NEVJEROJATAN SUKOB MULTIMILIJARDERA Kako je jedno zemljište zbog rata između vlasnika Guccija i tvorca internetskog čuda postalo najskuplje na svijetu

François Pinault je prošlo ljeto ušao u svoj omiljeni restaurant Le Cinq, odmah do Champs Élysées. Éric Beaumard, direktor i sommelier, razgovarao je s jednim gostom. Pinault ih je pitao o čemu raspravljaju, a Beaumard mu je odgovorio: “O Clos de Tartu, gospodine. Taj je posjed na prodaju”.

Jako bogat

Pinault je jedan od najbogatijih Francuza, “teži” oko 30 milijardi dolara, a u svom portfelju ima brendove kao što su Gucci i Yves Saint Laurent, u vlasništvu grupe Artémis. Clos de Tart je posjed u Burgundiji, velik samo 7,5 hektara, koji je 1141. godine Maison Dieu prodao časnim sestrama cistercitskog reda Notre-Dame de Tart. Na tom se posjedu uzgaja grožđe od kojega nastaje jedan od svjetski najpoznatijih pinot noira. Obitelj Mommessin kupila ga je 1931., a osam godina poslije vino dobiva Appellation d’origine contrôlée (AOC) - potvrdu kontrole izvornosti.

No, vlasnici su ga odlučili prodati. Kako bi Pinaulta dodatno zainteresirao za posao, Beaumard mu je spomenuo da Bernard Arnault, drugi bogati Francuz (“težak” 83 milijarde dolara), posjeduje Clos des Lambrays od 2014. godine. “Ali, gospodine Pinault, to se vino ne može mjeriti s ovim iz Clos de Tarta”, rekao je Beaumard. I tako zainteresirao Pinaulta za cijelu priču.

Bogataš nije mnogo razmišljao, saznao je da posao vode Rothschildi iz Ženeve. A onda je čuo da postoji nekoliko kandidata za kupnju: obitelj Dassault, ali oni vrijede “samo” 15 milijardi dolara.

Bez cjenkanja

No, da ne bi bilo prelako, tu je bio i jedan ozbiljan konkurent - Jack Ma, kineski milijarder, vlasnik internetskog čuda Alibaba, čija se vrijednost procjenjuje na 41 milijardu dolara. Ma je sve zainteresiraniji za vina i jako je zapeo za Clos de Tart te je odmah bilo jasno da se neće cjenkati. Pinault je znao da će Ma uvijek dati milijun dolara više. A to je ozbiljan problem jer je on silno želio postati vlasnik Clos de Tarta. I kao svaki pravi vojskovođa, u situaciji koja je za njega bila bezizgledna, promijenio je strategiju: ako ne može igrati po pravilima aukcije, onda će varati.

Prvo je odlučio utjecati na Rothschilde da izaberu njega, bez obzira na ponudu koju će dati vlasnik Alibabe. Obratio se svom dobrom prijatelju Françoisu Henrotu, partneru u pariškom sjedištu banke. Mudro je izgradio svoju strategiju: je li pametno dopustiti Kinezu da se dokopa tog burgundskog bisera?

No, Henrot ga je morao odbiti jer je tada trajala borba unutar obitelji i bilo je jasno da bi pokušaj utjecaja iz Pariza na odluke Ženeve mogao izazvati odbijanje Pinaultova zahtjeva, a nije isključeno ni da Henrot ne bi dobio po nosu. Ipak, bankaru je bilo jasno da ne može vlasnika Artémis grupe samo tako otpraviti, stoga mu je ponudio drugo rješenje.

Kina je na lošem glasu u Europi jer se želi dokopati brojnih kompanija, a Francuska i Njemačka su pokrenule stvaranje obrambenog sustava koji bi omogućio zaustavljanje prodora kapitala pod kontrolom Pekinga u osjetljiva industrijska područja. A što bi za Francusku, ponosnu na svoje vino, bilo osjetljivije od poznatoga vinograda, višestoljetne francuske tradicije? Henrot je predložio da se osobno obrati dvojici svojih prijatelja, Alexisu Kohleru i Bruni Le Maireu. Prvi je glavni tajnik Elizejske palače, sjedišta francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, a drugi ministar financija. U vladi koju vodi Macron. Ukratko, posegnuti za politikom kako bi se onemogućilo da Jack Ma dođe u posjed Clos de Tarta.

Dva poziva

Henrot ne daje isprazna obećanja. Obavio je pozive, a Kohler i Le Maire su odmah shvatili u čemu je problem te snažno stali na Pinaultovu stranu. I pokrenuli kotačiće administrativnog sustava. Tako su ubrzo i vlasnici Clos de Tarta, obitelj Mommessin, dobili telefonski poziv, a uz njega ponudu koju nisu mogli odbiti: nije bitno koliko nudi Ma, imanje se prodaje našem čovjeku, Francuzu, Pinaultu. To vam možda zvuči poznato, ali tako je to u tradicijskim društvima.

I tako je Clos de Tart ostao u francuskim rukama. Obitelj Mommessin nije u svemu tome prošla loše: dobila je 220 milijuna eura. Preciznije, oko 30 milijuna eura po hektaru, čime je to zemljište postalo najskuplje na svijetu.