NEVJEROJATNA PRIČA O ZLOGLASNOJ MAFIJAŠICI Narkokraljica Pacifika čak je i u zatvoru primala injekcije botoksa

Vijest da je Sandra Ávila Beltrán, poznatija kao Kraljica Pacifika, prije nekoliko dana puštena iz meksičkog zatvora neugodno je odjeknula ne samo u Meksiku, nego i u uredima američke DEA-e. Sandra Ávila Beltrán je puštena samo nekoliko mjeseci nakon medijski dobro popraćenog izručenja Meksiku jer je meksički sud prihvatio njezinu žalbu u kojoj se navodilo da je već odslužila zatvorsku kaznu koja joj je izrečena zbog pranja novca zarađenog trgovinom drogom.

Kraljica Pacifika je taj nadimak zaslužila zbog uspostavljanja uspješnih narkoruta od Kolumbije, notornog proizvođača kokaina, do glavnog tržišta - ulica Sjedinjenih Država, duž pacifičke obale. Prekrivajući lice od horde novinarskih kamera, Beltrán je izašla iz kaznionice u Jaliscu, ušla u bijeli BMW koji ju je čekao ispred ulaza i odvezla se u pratnji prijatelja za volanima automobila Mercedes i Jeep Cherokee, barem prema pisanju meksičkog El Universala.

Slabe optužnice

Gledajući je kako odlazi kao slobodna žena, državni odvjetnik Jesús Murillo Karam morao je priznati sedmoj sili da je zakonski nemoguće pobiti sutkinjinu odluku o puštanju nakon žalbe. A ona je bila da je Beltrán osuđena za zločine za koje je već odslužila kaznu.

Frustriraniji od njega sigurno su bili Amerikanci koji su izručenje Sandre Ávile Beltrán dobili iz trećeg pokušaja 2012. kada su je osudili na 70 mjeseci, što je kazna koju je već odslužila u Meksiku čekajući na suđenje.

Prošle su je godine izručili natrag južnom susjedu koji je protiv nje odmah podigao optužnicu i potom je osudio na pet godina zatvora. No, optužnice protiv nje su uvijek bile slabe, iako je u zatvoru provela gotovo osam godina. Rođena u poznatoj meksičkoj narkodinastiji, Sandra Ávila Beltrán nećakinja je Miguela Ángela Félixa Gallarda koji je zbog pozicije u svijetu droge nosio nadimak Kum, a sad u zatvoru služi 40-godišnju kaznu.

Ona se, pak, smatra ključnom karikom u povezivanju možda najmoćnijeg meksičkog kartela Sinaloa i kolumbijskog kartela Norte del Valle tijekom 90-ih godina. Zatvorska kazna u Meksiku i SAD-u izrečena joj je zbog optužbe da je financirala bijeg od vlasti svojega ljubavnika, kolumbijskog kralja droge Jorgea Diega Espinose Ramireza, poznatijeg pod nadimkom Tigar, i prala novac za kartele.

Devet tona kokaina

Ovo nije prvi put da meksičko pravosuđe ljuti američke kolege zbog Ávile Beltrán. Naširoko poznata i priznata kao jedna od ključnih žena u svijetu trgovine narkoticima, Sandra Ávila Beltrán je 2001. optužena da je organizirala transport devet tona kokaina u SAD, koji je presreten pokraj obale Meksika i nikad nije stigao na destinaciju. Kako piše AP, oslobađajuća presuda meksičkog suda spriječila je američke vlasti da joj za to sude kada su je već imali u svojoj nadležnosti.

No, zato je Beltrán organizirala tone kokaina kasnije zaplijenjene na ulicama Chicaga. Međutim, s američkim se pravosuđem nagodila i tako je osuđena za pomoć u dopremi droge na američko tržište. Optužnica za deset tona kokaina zaplijenjenih na brodu pokraj meksičke obale 2001. odbačena je još 2010. u Meksiku, a to je učinjeno i sa žalbom tužiteljstva na tu presudu.

Svoj uspon u vrh kriminalnog miljea u Meksiku Ávila Beltrán duguje, osim obiteljskim vezama, i onim ljubavnim, s dugogodišnjim visokopozicioniranim šefom kolumbijske narkomafije. Dva puta se udavala, i to oba puta za policijske službenike koji su poslije prešli na stranu kriminala.

Oteli joj sina

Dva puta je postala udovica nakon što su plaćeni ubojice izvršili atentat na njezine supruge. Potom se povezala s Espinozom Ramirezom. Medijsku pažnju je privukla nakon otmice njezina sina 2002. kada je zatražila pomoć policije. Otmičari su za njega tražili pet milijuna dolara, a iako je uspjela spasiti svoje dijete, navukla je na sebe policijske detektive.

