- Izrael je čekao da diplomacija upali, da upale sankcije. Nitko od nas si više ne može dozvoliti čekanje. Kao premijer Izraela ne mogu dozvoliti da moj narod živi u sjeni uništenja - upozorio je u ponedjeljak navečer, u svom govoru pred Američko-izraelskim odborom za javnu suradnju (AIPAC), izraelski premijer Benjamin Netanyahu.
Nekoliko sati prije najnovijeg pokazivanja zubi, izraelski dužnosnik pokušavao je u Bijeloj kući, na sastanku i radnom ručku, pronaći zajednički jezik oko Irana s američkim predsjednikom Barackom Obamom, no to mu je samo djelomično pošlo za rukom. Razlike između Netanyahua i Obame, poznatih po poprilično hladnom odnosu, ponovno su izašle na vidjelo.
Ratna retorika
- Iran tvrdi da obogaćuje uran za razvoj svog medicinskog istraživanja. Da, baš. Ako izgleda kao patka, hoda kao patka i glasa se kao patka, što je to onda? Da, to je patka. Ali ova patka je nuklearna i vrijeme je da svijet počinje nazivati patku patkom - živopisno je poručio Netanyahu.
VIDEO Zastrašujuća vizija iranskog nuklearnog napada na Izrael: Pogledajte jezivi apokaliptični secenarij!
Obama je već u nedjelju navečer, tijekom svog govora pred moćnim AIPAC-om, otkrio karte, jasno dajući do znanja da ne želi SAD uplesti u još jedan vojni sukob. Prema njegovom mišljenju, riječ ‘rat’ se previše olako spominje, treba dati vremena da sankcije nametnute Iranu počnu djelovati, a vojni napad trebao bi biti posljednja opcija. S druge strane, borbeni Netanyahu, pritisnut dijelom izraelske političke elite koja eksplicitino zagovara napad na iranska nuklearna postrojenja, pokazivao je nepovjerenje spram stvarne moći sankcija i zagovarao žešću opciju.
Nastupajući s takvih, dijametralno suprotnih pozicija, različiti su im bili i ciljevi. Obama se nadao smiriti Netanyahua i odgovoriti ga od ratne retorike, dok je Netanyahu želio iskamčiti Obamino obećanje da će se pridružiti izraelskoj ofenzivi.
Kompromisno rješenje
Dvojac se na kraju, može se zaključiti, složio samo u dvije stvari - onoj da nitko od njih ne želi nuklearni Iran i da će u budućnosti ‘blisko surađivati’.
Ni jedan ni drugi nisu ponudili konkretno rješenje krize, a na vidjelo je izašlo da potpuno različito shvaćaju i vremenske okvire iranske prijetnje i potencijalne vojne akcije. Amerikanci, naime, tvrde da njihovi obavještajni podaci pokazuju da Iran još ne radi na nuklearnoj bombi i da još nije donio odluku da krene u njenu izradu. Ukoliko se, tvrde, i odluči na tu opciju, za to će biti sposobni tek za godinu dana. S druge strane, Izrael tvrdi da se više ne može čekati i da bi napad trebao biti pokrenut u roku od nekoliko mjeseci, najkasnije do kraja godine. Obojica su se na kraju izborili za ustupke. Izraelci su primili potvrdu da je SAD-u u interesu da se kriza oko Irana riješi, dok je Obama dobio osobnu garanciju od Netanyahua da ipak preferira diplomatsko rješenje krize.
Osim razlika u stajalištima, sastanak je pokazao i dodatna ograničenja s kojima se ta dvojica moćnika susreću i zbog kojih su jedan prema drugom bili ‘pristojni’.
Obama se, naime, ne može zamjeriti Izraelu jer se ovo izborna godina. Netanyahu si pak ne može dozvoliti loše odnose s osobom od čije će podrške ovisiti ako se odluči samostalno napasti Iran.
Pogreška u izboru teme
Prema njima, Izrael netočno predstavlja prijetnju nuklearnog Irana kao novi i destabilizirajući faktor, zaboravljajući na hladni rat i Sovjetski Savez te trenutno od Irana mnogo nestabilniji nuklearni Pakistan.
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....