NOVA ERA

Neočekivana vijest iz Kine: Ovo će imati globalni odjek, a nigdje se ne spominje covid!

Kineski mediji su vijest predstavili drukčije. China Daily ima naslov: “Kineska ekonomija rasla 9,8% u razdoblju od siječnja do rujna”
 AFP

Na azijskim se burzama u ponedjeljak trguje vrlo oprezno jer je ulagače razočarao sporiji rast kineskog gospodarstva nego što se očekivalo.

Kineski bruto domaći proizvod (BDP) u trećem je tromjesečju porastao 4,9 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, što je najsporiji rast u godinu dana i manji od 5,2 posto, koliko su očekivali analitičari u anketi Reutersa. U prošlom tromjesečju je rast bio 7,9%. Usporavanje oporavka drugog po veličini svjetskog gospodarstva od koronakrize posljedica je, kažu analitičari, poremećaja u opskrbnim lancima i na tržištu nekretnina, kao i nedostatka struje, što je usporilo proizvodnju.

“U odgovoru na slabe gospodarske pokazatelje, koje očekujemo idućih mjeseci, vjerujemo da će vlasti poduzeti nove mjere za podršku rastu. Očekujemo da će se problemi s nedostatkom struje i rezanjem proizvodnje u četvrtom tromjesečju smanjiti”, kaže Louis Kuijs, direktor za Aziju u kompaniji Oxford Economics.

Kineski mediji su vijest predstavili drukčije. China Daily ima naslov: “Kineska ekonomija rasla 9,8% u razdoblju od siječnja do rujna”. Što djeluje kao jako dobra vijest dok se ne pročita druga rečenica, jer ni kapitalisti-komunisti ne mogu protiv neumitnosti brojaka: pad je vidljiv jer je rast u prva dva tromjesečja bio 12,7%. Nije nužno vezano uz ekonomsku vijest, ali je interesantno da je Partija odlučila da će se šesti plenarni sastanak 19. Centralnog komiteta Komunističke partije održati u Pekingu od 8. do 11. studenog.

Trenutačno su važniji zaključci koji se mogu izvući iz informacije o usporavanju kineskog rasta, vijesti koja nije globalno pozitivna jer su pala i europska financijska tržišta. Odjek će se osjetiti i u SAD-u. U tumačenjima razloga usporavanja u Kini gotovo se nigdje ne spominje javnozdravstvena kriza. The Financial Times navodi redom: probleme u nekretninskom sektoru, krizu s energijom, inflatorni pritisak, čak i pitanje okretanja ugljenu dolazi prije problema koje izaziva opaki virus.

Ali će zato Fu Linghui, glasnogovornik Statističkog ureda, u prvi plan staviti koronu. Dok kineski mediji navode da su na kontinentu zabilježena 22, uvezena slučaja zaraze. U Hong Kongu još 5. Fu će reći da su problemi s energijom “prolazni”, a da je nekretninski biznis “generalno stabiliziran”. Trebao bi pitati što o tome misle vjerovnici Evergrandea.

Pozitivniju sliku baca informacija da izvoz nastavlja robustan rast od 28% u odnosu na prošlu godinu. The Wall Street Journal zaključuje: “Sad, kad su statističke deformacije izazvane pandemijom u velikoj mjeri prošlost, očekuje se da će se kineska stopa rasta vratiti blizu putanje prije koronavirusa. Prije nego što je Kina početkom prošle godine počela osjećati utjecaj pandemije, gospodarstvo je 2019. raslo po 6,1%, što je najsporija međugodišnja stopa rasta od 1990. godine”. Ove se godine očekuje da rast bude 6,5%.

image
Gradilište u Hong Kongu
Peter Parks

"Skloni smo smatrati pandemije i epidemije epizodnima", rekao je Allan Brandt, povjesničar znanosti i medicine sa Sveučilišta Harvard, za The New York Times. “Ali živimo u eri covida-19, a ne u krizi covida-19. Bit će mnogo promjena koje su supstancijalne i trajne. Nećemo se osvrtati i reći: ‘To je bilo užasno vrijeme, ali prošlo je.’ S mnogim posljedicama covida-19 bavit ćemo se desetljećima, desetljećima”, zaključio je profesor Brandt.

S njegovom se definicijom gotovo u potpunosti slažu ključni globalni ekonomski gremiji. Reuters u analizi donosi da su problemi s opskrbnim lancima i zabrinutost zbog rastuće inflacije u potpunosti u stranu gurnuli probleme s nejednakom procijepljenošću protiv covida-19 i probleme rastućeg duga zemalja u razvoju. Što se moglo očitati tijekom godišnjeg sastanka MMF-a i Svjetske banke prošlog tjedna.