Istraga je trajala četiri godine i napokon završila njezinim uhićenjem 2007. zajedno s Espinozom Ramirezom. Na ispitivanju je tvrdila da je kućanica koja zarađuje “džeparac” prodajom odjeće i kao agentica za nekretnine. Na novinske je stupce ponovno stigla nakon žalbe na uvjete u ženskom zatvoru Santa Martha Acatitla u Ciudad de Mexicu.

Beltrán je tvrdila da su joj ugrožena ljudska prava zbog kukaca u ćeliji i činjenice da ne može naručivati hranu u zatvor. Nakon toga je, 2011., pokrenuta istraga koja je završila otpuštanjem nekoliko zatvorskih zaposlenika jer se doznalo da je liječnik Sandri Beltrán u zatvoru dao injekcije botoksa, što je zabranjeno.

Dama s vrha

Meksički pjevači corrida, narodnih pjesama u kojima se često veličaju krijumčari droge, posvetili su joj jednu od svojih pjesama, navodeći kako je ona “dama s vrha, ključan dio posla”. Ona sama napisala je knjigu pod naslovom: “Kraljica Pacifika: Vrijeme je za priču”.

Sandra Ávila Beltrán nije jedina meksička krijumčarka zbog čijeg su puštanja bjesnile američke vlasti. Meksički Vrhovni sud je 2013. godine pustio na slobodu Rafaela Cara Quintera iz zatvora u Jaliscu, navodeći da je došlo do proceduralne pogreške na njegovu suđenju za otmicu i ubojstvu agenta DEA-e Enriquea Kikija Camarene. Puštanje tog mafijaškog šefa izazvalo je oluju u Washingtonu pa je sud u Meksiku povukao odluku i izdao novi nalog za njegovo uhićenje.

Quintero je bio jedan od vođa sada nepostojećeg kartela Guadalajara koji je osnovao ujak Sandre Ávile Beltrán. U zlatno vrijeme tog kartela, 80-ih, bio je to najjači i jedini kartel vrijedan tog naziva u Meksiku, koji je zapravo bio pionir onoga što će kasnije prerasti u “državu unutar države” i dovesti do rata vlasti protiv droge.

Do svoje 29. godine Quintero je zgrnuo bogatstvo od pola milijarde dolara, a sve je počelo plantažom marihuane u sjevernoj meksičkoj državi Chihuahua. Danas se govori i o “narkodržavi”, a Meksikanci su počeli izlaziti na ulice prosvjedujući protiv “sprege države i mafije”. Prethodnih je godina na meksičkim ulicama, naročito u pograničnim gradovima i nekim poznatim leglima krijumčara, vladao kaos i razmnoženi karteli postali su svjetski poznati po brutalnim međusobnim obračunima te obračunima s policijom u kojima pariraju, primjerice, Islamskoj državi na drugom kraju svijeta.

Meksiko je postao jedna od najsmrtonosnijih zemalja svijeta, u kojoj se više gine nego u nekim ratnim zonama. U obračunima su često stradavali i civili, a poznat je slučaj koji je uzdrmao zemlju: ubojstvo 43 studenata.

Koruptivno društvo prihvatilo je novac kartela, a brojni vođe narkobandi kupovali su odanost siromašnih Meksikanaca iz ruralnih područja. Tako je i sada.

Utočište u planinama

Meksiko se danas, zbog legalizacije marihuane u dijelu američkih saveznih država, okreće krijumčarenju heroina i amfetamina, kako pokazuju zapljene na granici. Brutalni okršaji ne jenjaju, a unatoč uhićenju brojnih vođa, bande se “regeneriraju” i nove stupaju na “ispražnjena mjesta”.

Nakon njegova puštanja Caro Quintero je pobjegao u izoliranu regiju planinskog područja Sinaloe gdje se mnogi krijumčari uspješno kriju desetljećima.

Danas je on više simbolička figura u narkomiljeu, a pitanje je je li ikada pretpostavio u što će opasni biznis u koji je krenuo 80-ih pretvoriti Meksiko 30 godina kasnije. U planinskim područjima Sinaloe bilo je i utočište Joaquína Guzmána El Chapa kojeg je SAD smatrao najopasnijim šefom kartela na svijetu, a uhićen je u veljači prošle godine. Vjeruje se da je i Sandra Ávila Beltrán otputovala u tom smjeru.