbul 1. travnja, a danas smo doznali da je i taj let otkazan".

Problematični su i pokušaji prelaska kopnenih granica, budući da je Rusija 2020. godine zabranila svojim građanima da napuštaju zemlju kopnenim putem, službeno zbog pandemije koronavirusa, uz samo nekoliko iznimaka.

"Sada je gotovo nemoguće napustiti zemlju", kaže Veronika. "Ako ima avionskih karata, preskupe su za nas. Jako smo uplašeni".

Aktivisti Aršak Makičjan i Apollinaria Oleinikova, bračni par koji živi u Moskvi, također su otkrili da je vrlo teško otići iz Rusije. "Ljudi masovno kupuju karte za Armeniju. Karte sada koštaju pet puta više nego prije invazije. Mnogi ljudi to si ne mogu priuštiti", rekla je Oleinikova.

"Postoje neke opcije za odlazak autobusom i vlakom. Sada (je) užasno teško dobiti vizu. Morate biti cijepljeni, ali ovdje se možete cijepiti samo (ruskim) cjepivom. Ne možete kupiti strane valute. Tako da se radi o velikim teškoćama".

Cjepivo Sputnik V covid-19 naširoko se koristi u više zemalja i njime su cijepljeni milijuni ljudi diljem svijeta, ali ga još nije odobrila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). To čini putovanje u brojne zemlje EU-a i SAD još izazovnijim za one koji su ga primili.

‘Tbilisi postao mini-Minsk‘

Kako bijeg iz Rusije postaje sve skuplji pothvat, postaje očito da si uglavnom mlade, dobro obrazovane i dobro plaćene osobe mogu priuštiti odlazak. U Rusiji su to uglavnom oni iz sektora tehnologije.

Neke međunarodne IT tvrtke premještale su svoje zaposlenike u mjesecima koji su prethodili invaziji Ukrajine, jer su već tada očekivali financijsku štetu. Većina IT djelatnika, posebno ‘freelancera‘, ima prednost u tome što mogu raditi na daljinu, samo treba bankovni račun i radna dozvola.

Nekoliko dana nakon invazije pojavilo se više grupa na društvenim mrežama u kojima su kolege ili disidenti iz Rusije i Bjelorusije međusobno dijelili informacije o mogućim rutama odlaska.

Samo jedna od desetaka takvih grupa posvećenih preseljenju, ima preko 100.000 članova, od kojih je gotovo polovica njih svakodnevno ‘online‘. Deseci tisuća ljudi pridružili su se grupama posvećenim preseljenju u posve određene zemlje, kao što su Armenija, Gruzija i zemlje EU-a, kao i skupinama IT stručnjaka koji raspravljaju o mogućnostima kako pronaći posao u inozemstvu.

IT stručnjak Vasilij, 32-godišnjak, koji je zbog svoje sigurnosti također govorio pod pseudonimom, napustio je Bjelorusiju nakon što je predsjednik Aleksandar Lukašenko dozvolio ruskim vojnicima da koriste tu zemlju kao poligon za napad na Ukrajinu.

"Odabrao sam Gruziju jer za nju nije potrebna viza, tamo vam omogućuju da se registrirate kao ‘freelancer‘, otvorite bankovni račun i na njega primate plaću", kaže Vasilij. "U Gruziji se također osjećam sigurno jer su se i mnogi moji prijatelji preselili ovdje - Tbilisi je sada mini-Minsk".

‘Putina to uopće ne zanima, to mu koristi‘

Ipak, ne vjeruje da bi svi željeli ostati u Gruziji jer je primijetio da mnogi tu zemlju koriste kao tranzitnu zonu prije nego što pokušaju dobiti vizu za EU.

Međutim, starost i status onih koji napuštaju Rusiju pokrenuli su pitanja o tome što ovaj egzodus znači za budućnost zemlje.

"Napustiti Rusiju je privilegija", rekla je Anna, koja također govori pod pseudonimom. Ova 23-godišnja djevojka iz Moskve sada živi u Gruziji. "Doista postoji val useljavanja pametnih, obrazovanih, ljubaznih i empatičnih ljudi iz Rusije".

Činjenica da ruski disidenti sada odlaze iz zemlje, mogla bi još više otežati bilo kakvu promjenu u društvu u mjesecima i godinama koje slijede.

No, malo je vjerojatno da se to ruskog predsjednika uopće tiče. "Putinu ne zanima odljev mozgova, nego samo njegov režim", smatra Kuroptev. "Njemu je korisno riješiti se neistomišljenika i ušutkati i uplašiti sve".

"Ne razumije da su ljudi koji sada odlaze najbolji ljudi Rusije", dodala je Oleinikova, koja ima 18 godina i također pokušava napustiti rodnu zemlju. "Oni su znanstvenici, novinari, ljudi iz IT sektora. To su najpametniji ljudi i svi odlaze jer je preopasno biti ovdje. "Nadam se da će se ljudi vratiti i izgraditi novu budućnost za Rusiju", rekla je ona za CNN.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 15:10