Iako se pitanje nejednakosti u pristupu cjepivima našlo na vrhu priopćenja ministara financija i guvernera središnjih banaka skupine G20 i upravljačkog odbora MMF-a, nedvojbeno je da se fokus prebacuje na pitanja koja trenutno guše ekonomski oporavak. "Naše procjene govore da je 8,5 posto kontejnerskog prometa u svijetu u prekidu u lukama i oko njih, što je dvostruko više nego u siječnju", rekao je David Malpass, predsjednik Svjetske banke. Taj poremećaj utječe na nagli porast cijene robe i troškova otpreme, što u nekim slučajevima "neće biti privremeno", dodao je. Za normalizaciju opskrbnih lanaca "trebat će vremena", ocijenio je pak guverner talijanske središnje banke Ignazio Visco (Italija predsjeda skupinom G20). Ipak, očekuje da će se zastoji u idućim mjesecima "ublažiti, a cijene padati".

Situaciju je jezgreno opisao francuski ministar financija Bruno Le Maire: “Sa sastanka odlazim s dojmom da smo s one strane covida”. I dodao, u skladu s tumačenjem profesora Brandta, da će trebati motriti situaciju, da treba donijeti neke odluke o cijepljenju, ali “sada smo s one strane covida”, prenosi Reuters.

Mohammed El-Erian, glavni ekonomski savjetnik Allianza i predsjednik Queens’ Collegea, rekao je da bi se ulagači trebali pripremiti za povećanu kolebljivost tržišta ako Federalne rezerve povuku mjere poticaja koje je pokrenula pandemija covida-19. Za Fox News je rekao kako je zabrinut da bi ovaj “prekrasan svijet niske kolebljivosti, u kojem smo živjeli, mogao prestati uz višu kolebljivost”. Jer, najavljuje se smanjenje ekspanzivne monetarne politike koja je karakterizirala dosadašnje razdoblje “ere covida-19”, a i fiskalne se politike pripremaju za krući pristup. Kinez Fu naglašava da “trenutne neizvjesnosti u međunarodnom okruženju rastu, a oporavak domaće ekonomije još uvijek je nestabilan i neujednačen".

image
Noel Celis/AFP

El-Erian je uvjeren da će se nastaviti inflatorni pritisci i problemi s opskrbnim lancima i da će “biti gore prije nego postane loše”.

Poznata i utjecajna ekonomistica Mariana Mazzucato gleda širu sliku i u tekstu za Project Syndicate piše: “Svjetski čelnici imaju jednostavan izbor: nastaviti podržavati propali ekonomski sustav ili odustati od Washingtonskog konsenzusa kako bi se formirao novi međunarodni društveni ugovor”. Washingtonski konsenzus je termin skovan 1989. godine kad je Institut za meðunarodnu ekonomiku (Institute for International Economics) organizirao sastanak na kojem definirano deset reformi kao minimum za koji se ekonomska struka slaže da ih svaka zemlja treba poduzeti: Fiskalna disciplina, Preusmjeravanje javnih rashoda, Porezna reforma, Liberalizacija kamatnih stopa, Konkurentski tečaj, Liberalizacija trgovine, Liberalizacija inozemnih izravnih ulaganja, Privatizacija, Deregulacija, Vlasnička prava.

Gospođa Mazzucato navodi da je potreban radikalno drukčiji odnos privatnog i javnog sektora kako bi se kreirala održiva, pravedna i otporna ekonomija. A među izazovima navodi pandemiju, globalno zagrijavanje, rastuću nejednakost i ekonomsku krhkost (covid-19 je prvi, ali samo formalno). Odgovor, koji ova stručnjakinja, zagovornica Moderne monetarne teorije, nudi, krije se u novom, sada Cornwallskom konsenzusu (posljednji summit G7 bio je u Cornwallu u Ujedinjenoj Kraljevini). Koji preokreće ključne teze Washingtona: smanjenu ulogu države u ekonomiji, agresivno deregulirano slobodno tržište, privatizaciju i liberalizaciju trgovine.

“Oživljavanje ekonomske uloge države omogućilo bi nam da slijedimo društvene ciljeve, izgradimo međunarodnu solidarnost i reformiramo globalno upravljanje u interesu općeg dobra”, piše ugledna znanstvenica koja je sudjelovala u izradi Cornwalla.

Sljedeći citat navodim u originalu: “It means that governments would pivot from repairing – intervening only after the damage is done – to preparing: taking steps in advance to protect us from future risks and shocks.” (Vlade bi se okrenule od popravka - intervenirajući tek nakon što je šteta napravljena - prema pripremi/osmišljavanju: poduzimanje koraka unaprijed kako bi nas zaštitili od budućih rizika i šokova).

Imamo sliku koju nudi El-Erian i ovu koju daje gospođa Mazzucato. Koja nije sigurna hoće li svijet prihvatiti novi konsenzus, promjenu paradigme. Ali je sigurna da bez promjene paradigme u pitanje dolazi i sam opstanak ljudske rase. Neovisno o covidu-19.

Jedno je sigurno, covid-19 je ubrzao promjene o kojima se pričalo još od globalne financijske krize. A politika počinje shvaćati da je vrijeme za promjene. Pandemija je i dalje tu, ali svijet se mora nanovo graditi jer ovo je era, a ne kriza covida-19. Samo u taj vlak treba dobiti i Kinu. Koja se mora odlučiti jer li covid-19 kriv za usporavanje ekonomije ili ne.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 21:53